Molitva – Ponedjeljak, 30. studenog
Božja prisutnost
Isus čeka da uđe u moje srce, u tišini i nevidljiv.
On dolazi s neizmjernom ljubavi i moći.
Neka me obuzme radost što sam u njegovoj blizini.
Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.
Svjesnost
Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.
Riječ Gospodnja
Mt 4,18-22
Prolazeći uz Galilejsko more ugleda Isus dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: “Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!” Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca, te pođu za njim.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ovaj prizor nudi nam paradigmu načina kako Isus poziva svakog od nas. Zapazi kako je inicijativa u potpunosti njegova. U Mk 3,13 čitamo: “Pozove sam koje htjede”. Isus želi da ga ti i ja slijedimo ne samo kao suputnici nego suučesnici u njegovom poslanju. “Učinit ću vas ribarima ljudi.”
Kršćanska duhovnost nije samo ‘Isus i ja’ nego ‘Isus, ja i oni kojima me šalje.’ Svatko je od nas ribar, svjedok, prorok, evangelizator, iscjelitelj, navjestitelj Radosne vijesti.
Kako se Andrija osjećao kad je čuo njegov poziv? Pomiješanih emocija? Ili, pak, radostan što je izabran (svi želimo biti traženi, zar ne?)? Ili je možda malo oklijevao ostaviti iza sebe sredstva za život?
Koja je cijena za mene “biti učenikom” Isusovim? Trebam li što napustiti?
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
