MSGR.DR. JURAJ BATELJA: Zavjera laži protiv Stepinca
‘LAŽ SE IZGONI ISTINOM’ – Msgr. dr. Juraj Batelja: Stepinčeva kauza otkrila je svijetu ljudski izgled istine i njenu božansku snagu
“Imamo u ruci dokumente. Laž se izgoni istinom. Stepinčeva kauza je otkrila svijetu ljudski izgled istine i njenu božansku snagu”, istaknuo je msgr. dr. Juraj Batelja na predstavljanju svoje knjige “Rivellijeva zavjera laži – blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva u prepunoj dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu
“Radostan sam što večeras mogu zajedno sa svima Vama podijeliti rezultate znanstvenog istraživanja o odnosu bl. Alojzija Stepinca i Srpske pravoslavne crkve. Kao postulator u proglašenju svetim bl. Alojzija Stepinca osjećam odgovornost da pred crkvenom i svjetovnom javnošću progovorim o izvoru kleveta u kojima se u zadnje vrijeme i dugi niz godina sustavno ocrnjuje svijetli lik bl. Alojzija Stepinca. Stoga je ova knjiga aktualna i nadam se da neće proći kao trilogija: ‘Blaženi Alojzija Stepinac: svjedok Evanđelja ljubavi’ koja je javnosti podarila 691 dokument koji su sjajna obrana njegove osobe i svjedočanstvo njegove čiste savjesti kakvom svjedočanstvu nema ravna u vremenu njegova života i djelovanja”, istaknuo je autor na početku.
“Priznajem, nemoguće je obrazložiti sve optužbe kojima talijanski autor Marco Aurelio Rivelli ocrnjuje časni lik blaženog Alojzija Stepinca, ali i hrvatskog naroda u cjelini.
Sadržaj moje knjige je odgovor na lažne tvrdnje gospodina Rivellija u odnosu na nadbiskupa Stepinca. On ga predstavlja kao nedostojnog kandidata za čast oltara jer da je:
1. svojim stavom podržavao »zločinačku« vlast NDH i da je šutnjom odobravao ustaške zločine nad srpskim i židovskim narodom te Romima.
2. da je poticao vjerske prijelaze i da nije osudio rasnu ideologiju.
3. da je osobno sudjelovao u zločinima nad nevinim ljudima te s Pavelićem dogovarao njegov povratak nakon izlaska iz zemlje godine 1945.
4. Da je sakrivao navodno ustaško blago i pomogao ratnim zločincima izmaći sudu pravde”, pojasnio je.
Ocijenio je kako sve ove optužbe protiv nadbiskupa Stepinca Rivelli je uzeo kao polazište za dokazivanje njegove navodne netrpeljivosti prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
“Neistine u toj knjizi odjek su brušenja noževa, koje je godine 1988. vlč. Živko Kustić vidio u funkciji stvaranja Miloševićeve klime i rata koji se nazirao. A knjigama koje su Rivellijev izvor, moglo bi se kao moto staviti misao istaknutoga srpskog pisca Dobriše Ćosića: ‘Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažimo stvaralački, maštovito, inventivno…. U ovoj zemlji [Srbiji] svaka laž na kraju postaje istina’”, istaknuo je dodavši: “No, mi imao u ruci dokumente. Laž se izgoni istinom. Stepinčeva kauza je otkrila svijetu ljudski izgled istine i njenu božansku snagu. Zato nije potrebno biti odvjetnikom nadbiskupu Stepincu, osobito ne kad se pročita i knjiga Ljubice Štefan o Srpskoj pravoslavnoj crkvi i fašizmu koja je vjerodostojno pokazala gdje je bila šutnja nad zločinima, suradnja s okupatorskom vlašću, a sve to u vidu stvaranja Velike Srbije”.
Nadbiskup Stepinac pravovremeno, hrabro i razgovijetno osudio svaki zločin, svaku nepravdu
“Dokumenti prikazani i navedeni u ovoj knjizi dokazuju da je nadbiskup Stepinac pravovremeno, hrabro i razgovijetno osudio svaki zločin, svaku nepravdu, a ni po moralnom ni po međunarodnom pravu nije smio niti mogao ignorirati zakonitu vlast koju nije postavljao on, nego svjetski moćnici; a čežnja hrvatskog naroda za vlastitom državom sigurno nije zločin. Kad bismo prebrajali žrtve onda bismo otkrili, kako je nadbiskup Stepinac rekao Titu 4. lipnja 1945., da ni svi grobovi u državi nisu napunjeni ustaškim rukama i da su veće žrtve Narodnog otpora, tj. partizana i komunista, negoli ustaša i domobrana. Ja vjerujem ovim Nadbiskupovim riječima na sudu: ‘Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama … Paveliću nikada nisam položio prisegu, kako su to učinili mnogi i mnogi činovnici, koji se i danas nalaze u vašoj službi, prema tome sam bio daleko od toga da budem ustaša’. Proučavanje činjenica i rezultati doneseni u ovoj knjizi dovode nas do spoznaje da se nadbiskup Stepinac pravovremeno zauzeo za ugrožene Srbe u NDH i za taoce Srbe, za uhićene episkope SPC i ljude svih društvenih slojeva te tražio da budu poštivana prava srpskoga naroda i imovina Srpske Pravoslavne Crkve”, istaknuo je Batelja.
