KAOS U POLISU ZVANOM EUROPA
Europa nije shvatila da je pao ‘briselski zid’ sve dok joj nije pao na glavu! Tek treba spoznati da ga nije srušio ‘moćni vanjski neprijatelj’- pao je zbog truljenja, iznutra. Ipak se (ne) kreće!
„Ktomu još, ljudi Atenjani, . . ., sad imate izbor, . .“
Veliki atenski sin, Demosten, „radom kraj svijeće i lampe“, se borio za državu, upozoravao, stekao ‘besmrtnost’. Borbu je vodio, filipikama, protiv: „makedonskog lukavstva i atenske mlitavosti.“ Filipike su ga ‘pokopale’. Lakoumnost i ‘mlitavost Atenjana’ dovedoše ih do poraza. Ova ‘priča’, naravno, nije prispodobiva sa aktualnim ‘problemom’, ali- izvucimo pouku.
Događa se i ‘najvećima’. Zar i ti sine Jean-Claude? Zar i ti kćeri Angela? O ‘današnjoj’ Europi nije ni trebalo gajiti iluzije. Daleko bi sada odvelo raščlanjivanje ‘pojmova’ EU i Europa. Imalo bi smisla zbog bitnih razlika, ali . . Nije prvi put, opet: kasno reagira. Toliko dugo čekati: promatrati ‘zbivanja’, biti slijep, ne vidjeti što se događa; ili, sramotno, pustiti Fortuni na volju- hoće li ‘donijeti’ rog obilja, brodsko kormilo ili kolo sreće? A bilo je očito što se sprema. Nije zgodno priznati: nesposobnost sramotno-bezbrojnih birokrata, činovničića; ili interes? Interes im jeste pomutio razum, ali . . Svakako i nespremnost. Tada ‘jadni ministar’ zaprijeti da će kazniti neposlušne ‘učenike’: umjesto priznanja ‘mea maxima culpa’ ,svoj i ‘države-zemlje’ Europe; ili ‘izvede’ podnošljivo-opravdano posipanje pepelom. Bilo je jasno da se ne radi samo o bježanju od ratnog užasa, spašavanju golog života, izbjeglicama. Mogućnost ‘zarade’, interes, profit (i na tuđim leđima i mukama) polakomi; zanese do bunila, otvori ‘silose mraka’; izgube se komande i nastane nered,.. pa kaos. Čudno da se dogodilo i Njemačkoj?
Nisu svi ‘učenici’ bili spremni na prigodničarsko ‘salutiranje’ strogim učiteljima. Oni koji su upozoravali i dobronamjerno pozivali na oprez, na izradu plana, odmah su stigmatizirani. Mađare optužiše za žicu, teroriziranje ‘izbjeglica’, nasilje .. Neposlušna Slovačka je dobila ukor zbog neprimjerenih izjava, a nisu se ni sagledali i razmotrili stvarni razlozi ‘neposluha’. Možda je tome razlog što nisu išli po svoje mišljenje u Brisel ili Berlin. ‘Zločesti’ dečko, Orban, prkosi? Pa on im je već odavno ‘na meti’. Toliko puta im je održao lekcije- u Londonu, Briselu.. Slušajući ljutite ‘upravitelje’ moglo se pomisliti da mu pripremaju gadnu jesen, a neki bi ga i procesuirali. On je pak ponovio svoje viđenje problema i stav. Temeljne vrijednosti svog naroda, i njihovu budućnost, neće podrediti ničemu. Kako sam kaže: ima i rezultate na polju gospodarstva i standarda. Stao je čvrsto iza homogenih kulturnih, svjetonazorskih, čak različitih vjerskih pogleda Mađara, i ne vidi razloge remećenja tih vrijednosti. Suprotstavlja se čvrstoj protuuseljeničkoj politici, ali i pokušaju pritiska Unije o uspostavi jednakih pravila za sve (i migrante i izbjeglice), tj. politici temeljenoj na liberalnim osnovama.
Kad sve propadne, reci Istinu
Nitko ne dvoji o složenosti situacije. Neki su ipak ranije prepoznali volju, odgovornost i ‘snagu’ Unije. Tko je počeo kršiti ‘svoja’ pravila? Odgovor je već u pitanju. Je li razlog ‘krivnje’ zajednice (Europe) ne-zajednički interes? ‘Otočani’ su iskopali tunel, pa su ga sada brzo ‘zatrpali’. Time nisu zatrpali svoju odgovornost za ne-djela iz prošlosti, ‘grijehe’! Umjesto otočko ‘svjetlo’ u Doveru, kolonama slijedi natmureni kontinent.
