HODAK: Fašoidna desnica maršira Hrvatskom
Fašoidna desnica opet maršira Lijepom našom, sad je meta naša draga neo-orjunaška i kriptokomunistička Slobodna Dalmacija
Briljantni kolumnist Damir Pilić ispilio je novu kolumnu vozeći lijevom stranom k’o da je u Engleskoj. Zamislite, to – bez obzira na kvalitetu – nije objavljeno. Jeste li čuli da je ikada neki ljevičarski novinar, ili kako im je tepao Lav Trocki “intelektualni proleter“, nešto napisao, a da se neki urednik to usudio ne objavit? Naravno da niste! Naravno, Damir je odmah zatražio zaštitu “intelektualnog vlasništva“ od HND tražeći demokratsku zaštitu.
Zamislite život kolumniste, recimo, u Švicarskoj. Čista depresija. Navodno odlaze visoko u Alpe i tamo suicidno jodlaju. Prosječni Švicarac ujutro, kad mu sat zazvoni, najprije pogleda indeks dionica koje ima u tvornici satova. U minutu je na poslu i točno na vrijeme odlazi kući. U međuvremenu pogleda je li s dionicama sve u redu. Plaća mu sjeda uvjek u isto vrijeme, točno u 10 navečer više ne smije pustiti vodu u WC da ne probudi susjeda koji je zaspao već u 20 sati. Nemaju ni Milanovića ni Karamarka, a u pravilu ne znaju tko im je predsjednik vlade. Važno je samo da je lova redovita i da dionice ne padaju. Tu i tamo, zapravo više tamo nego tu, uzbudi ih, ali ne previše, kad im u nogometnoj repki igra više Albanaca, Turaka i Hrvata nego domaćih jodlera. Primjetili ste vjerojatno i sami da i ova sirotinja iz Sirije, Libije i ostalih zemalja, koje nemaju dioničarske probleme, a krstari taksijima po Europi, rijetko spominje Švicarsku kao zemlju željene destinacije. Oni bi u Njemačku, Englesku i Švedsku. Samo ne Švicarska. Tamo bi pomrli od dosade. Na kraju će, kad svi zatvore granice, ostati kod nas. Na radost i veselje naših taksista.
Kad vide kako je Hrvatska dinamična, radosna i puna dnevnih atrakcija nitko više neće razmišljati o Njemačkoj i Engleskoj kao zemlji proleterskoj, kako su boljševici pjevali 1945.g., kad su nas “oslobodili“. Bilo je to kada je u Jugi bilo uvedeno radničko samoupravljanje, nešto prije otvoren Goli otok, kad se počela trčati Titova štafeta, a jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji su već tada odavno bile popunjene do vrha. E, tada nikome u Jugi nije padalo na pamet da uzme taksi i ode na truli Zapad. Ali, za razliku od Švicarske, pisati kolumne u RH je pravi Bingo.
Recimo, hrvatsko pravosuđe je neiscrpni izvor zdravog smijeha i radosti. Čista “Oda života” i optimizma. Što bi Švicarci dali za takovo pravosuđe? Vjerojatno ništa! Započnimo s veselijim primjerima. “Slavonski bećarac” je na UNESCO-vom popisu nematerijalne kulturne baštine i tako zaštićen od našeg dragog UNESCO-a. Ali je on i na popisu kolokvijalno rečeno naše“ murje“. I tu je bećarac, pokazalo se, “nevin i bez zaštite“. Pjevač, uz tambure, zapjevao odprilike “Mala moja ti u plavoj bluzi, dođi k meni pa se naguzi.“ I dobro da ga policija uz njegove tambure nije i natamburala! Prošao je samo s prekršajnom prijavom. Plati 5.000 ustašoidnih kunića i budi sretan. Nema tu licentia poetica, tj., pjesničke slobode. To je, dragi moj, kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova. I točka! Slažem se. To može, teoretski, negativno djelovati na maloljetnike koji slušaju i gledaju više u guzu, a manje u bluzu. Kažem, samo teoretski. Ako je genijalni Winston Curchille jednom rekao: “ako netko kaže da je nešto teoretski moguće, onda znam da je to nemoguće“.
Jedino sam siguran da na djecu i maloljetnike ne može negativno djelovati recimo Gay parada. Mala dječica se slučajno nađu s roditeljima u Praškoj ulici u Zagrebu za vrijeme slobodarske, progresivne i poučne parade. Vide, recimo, dva brkata stričeka u tangama kako se ljube i fataju jedan drugog za guzu. Djeca će, zajedno sa roditeljima, odmah naučiti osnove Zakona o ravnopravnosti spolova. Djeci će kasnije trebati obazrivo objasniti da svi spolovi ne moraju nužno imati brkove. Zlobnici bi rekli da u našem, skoro savršenom društvu vlada dvoličnost, hipokrizija. Međutim, to ne bi pomislili ni Švicarci. Možda da ih konverzijom pretvorimo u Hrvate i to one koji misle dati svoj glas HDZ-u.
