Molitva – Ponedjeljak, 23. studenog
Božja prisutnost
Da bih ušao u nečiju prisutnost potrebno je da mu u iskrenosti priđem onakav kakav jesam.
U ovom trenutku, Bog je ovdje i očekuje me.
Bog mi uvijek prvi prilazi, želi me upoznati više od mog najboljeg prijatelja.
Zaustavit ću se na tren i pozdraviti Boga koji me ljubi.
Sloboda
Bog me tada poučavao
kao što učitelj poučava učenika. (sv. Ignacije)
Podsjetit ću se da ima još mnogo stvari kojima me Bog treba poučiti,
i molit ću za milost da ih uočim
i dopustim mu da me po njima mijenja.
Svjesnost
Pitam se, što danas osjećam u sebi?
Jesam li možda umoran, pod stresom ili izvan forme?
Ako išta od toga postoji u meni,
mogu li pokušati odbaciti te brige koje me uznemiruju?
Riječ Gospodnja
Lk 21,1-4
Kad Isus pogleda vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: “Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni, zapravo, među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus se često ponaša kao pronicljiv promatrač svega što se oko njega događa. Ima, također, sposobnost izložiti svoj nauk komentirajući ono što vidi. To se i događa dok sjedi u Hramu.
Isus, iznenađujuće, ne sudi. Ne osuđuje hramske vlasti zbog pohlepe ili bogate koji daju milodar od svoga viška. On jednostavno ističe kako je sirota udovica dala više nego bilo tko drugi jer je dala posljednje što je imala. Više nije imala od čega živjeti.
Isus ostavlja da sami donesemo zaključak i otkrijemo što taj događaj znači za nas. Koji je moj zaključak? Mogu li ga podijeliti s Isusom u molitvi?
Razgovor
Svjestan da sam još uvijek u Božjoj prisutnosti,
zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi do mene,
i govorim mu sve što mi je na pameti, što mi je u srcu,
kao prijatelj prijatelju.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