Zar treba crtati kako i gdje treba ‘zaustaviti’ kolone. Ali za to će trebati učiniti ustupke zemljama na ‘prvoj liniji’. Tko to može provesti? Nakon vijećanja ‘mudraca’ nudi se novac. Uostalom i nije njihov, ali sumnjam da će samo novac biti ‘rješenje’. Trijumf koristi i interesa izrodio se u uzroke kaosa. U nastalom kaosu se ne treba i ne može sve podrediti ‘najstrožim’ propisima. Ali, posebno manje države, trebaju i moraju misliti i na volju, i interes, svog naroda. Ne može se nered (kaos) tolerirati u beskraj. Shvatljivo je i da su migranti (i izbjeglice) izgubili strpljenje, ali mora se znati granica podnošljivosti. Sigurnost domaćina je najvažnija- ‘gost’ mora otrpjeti i uskratu nekih ‘prava’. Humanost, empatija – na ‘mogući’ način. Vremenom će i ‘euroministri’ i kancelarka ‘shvatiti’. Neke države samo koriste svoje pravo, i obveze, koji proizlaze i iz međunarodnog prava.
„Nije li politika zapravo vještina da se laže u pravi čas“, Voltaire
Složena je etnička, politička, religijska, gospodarska, svjetonazorska,.. križaljka zemalja odakle dolaze ili ‘bježe’. U Europi je drugačija kulturološka slika, iako je i ovdje ‘previše kuhara pokvarilo juhu’. Može li se njima ‘nametnuti’ (jer oni neće prihvatiti) europske standarde ponašanja, način života, kulturu, konačno i civilizacijske norme? Primjeri zemalja u kojima su već ‘odsjeli’ daju odgovor. Oni ‘osnivaju’ svoje male ‘kolonije’, enklave, sami se getoiziraju i pomalo šire. A ‘elitna’ europska paradigma- demografsko starenje- pospješuje proces. Hoćemo li se trebati, morati, i ‘došljacima’ prilagođavati? Jer besramni globalizirani ‘pendrekaški’ gnom već otprije sve više ‘prilagođava’, pritišće i gazi ‘staru dobru Europu’. Ovom prigodom bih spomenuo samo zapadni libertinizam sa svojim ‘slobodama’ kao dokinuće zakona, opsesijom raskalašenosti i razvrata. Novoeuropljani u tome, iz više razloga, ne bi sudjelovali već bili kočnica- time i ‘podnošljivi’. Naravno da njihovom ‘nesnalaženju’ pridonosi i nekonzistentna i ‘trgovačka’ politika europskih gospodara, koji, pogonjeni interesom, prigodno mijenjaju svoje ‘političke simpatije’ u njihovim zemljama.
Struktura ovih ‘jadnih’ ljudi također nešto govori. Ugroženih je sigurno mnogo. Ipak, mnogo manje je djece, žena, starijih. Dolaze i u grupama – da li i organizirano? Većina su muškarci zavidne građe, godina, odjeće. (Oni imaju novaca – čak se time i bahate. Oni ne kukaju, odbijaju pomoć, ne poštuju propise, agresivni su. Ne žele se identificirati niti ‘registrirati’, ima ‘falsificiranih dokumenata’ i odbačenih. Tko su oni, što žele? Ima i ‘čudnih’ pokliča. Zar nije jezivo i pomisliti bacati ljude (‘nevjernike’) u more??? To je zločin!!)
Tisuće jadnih ljudi i luta, vršlja i po našim šumama, slavonskim poljima, kukuruzištima, selima. Tko to može kontrolirati? Nemojmo se iznenaditi, kad stignu u ‘obećanu zemlju’, da ih (iako su ih pozivali) selektiraju, pa nam ‘ostale’ vrate. A prošli su scile i haribde, više stotina kilometara, dane i noći izloženi vremenskim ne-prilikama, gladni i žedni,… Većina zemalja njihova okruženja nisu se okitile humanošću, empatijom, ljudskošću,… Naprotiv! A neke su bile dužne i trebale to učiniti. Uvjete imaju. A i ‘carstva’ su ‘stekli’ i na trudu ovih ‘jadnika’. Sada ‘promatraju’ kolone i ‘okreću glavu’. Je li sve ovo slučajno? Nisu li propustili priliku očistiti se od ‘povijesnog’ kaljanja. Nisu li i oni sudionici dobro razrađenog plana, koji se sada sustavno provodi?