Jedan sirijski migrant donio je sa sobom, navodno, novopronađenu Bibliju po kojoj je KOKAIN ubio ABELA.
Što bi, recimo, švicarski štreberi dali da imaju Ustavni i Vrhovni sud kakove imamo mi u RH. Pritom mislim prvenstveno na švicarske kolumniste. Ustani sud je ukinuo pravomoćnu presudu u aferi INA-MOL i naložio novo suđenje, ali nije izričito naredio da to sve bude pred novim vijećem. Obzirom na tu činjenicu, sudac Turudić, koji je i donio prvostupanjsku presudu, neoprezno je izjavio da će on opet biti predsjednik vijeća u ponovljenom suđenju. Na to su skočili na noge lagane Sanderovi branitelji i zatražili izuzeće Turudića i svih sudaca Županijskog suda u Zagrebu. I bili su formalnopravno u“ pravu.“ Kako može sudac koji je nevinog čovjeka osudio na 10 godina robije ponovno suditi u istom predmetu. Da je nepravedan, dokazao je i Vrhovni sud koji mu je po žalbi smanjio kaznu sa 10 na 8,5 godina, zbog navodnog sudjelovanja dragog Ive u Domovinskom ratu. Taj “rat“ desio se jednog dana u škveru kad je bila postrojena tzv.“umjetnička“ bojna i kad je fotograf, pokrivši se sa crnom krpom preko glave, dreknuo – ptičica! Nakon toga su se ratnici (čitaj Sanader) razišli k’o rakova djeca na rakove u obližnji restoran. No, Vrhovni sud RH bio je strog. Za ovakav ratni podvig smanjio je kaznu dragom Ivi samo 18 mjeseci. Dobro da obrana zbog ovog propusta Vrhovnog suda nije zatražila i njegovo kopletno izuzeća i zatražila da se novi postupak provede na Trgovačkom sudu. Tako je zahtjev za izuzeće svih sudaca Županijskog suda otišao Predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, starom prijatelju suca Turudića. On je odmah zdušno prihvatio prijedlog obrane te je Turudiću oduzet predmet, a izuzet je i njegov zamjenik Jakovina, tek “opreza radi“. Hvala Bogu, drugi suci nisu izuzeti. Osobito oni iz građanskog odjela. Predsjednik VSH je podučio laičku javnost pa je u obrazloženju naveo da je ZKP-om iz 1997.g., bilo propisano da u ovakvoj situaciji odluku donosi Predsjednik višeg suda, ali u istoj rečenici piše da je ta odredba kasnije mijenjana te da nije prenesena u sada važeći ZKP iz 1998.g. Što onda znači da se Predsjednik VSH držao “običajnog prava“. Ono što “naši Švicarci“ nikako ne bi mogli shvatiti su posljedice koje iz ovakove odluke proizlaze. Da je Turudić nastavio suditi s istim vijećem, svi do tada provedni dokazi mogli su se samo pročitati. Ovako će se svi dokazi morati izvodit iz početka što znači opet par godina suđenja i desetke milijuna kuna poreznih obveznika koji će otići na dragog Ivu. Švicarci bi u nekoj apstraktnoj situaciji vjerojatno pomislili: o kako je bogata ta Hrvatska! No dobro, pravda je i inače skupa, osobito ako treba malo pogurnuti stvar za jednosatnog sudionika Domovinskog rata.
Za vrijeme Domovinskog rata Rade Šerbedžija bio se povukao na rezervni položaj, a danas se čudi što ga primamo sa rezervom.
Fašoidna desnica opet maršira Lijepom našom. Sad je meta naša draga neo-orjunaška i kriptokomunistička Slobodna Dalmacija. Briljantni kolumnist Damir Pilić ispilio je novu kolumnu vozeći lijevom stranom k’o da je u Engleskoj. Zamislite, to – bez obzira na kvalitetu – nije objavljeno. Jeste li čuli da je ikada neki ljevičarski novinar, ili kako im je tepao Lav Trocki “intelektualni proleter“, nešto napisao, a da se neki urednik to usudio ne objavit? Naravno da niste! Naravno, Damir je odmah zatražio zaštitu “intelektualnog vlasništva“ od HND tražeći demokratsku zaštitu. Kaže da je on novinar već 20.g., i zgrožen je što u 21. stoljeću netko zabranjuje njegovo čedo, njegovu kolumnicu. On je u kolumni lirski opisao utjecaj HDZ-a na političke stavove hrvatskih maturanata. Inače lijep broj hrvatskih maturanata ima divergentne stavove o NDH, ZDS, o Titu, JNA i drugim tako dragim temama od koje godinama žive splitski orjunaši i jugonostalgičari. “E nećete razbojnici“ kliknu valjda Damir i napiše kolumnu koja priznaje samo “sud svoje partije“.