“U trećem djelu knjige progovorio sam i o djelovanju Srpske pravoslavne crkve prije Drugoga svjetskoga rata, da se bolje uoče uzroci i posljedice njenoga odnosa prema Katoličkoj Crkvi te odraz tih odnosa na zbivanja u Drugom svjetskom ratu. Mišljenja sam da je to potrebno učiniti kako bi se jasnije otkrilo koliko stav nadbiskupa Stepinca i njegova osoba nadilaze, kako reče srpski odvjetnik Vladeta Miletić, ‘reči i dela srpskog patrijarha i srpskih mitropolita’. Radi toga sam usporedno donio stav nadbiskupa Stepinca i Srpske pravoslavne crkve prema zakonitoj i javnoj vlasti, odnosu prema svojim svećenicima, logorima, prema stranim osvajačima Nijemcima i Talijanima te progonu Židova, Roma i vjerskim prijelazima”, ustvrdio je dodavši: “Srpska strana bi o tim činjenicama trebala javnosti predočiti dokumente koji bi govorili o zaštiti i obrani nedužnih ljudi pa i vlastitih svećenika koje je Nedićeva vlast dala ubiti. Nakana pisanja ove knjige nije bila, bilo koga optužiti ili bilo kome što predbaciti. Išao sam za tim da svaki dobronamjerni čovjek može na temelju dokumenata i činjenica razabrati što je istina. Naime, dok su vladike i jereji Srpske pravoslavne crkve podržavali progon Židova, Nijemci su zagrebačkog nadbiskupa Stepinca proglašavali ‘Germanofobom’ – mrziteljem Nijemaca i ‘Judenfreundom’ – prijateljem Židova. Shvatimo, Zagreb nije bio Judenfrei, Beograd jest”.
Ante Ciliga: Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka
Naglasio je kako je knjigu počeo pisati potaknut vjerničkim polazištem.
“Uzimam u obzir i izjavu dr. Ante Cilige, komunističkog disidenta, koji reče: ‘U napetoj, nervoznoj, a u cjelini uzeto, ipak blijedoj i sivoj atmosferi Pavelićeva režima, samo jedna osoba iskače, stoji ravna i više Pavelića, Nadbiskup Stepinac. Stepinčeva veličina dominira duhovno i politički već tada u hrvatskom narodu (…). Kad sam se našao pred Nadbiskupom Stepincem u njegovom uredu uvidio sam pred sobom ne samo poznatog čovjeka željezne volje, nego i pravog asketu, živog sveca (…). Smatram srećom svog života što sam početkom 1943. godine imao susret s Nadbiskupom Stepincem i upoznao osobno velikog sveca i velikog čovjeka’”.
“Neka zagovor bl. Alojzija Stepinca ohrabri klonula srca i u svima nama otvori obzorja nade koja je kadra oplemeniti ljudsko srce Božjim milosrđem”, rekao je Batelja dodavši: “Zahvaljujem svim suradnicima koji su mi pripomogli u ostvarenju ovoga djela bilo unosom teksta, pripremom fotografija, lektorskim umijećem ili savjetom. To su dr. Stjepan Kožul, zatim današnji predstavljači i recenzenti msgr. Bogović, dr. Begonja i dr. Jurčević te akademik Ante Stamać, prof. Marina Čubrić, Kruno Batelja i Robert Ivančan. Na savjet msgr. Bogovića izostavio sam poglavlje o odnosima doseljenih Srba i domorodaca Hrvata u Dalmaciji te preotimanju katoličkih crkava i samostana. Zahvaljujem gospodinu Marku Denoni i djelatnicima njegove tiskare, zatim voditeljici ovoga predstavljanja gospođi Tanji Popec i Zagrebačkim katedralnim koralistima, na čelu s maestrom Miroslavom Martinjakom, koji su pjesmom naš duh uzdizali u visine. Zahvaljujem i našem domaćinu, Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, na čelu s dr. Josipom Šimunovićem te svim štovateljima bl. Alojzija Stepinca koji molitvom i dobrotvornošću srca prate svaki rad na boljem upoznavanju svetosti i mučeništva bl. Alojzija Stepinca. Hvala svima”.
Izvor: narod.hr
