Molitva – Srijeda, 18. studenog
Božja prisutnost
Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.
Sloboda
Molim za milost
da zaboravim na sve svoje brige,
da budem otvoren onome što Bog od mene traži,
da se prepustim vodstvu Stvoritelja koji me voli.
Svjesnost
U prisutnosti Boga koji me voli
promatram sve što mi se dogodilo protekloga dana,
od ovog trenutka unatrag, korak po korak.
Prisjećam se svega što je bilo dobro i lijepo, i zahvaljujem na tome.
Uočavam i sjene i pitam se što mi govore; molim za iscjeljenje, hrabrost, oprost.
Riječ Gospodnja
Lk 19,11-28
U ono vrijeme dometnu Isus prispodobu – zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje.
Reče dakle: “Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili, te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’
Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.
Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’ Treći, opet dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’
Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje – one koji me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!'”
Rekavši to nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Ovo je zagonetna usporedba. Postoje dvije usporedne priče. Prva, neprijateljstvo između kralja i građana koji ga se žele riješiti. Druga se tiče odnosa između kralja i njegovih robova. Drugoj se posvećuje veća pozornost. Sam kralj je pohlepan – okrutan je tiranin. Njegova jedina pozitivna kvaliteta jest da je spreman nagraditi vjernost i zauzetost svojih robova.
Teško je vidjeti kakvo svjetlo usporedba baca na narav Kraljevstva Božjega (a to je ono na što nas uvod navodi da očekujemo). Može li to biti nauk da naša služba Bogu ne bude minimalistička, da prigovaramo ili se strašimo, već velikodušna, domišljata i proaktivna?
Je li nam potrebna spremnost da preuzmemo rizik odgovarajući na Božje poslanje koje smo dobili? Trebamo li biti spremni “izgubiti život” kako bi ga “našli”?
Razgovor
Koji osjećaji se bude u meni
dok molim i meditiram Božju riječ?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi uza me
i otvaram mu svoje srce.
Zaključak
Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