Inače, Slobodna Dalmacija je kolijevka medijske demokracije. Kad je ratni heroj, dragi Ivo u času nadahnuća poklonio Slobodnu Nini Paviću demokracija je procvala u Slobodnoj k’o mandarine na sjevernom polu. Kako je nekako u isto vrijeme propao projugoslavenski unitaristički Feral, Nino je odmah izbjeglice iz Ferala udomio u Slobodnoj uz novinarsku čistku epskih razmjera. Josip Jović, Zoran Vukman, Joško Čelan i desetci novinara morali su izraziti “drugarsku samokritiku“ i pristati na potpunu marginalizaciju. Zasjale su crvene zvijezde Davorke Blažević, Borisa Dežulovića, Damira Pilića, Ivice Ivaniševića, Davora Krilea, Jurice Pavičića, Ante Tomića i dr. Uglavnom, lijeva medijska falanga drmala je listom i gomilala gubitke. Nešto k’o i u Feralu. Novi vlasnik ubrzo je shvatio da je to vreća bez dna i osvježio redakciju s par novinara malo drugačijeg svjetonazora od obožavatelja Miljenka i Lepe Smoje. I sada je nastao šok. Najprije Dežuloviću, a sad i Piliću nije uvrštena kolumna. Uzbudio se ljevoruki Zlatko Gall. On je putem Facebooka objavio da “bez riječi objašnjenja autoru, nije u Slobodnoj Dalmaciji objavljena kolumna kolege Damira Pilića, sjajan tekst o korelaciji HDZ-ovog domoljunog programa i vrijednosne orjentacije mladih.“ Iz ovog plačljivog cmizdrenja vidimo dvije stvari. Da ljevičari misle kako maturanti, a o njima se radi, prate i proučavaju “domoljubni“ program HDZ-a. Ha, ha, ha!!! Nisu ti mladi toliko napredni k’o pojedini iz mladeži SDP-a. Kao onaj predsjednik SDP-ove mladeži iz Dubrovnika koji je na svom Facebook profilu napisao da mu je žao što Mig 21 koji je pao kod Velike Gorice nije pao na Čavoglave. Nisam pročitao da je Damir Pilić tom prilikom objavio “sjajan tekst o korelaciji “ nečijeg domoljubnog programa i mladeži. Zaključno, Slobodna se polako, ali sigurno oslobađa orjunaša i neokomunista. E, pa i vrijeme je! 21. stoljeće teče. Revolucija više ne teče. Otkad je Sava počela teć uzvodno.
Navodno je, pred desetak godina, naslovnica istinoljubljive Slobodne prikazala jednog hrvatskog generala kako šmajserom šiša po grupi srpskih zarobljenika, a od masakra se spasila tek jedna novinarska patka.
Čitam u Večernjem “Zoran Milanović dekriminalizirao hrvatski nacionalizam“. Ne samo to, Milanović i dalje povlači jake taktičke poteze. Osobito u završnici predizborne šahovske partije. Predugo znam Zvonu Bobana. Kad on kaže da će svoj glas dati Milanoviću onda je očito da se neke ustaljene dogme preko noći mjenjaju. Meni se osobno svidio stav našeg Premijera u slučaju Arbitražnog suda. Javio se Predsjenik EU komisije Jean-Claude Juncker i očitao hrvatskim domorodcima lekciju:“Postupak arbitraže između Hrvatske i Slovenije mora ići dalje“. Slovenci i EU komisija voze istim autoputom do Haaga. Hrvatska vozi kontra smjerom što je, nakon Slovenske prijevare, jedini pravi smjer. Jean-Claude je uvjeren da su Hrvati napokon shvatili. Premijer je poslao diplomatsku i pomirljivu poruku u svom stilu. Poručio je EU komisiji da Arbitražni sporazum sa Slovenijom jednostavno više ne postoji. Sad je to Arbitražni mrtvac. Kao usput poručio je Jean-Claude Junckeru da za taj stav ima potporu mrtvozornika SAD i Velike Britanije. “Taj sporazum je propao zauvjek, on je kompromitiran. Sabor ga je odbacio, on za nas više ne postoji. Mislim da to Britanci jako dobro razumiju, oni su nam sa Amerikancima dali podršku.“ Bravo, Premijeru! Pametnom dosta.
Hrvatski put iz recesije je sada potpuno ravan. Samo je uzbrdica jako velika.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej prvi je shvatio dobrotu Svetog oca Franje. Shvatio je odmah da je Papi jako stalo do dijaloga i zajedništva dvaju Crkava. Tom zajedništvu je podredio i kanonizaciju kardinala Stepinca. I čim je Irinej to shvatio, evo novih ucjena. Kaže Irinej na portalu Vesti.online da ne bi volio vidjeti Papu u Beogradskoj patrijaršiji zbog srpskih izbjeglica iz Hrvatske i zločina nad Srbima u Drugom svjetskom ratu. Na kraju će se zatražiti kanonizacija Draže Mihajlovića, Dragutina Apisa i Gavrila Principa što će Papa iz principa odbiti.
Predsjednik HSS Hrg nedavno je izjavio da su glavni asovi naše poljoprivrede PIK-ovi. Čovjek kuži, takav nam treba…
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
