IVAN UGRIN: Jesu li novinari krivi bogatim kardinalima?
Prvo saslušanje pet osoba koje su optužene za krađu i dijeljenje povjerljivih vatikanskih dokumenata održano je pri vatikanskom sudu, objavio je Radio Vatikan.
Pet optuženika su mons. Lucio Vallejo Balda, koji je služio kao tajnik prefekture za gospodarska pitanja Svete Stolice te je bio tajnik Povjerenstva za organizaciju gospodarskih i administrativnih struktura Svete Stolice, njegov tajnik Nicola Maio, njihova PR savjetnica Francesca Immacolata Chaouqui te dvojica novinara koja su objavila knjige na temelju procurenih dokumenata, Emiliano Fittipaldi i Gianluigi Nuzzi.
Mons. Vallejo Balda, Maio i Chaouqui optuženi su za kriminalnu zavjeru, krađu i dijeljenje povjerljivih dokumenata, dok se Nuzzija i Fittipaldija optužuje za pritisak da se protuzakonito steknu dokumenti i druge zadržane informacije.
Bitno je samo jedno – je li to istina
Ured je promicatelja pravde vatikanskog suda odgovorio na prigovor odvjetnika novinara Fittipaldija tvrdeći da ne namjerava gaziti slobodu medija, nego da optuženik treba biti odgovoran za način kako je stekao i objavio dokumente te da je to u optužnici i navedeno.
Čitajući ovu vijest, novinar se pita kako to na vatikanskom sudu zamišljaju na koji bi način novinari trebali dolaziti do informacija i što da s njima rade. Da ih čuvaju samo za sebe ili, da u skladu s profesijom koju obnašaju, objavljuju ih u medijima u kojima rade. To je prije svega stvar procjene novinarove savjesti, je li dobro ili nije nešto što je saznao iz pouzdanih izvora i uz to dokumentirano, objaviti ili nije.
Drugo, ne manje važno su i obveze prema mediju u kojem novinar radi i prima plaću. I urednici očekuju od njih uvijek nešto novo i zanimljivo, a kud ćeš zanimljivije od činjenica koje su imali Fittipaldi i Nuzzi, osobito onih koje govore o rastrošnosti kardinala.
Nisam ništa ukrao, nikakve dokumente, već sam novinarski istraživao u Italiji, a sada sam u Vatikanu optužen za objavljivanje knjige “Škrtost” (Avarizia), za što bih mogao biti kažnjen s četiri godine do osam godina zatvora – tako se u jednom intervjuu požalio Emiliano Fittipaldi. Njegovu kolegi, autoru knjige “Via crucis” (Križni put), Giancarlu Nuzziju prijeti ista sudbina.
Ovaj je slučaj nazvan “Vatileaks 2”. No za razliku od prvog “Vatileaksa” kad je jedan sobar ukrao povjerljive dokumente s radnog stola pape Benedikta XVI. i prodao ih, za što je bio osuđen a potom i pomilovan od pape, kojemu je to vjerojatno bio razlog za odstupanje s papinske stolice, u ovom slučaju sami su vatikanski prelati dali povjerljive dokumente novinarima u ruke kako bi javnost bila obaviještena o grijesima Rimske kurije.
Služenje Bogu ili – bogatstvu
O njima je i sam papa Frane govorio uoči lanjskog Božića, a sad se bijes vatikanskih struktura obrušio i na novinare koji su samo radili svoj posao.
Mislim da im najviše smeta, istaknuo je Fittipaldi, to što se u knjizi “Škrtost” iznosi kako je Petrov novčić, umjesto za siromašne, trošen za pokrivanje potrošnje klera, kako je iz fonda vatikanske dječje bolnice “Bambino Gesu” plaćena obnova stana kardinalu Tarcisiju Bertoneu te da vatikanska banka IOR ima četiri različita fonda.
Fittipaldi u svojoj knjizi kontaktira i kardinale o kojima piše, pa mu je tako i Bertone odgovorio e-mailom u kojem je kazao kako nije znao da je dio obnove njegova stana (oko 200.000 eura) plaćen iz fonda “Bambino Gesu” jer da je on sa svoga računa već platio 300.000 eura.
Čovjek se pita odakle tome kardinalu Bertoneu toliki novac i komu je zapravo služio u svome životu: Bogu ili bogatstvu?!
IVAN UGRIN/MISIJA
