Je li Most odustao od reformi ili je SDP prevario birače?
Da bi ove dvije strane imale o čemu razgovarati, netko mora odustati od svojih obećanja. Netko mora prevariti birače.
Koalicija neovisnih lista Most u izbore je ušla s čvrstim obećanjem da će inzistirati na reformama. Provođenje političkih i društvenih promjena u Hrvatskoj traži bolne rezove. SDP je biračima obećao da bolnih rezova neće biti.
Oni su rekli da nastavljaju dalje, dosadašnjim načinom. To znači da i dalje tonemo u ekstremno brzo vanjsko zaduživanje, da propada svaki oblik proizvodnje u državi, da se iz godine u godinu smanjuju strana ulaganja… Kad se pogleda što su jedni i drugi obećavali svojim biračima postavlja se logično pitanje – o čemu imaju razgovarati Most i SDP. Ako će jedni i drugi ostati dosljedni, ako jedni i drugi neće prevariti svoje birače, oni samo gube dragocjeno vrijeme.
Jesu li jutrošnji pregovori između SDP-a i mosta samo gubljenje vremena radi zadovoljavanja forme. Čini mi se da jesu. Most i dalje inzistira na provođenju reformi. SDP se nije odrekao svojeg obećanja da reformi nema, nego da oni idu i dalje putem koji je zemlju odveo u propast. Da bi ove dvije strane imale o čemu razgovarati, netko mora odustati od svojih obećanja. Netko mora prevariti birače.
Razlog više za postavljanje teze o uzaludnosti sastajanja Mosta i SDP-a je i način na koji se ponaša Zoran Milanović posljednjih 8 dana. On stvari nastoji rješavati ispod žita, držeći figu u džepu prema Mostu. Kupuje zastupnike manjih sitnih stranaka, uključujući i nacionalne manjine, ali za svaki slučaj drži Most na uzdi, iako ih je pokušao uništiti i rasformirati kako bi mogao kupiti i nekoliko njihovih zastupnika. Moram priznati da mi nije jasno kako Božo Petrov može sjesti nasuprot Milanoviću nakon one epizode s Prgometom. Milanović je time jasno poručio Mostu da će pregovarati s njima dok ne uspije uvjeriti nekoliko njihovih zastupnika da okrenu leđa svojoj koalicijskoj listi i ne prodaju se njemu i njegovoj koaliciji. Očito je da i Petrov mora zadovoljiti svog Petrinu i njemu slične, ako sličnih još ima u Mostu.
Jedino zbog čega su birači dali svoj glas zastupnicima Mosta jesu obećanja o provođenju reformi. Oni drugog programa nisu imali. Na drugoj strani SDP je u izbore ušao rugajući se biračima. Nikakvog programa nisu imali. Biračima su ponudili samo svoj dosadašnji način rada. Godine klijentelističkog uhljebljivanja rezultirale su tolikim brojem zaposlenih u državnoj upravi, javnim poduzećima i službama da su SDP i HNS tim obećanjem sebi osigurali dovoljan broj glasova baš tih uhljeba i s njima egzistencijalno povezanih ljudi. Tu i tamo su znali ponešto progovoriti o poticanju poduzetništva. Procurila je zanimljivost po kojoj Zoran Milanović u budućoj Vladi ne računa na Gordana Marasa, dosadašnjeg ministra poduzetništva koji je baš takva obećanja i izricao.
Na društvenim mrežama je eksplodirao tekst iz Slobodne Dalmacije o tome kakvu politiku poticanja poduzetništva je provodila Vlada Zorana Milanovića posljednje četiri godine, a što daje jasnu naznaku i o njihovim namjerama kad bi dobili novi mandat. Naime, Boris Lalovac je navodno Milanovićev najomiljeniji ministar na kojeg on računa i u narednom razdoblju.
Poreznici su uz 25.000 kuna kazne zatvorili jedan ugostiteljski lokal u središtu Splita samo zato što u kasici s točno propisanim iznosom pologa nije bilo i papirića na kojem je trebalo pisati „polog“. Dakle, to je poticanje poduzetništva po Milanoviću, a ja se pitam jesu li to reforme koje kani provoditi Božo Petrov. Želi li on sudjelovati u Vladi kojoj će jedini cilj biti zatiranje poduzetništva brutalnom i ničim opravdanom poreznom represijom?
Ako je Most sjeo nasuprot SDP-u nakon svega što je Milanović napravio prošli tjedan tajno snimajući Prgometa u stanu svog prijatelja Kotromanovića, a samo kako bi srušio taj isti Most preko čijih ruševina želi do vlasti, baš kao Tito na Neretvi, Onda se postavlja sasvim opravdano pitanje koliko su birači imali pravo vjerovati Petrovu i njegovoj ekipi. Po čemu su oni dosljedniji i bolji od svih dosadašnjih naših političara. Žele li oni reforme u državi ili žele vlast pod svaku cijenu. Imaju li oni čvrstinu za provođenje tih reformi ili se bore za povrat novca ostvarenog izbornim rezultatom? Ako im je stalo do reformi, a ne tek do povrata novca, što dobivaju jedino ako ne idemo u ponovljene izbore, onda Most gubi vrijeme u pregovorima s SDP-om. Oni na raspolaganju imaju samo dvije opcije, pregovore s HDZ-om ili nove izbore. Naravno, pod uvjetom da u Mostu znaju što hoće.
Izvor: politikaplus.com