Je li problem Europe taj što je u njoj ‘previše’ Europljana? A ustvari sve ih je manje- postaje li im preširoka? To bi trebalo, izgleda, popraviti. Ali: za čiju korist, a čiju štetu? Nema jasnih planova, strategija, niti taktike! Do kada slušati mlađeg ali očito ‘jačeg’ brata? Samozvani vođe dijela okcidentalne civilizacije-zvan Europa- nisu dorasli zadatku. Nema pravih, istinskih lidera, pogotovo državnika, sa realnom dugoročnom vizijom europske uljudbe, sa otvorenim kartama- ali na zajedničkom ‘stolu’-za sutrašnjicu! Iluzionista je i previše. Vizionari, arhitekti zajedničke Europe – Schuman, Monnet, Adenauer, de Gasperi – ne mogu nam više pomoći. A ‘brižnost’ ovako brižnih zabrinjava nepodnošljivom lakoćom nepostojanja odgovornosti, te naivnom i nezrelom lociranju i prepoznavanju stvarnoga stanja. Loptica skočica je doskočila među nespremne i neodlučne, preplaćene ‘euroadministrativce’, nenavikle na nenadane, izvanredne situacije. Pa oni su, onako našminkani, spremni uglavnom za govornice – odakle dijele domaće zadatke. Tako su, nakon mnogo ‘osobnih’, podijelili krivnju – kvotama. Ali: avaj, jao i kuku!!! Vidjevši natpise dobrodošlice – krenuše mase! Brojke ‘odletješe’, naglo – kao katapultirane. Eufrat i Tigris ‘izliše se iz korita’ i ‘krenuše uzvodno’ – ‘preplaviše’ Dunav, Rajnu, . .. Panika, kaos,.. Što sada?? Osnovati debatne klubove, pa lamentirati? Mentalni sklopovi pojedinih, nanovo sklepanih, do jučer ‘dušobrižnika’, malo po malo, počinju pokazivati znakove ‘oporavka’.
Ptice grabljivice zavodljivog poja
Kalvarija naroda hrvatskoga se nastavlja. Nakon ratnih tragedija, ‘obnove’ – krenula kola. Tada, opet, nastupi biblijska priča! Sedam ‘gladnih’ mršavih krava ‘pojedoše’ one koje su se počele ‘debljati’, oporavljati! Imali smo ‘josipe’ koji su upozoravali što i kako treba, ali . .. ‘Faraoni’ su samo gradili ‘piramide’ sebi u slavu. Areopag hrvatski je drijemao. Očito nam povijest nije ‘omiljena’ učiteljica.
Kolone, ‘rijeke’, migranti, izbjeglice, ‘stvoriše’ se pred našim vratima?! Narod, ‘obični’ ljudi, opet je pokazao da je ‘iznad’ – empatija, pomoć. ‘Vlast’ opet pade na ispitu. Izgubili se u svom dvorištu. Ili ne! Izgleda da su ‘na obzoru’ izbori. U ‘kući’ se očekuje ‘pospremanje’ pa jedni drugima istresaju pred vrata. Dok se spremao ‘tornado’ oni otvaraju vrtiće, lijepe pločice, ‘voze’ brodove; razvukli se po dvoranama, sajmovima, dernecima; grakću li grakću; do jučer regionljub, od danas domoljub; nabrajajući ‘popis lijepih želja’ neki i ‘zaborave’ pokoju – pa opetuju; programi, planovi,… ,svugdje pokoji glasić…, skupi se.
Tek kad shvatiše da ‘hanibal’ nije pred vratima, već je ušao u kuću – prenu se!? A gdje su bile obavještajne ili sigurnosne službe? Što oni rade, za koga rade? Hoće li letjeti perje? Tek tada nastade lom, krš, optužbe, jal,.. Kako složiti ‘bratska’ srca? Umjesto dogovora kako nastupiti i što učiniti, kao u slučaju Savudrijske vale, imamo rogove u vreći. Hrvatsko-balkanski specijalitet!? Svaka stran(k)a zauzela svoju busiju, ukopali se u rovove, izvukli svoje komplekse, pa – otvorili paljbu. I ovaj put imamo široku paletu ‘frontaša’: vladari, pretendenti, trupe sa Pantovčaka, medijski sveznadari… Tko za koga, tko protiv koga?? Teatar apsurda, uveseljavanje ‘regiona’! Narod, opet, postade sužanj bolesne nezajažljivosti!
. . . .
Zeus je, prerušen u lik bika, oteo ženu po imenu Europa. Mitologija nije garant da je naš kontinent nazvan po tome, jer su Grci tako nazvali (6. st. pr. Kr.) i kopno sjeverno od Korinta. Semitska riječ ‘ereb’ znači ‘zalazak sunca’, što ‘označava’ zapad, nad Europom – kao drugi mit nastanka imena. Zalaskom Sunca dan prelazi u noć, ne i u ‘tamu’. Hoće li europsko ‘sunce’ sijati ili se nastaviti (a već jeste) gasiti – trebaju odlučiti Europljani! Povijest poznaje uspone, ali i mnoge padove, i najvećih i najmoćnijih. Kartaga, moćna, bogata – ležaše razorena i spaljena, pod čizmom i pred očima novih moćnika. Očevidac uništenja, Polibije, opisao je i to pišući povijest rimske države. „I, vječni, Rim će vidjeti svoj sudnji dan.“ I bi tako!
Ante Luetić
