JOSIP JOVIĆ: Njezina rijeka suza
Polovinom prošloga mjeseca u Dominikanskom je samostanu Željka Mitrović-Jurić predstavila svoju knjigu pjesama pod naslovom “Moja rijeka suza”.
Željka je ona šestogodišnja djevojčica u plavom kaputiću koja je uplakana lica hodala u koloni prognanih Vukovaraca.
Za predstavljanja knjige držala je na koljenima svoju malu Maju, koja sada ima godina koliko je njezina mama imala tog strašnog 19. studenoga 1991. godine. Željka ovom prilikom nije plakala, plakala je samo publika. Njezino je lice kameno, na njemu nema osmijeha.
Tjedan sjećanja
Ove neobične pjesme bez rime vraćaju nas u vrijeme velikog masakra na koji nas je ovih dana podsjetio i masakr u Parizu. One oslikavaju ljude i događaje iz tog vremena. Željka govori o svojim prijateljima iz uništenog djetinjstva, susjedima, rođacima, o svojoj majci, braći i ujaku, o braniteljima, o Blagi Zadri, ali i ovom poslijeratnom vremenu nezahvalnosti spram branitelja, o zločincima koje nije stigla kazna, o simbolima osvajanja koji se iznova nameću, o međunarodnoj (ne)pravdi: „Zašto meni sudiš kad je onaj drugi moju domovinu ranio, moga sina ubio i majci srce slomio.”
Vrijedna Hrvatska udruga “Benedikt” organizirala je ovo predstavljanje, kao i cijeli, već tradicionalni Tjedan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, s nizom predavanja, izložbi, filmova i misa, zahvaljujući čemu je, uključujući tu i svakogodišnje spontano paljenje svijeća duž Vukovarske ulice, Split postao gradom koji se s ponajvećim pijetetom i ponosom odnosi prema stradanjima i žrtvama.
U sklopu Tjedna predstavljena je ideja Dijane Ive Sesardić i Vini Rakić o podizanju već napravljenog spomenika na uglu Vukovarske i Ulice Domovinskog rata. Svijeće će se ugasiti, a taj brončani dječak anđeoskog lica s luminom na dlanu ostat će svijetliti i opominjati.
Ideju je podržao i gradonačelnik Ivo Baldasar, koji je na otvaranju Tjedna zaželio da u Vukovaru više ne budu dvije kolone. Bez kompleksa je došao među branitelje i, možda, ljude koji i nisu njegovi birači i bio je na koncu srdačno i iskreno pozdravljen. On je čovjek pomirenja, kakvih treba ovoj zemlji i narodu. Nažalost, još uvijek takvi u svojim strankama ne prolaze najbolje.
Pitanja za vladajuće
Vrijedi izdvojiti još dvije izjave na spomenutom otvaranju, koje bi vlast, koja god bila, morala uzeti u obzir. Marko Miljanić, zapovjednik obrane Škabrnje, istaknuo je kako nitko nije odgovarao za stravični pokolj 120 ljudi iz tog sela. Ili onu župana Zlatka Ževrnje kako se samo pet posto udžbeničke građe iz povijesti prošlog stoljeća odnosi na Domovinski rat, pri čemu se na samo dva, tri mjesta jasno definira tko je bio agresor.
Dramska umjetnica Mladenka Gruica s KUD-om “Sv. Kliment” izvela je neobično potresan scenski prikaz „Škabrnjska golgota“, upravo idealan za televizijsko snimanje i prikazivanje. Moglo bi se tomu dodati kako taj nametnuti rat za goli život i za slobodu još uvijek čeka svoj film i kazališnu predstavu.
Umjesto toga imali smo niz filmova i predstava koji sve to skupa relativiziraju, izvrću, optužuju, izruguju, ismijavaju i ponižavaju.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
