MOŽE LI NIŽE: Željko Jovanović spašava SDP?!!
Kad je 2012. godine Željko Jovanović postao, na iznenađenje mnogih, ministar – toliko je napora ulagao u zagovaranje besplatnoga školovanja za sve studente koji redovito obavljaju svoje obaveze, da je zaboravio da i on ima one ministarske.
Osim toga, toliko je inzistirao na novim zapošljavanjima da je uspio uvjeriti i samog Zorana Milanovića da njegovo radno mjesto da nekom drugom.
Nakon što se izjasnio da obrazovanje treba biti besplatno, a da mlade treba zaposliti i tako „riješio” dva goruća pitanja vezana uz znanost, obrazovanje i šport u Hrvatskoj, ovaj se SDP-ovac, čiji maniri podsjećaju na manire starojugoslavenskog konjaničkog oficira, u svome kratkom ministarskom mandatu bacio na uvođenje Građanskoga odgoja kojim bi poučavao o domoljublju i Zdravstvenoga odgoja kojim bi maloljetnike poučavao o tajnama seksa.
I dok je obrazovni sustav doslovno bio pred kolapsom, Jovanović do kraja svoga mandata nije odustajao od uvođenja Građanskog i Zdravstvenog odgoja kao obaveznih predmeta, unatoč otvorenome protivljenju šire javnosti. U moru dezinformacija vezanih uz uvođenje novih predmeta u osnovne i srednje škole je i navodna revolucionarnost – Njemačka ima zdravstveni odgoj na temeljima koje smo „mi“ osmislili u zadnjih nekoliko mjeseci već 30 godina.
Nije jedino jasno je li Jovanović, kada je rekao da će Građanski i Zdravstveni odgoj “proizvesti“ tolerantnije ljude, mislio na toleranciju prema paljenju hrvatskih nacionalnih simbola i verbalnih uvreda srpskih navijača, kao na nogometnoj utakmici sa Srbijom 2013. u Beogradu na koje nije reagirao.
Otkako je po političkoj odluci pukla „ministarska“ ljubav između Jovanovića i Milanovića, Jovanović se još aktivnije obrušio na HDZ i njegove članove, posebice u svojim objavama na Facebooku.
Osim s HDZ-om, Jovanović velikih problema ima i s Crkvom, Nogometnim savezom i Ustavnim sudom. S Crkvom jer mu nisu jasni kršćanski svjetonazori, s HNS-om jer mu smeta nacionalni naboj oko Vatrenih a Ustavnim sudom jer mu nisu jasne zakonske procedure. Izjava da s ljudima koji lažu jednostavno ne može razgovarati, do neke mjere pojašnjava zašto bivši ministar i donedavni saborski zastupnik iz redova SDP-a nije na čisto sam sa sobom. U medijskim istupima i tragičnim objavama na Facebooku, Jovanović se redovito osvrće i na stanje u nogometu te sindikate.
Jovanović se uživio u ulogu egzekutora braće Mamić i navodnog sređivanja stanja u hrvatskom športu, a posebno nogometu. Njegova egida kako će isušiti nogometnu močvaru, postala je dio plana koji je otišao toliko daleko – sve do poljudske svastike. Sada je već svakome jasno kako je pod okriljem aktualne vlasti ‘nacrtana’ poljudska svastika kako bi se zapravo nanijela šteta hrvatskom nogometu. Policija nije u stanju, a zapravo ne želi, otkriti počinitelja ni nakon pola godine. Jovanović, iako više nije resorni ministar, uživa u ulozi egzekutora.
Niti jedan medij, međutim, ne želi propitivati za Jovanovićev odnos s većinskim vlasnikom HNK Rijeka, Gabrielom Volpijem, vlasnikom tvrtke „Orlean Invest“, osnovane 1998. u Nigeriji, koja u vlasništvu ima dvadesetak kompanija diljem svijeta i svoje odvjetnike i bankovne račune na otoku Manu i Djevičanskim otocima. Nitko ne propituje tko je sve, uz Željka Jovanovića, tadašnjeg “isušivača močvare” u hrvatskom nogometu, bio uključen u ovu financijsku transakciju, realiziranu 2012. godine, kada je Volpi, za čak 50 milijuna kuna, postao većinskim vlasnikom 70 posto dionica HNK Rijeka.
Osim s paljenjem hrvatske zastave i slanjem udžbenika iz povijesti na recenziju i odobravanje u Beograd, Jovanović nema problema niti s negativnom percepcijom javnosti koju je „zaradio“ neradom, nasilnim nametanjem vlastite volje i konstantnim obrušavanjem na svakoga tko s njim ne dijeli jugoslavenske svjetonazore.
Političko obećanje da će odstupiti s mjesta ministra ako dođe do smanjivanja plaća učiteljima i nastavnicima, ali i ako dođe do problema s provođenjem državne mature, koje nije održao, dok ga Milanović nije sam smijenio, u potpunosti su se uklopili u predizbornu retoriku SDP-a na kojoj u posljednje vrijeme inzistiraju – nema veze što sam nesposoban, bitno da nisam korumpiran. U Jovanovićevu definiciju korupcije očito ne ulaze njegova rodna Rijeka i Sveučilište koji su se 2014. mogli pohvaliti s 24 milijuna eura iz EU fondova koje im je priskrbio. Među Jovanovićevim aferama nitko ne spominje niti nabavku “superračunala”, vrijednog više od 45 milijuna kuna, za potrebe Sveučilišta u Rijeci, kao niti njegovu ulogu, ali ni ulogu Jovanovićevog tadašnjeg pomoćnika Saše Zelenike i gradonačelnika Vojka Obersnela u tom projektu.
I dok si je Jovanović kao glavni politički cilj, nakon što mu je propala karijera ministra, zadao sprječavanje povratka HDZ-a na vlast, postavlja se pitanje je li ponovno htio zagristi preveliki dio kolača?
Unutarstranačkih razdori, posebice oni vezani uz riječki ogranak SDP-a, obilježeni smjenama Željka Jovanovića i Slavka Linića, polako izlaze na svjetlo dana i stavljaju Jovanovića u sam centar sukoba. Dok je Jovanović uvjeren kako su Zlatko Komadina i on „pobjednička kombinacija“ za VIII. izbornu jedinicu u kojoj je ovaj “NEREALIZIRANI MILOŠEVIĆEVAC”, kako su Jovanovića zvali u studentskim daanima, postavljen kao koordinator.
Jovanović je uzrok velikih sukoba u riječkome SDP-u. Sukobi su do te razine eskalirali da čak niti predsjednik županijskog SDP-a Zlatko Komadina nije želio biti na listi koju predvodi u Rijeci omraženi Željko Jovanović, a isto tako niti gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel. Sukobi se, međutim, i dalje vješto prikrivaju od javnosti.
Poraz koji će SDP nedvojbeno doživjeti na izborima sigurno će radikalizirati daljnje sukobe u ovoj stranci nakon izbora. Pogotovo u Rijeci, gdje je preustroj SKJ u SDP obavio osobno Slavko Linić.
Hrvoje Krmpotić/hrsvijet.net
