Stanimiroviću nije mjesto u hrvatskoj politici!
Ima li sadašnja hrvatska vlast, ili buduća, prošla ili bilo koja, barem malo obraza i mrvicu srama pred žrtvama, te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest.
Riječ je o poruci koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: «Tog 18. studenog 1991. pao je poslijednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan» («Vojislav Stanimirović: «Vojska Krajine», br. 7-8, 1993, str. 43.)?
U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također i okupatorski gradonačelnik (Vukovara), te ravnatelj bolnice na okupiranome području («Sveti Sava» u Vukovaru), kasnije postao zastupnik (dr. Vojislav Stanimirović) u državnome parlamentu (Hrvatskome saboru)? Gotovo je sigurno da se takvo nešto, u doslovnom i prenesenom smislu, ni u jednoj: carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu, trijumviratu, na području indijanskih plemena nije dogodilo!
Vojislav Stanimirović je sudjelovao vrlo aktivno kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti „komandata saniteta i organizator zdravstvena zaštite zapadnog Srema“ 1991. godine zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku.
Nakon sjednice Vlade tzv. SAO Istočne Slavonije 20. studenog 1991. na kojoj je zapečaćena sudbina ranjenika, u uspjeh akcije pražnjenja vukovarske bolnice i odvođenja ranjenika na Ovčaru, taj dan se, u popodnevnim satima, osobno, u uniformi tzv. JNA i pod oružjem, došao uvjeriti i dr. Vojislav Stanimirović komandant saniteta i organizator zdravstva za Srijem. Ranjenici u vukovarskoj bolnici i „Borovo Commercu“ bili su u njegovoj nadležnosti.
Slavica Popović jedna od oštećenika i svjedok u sudskom postupku za počinjeni ratni zločin u Tovarniku na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom je posvjedočila, da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga.
Gospođa Slavica Popović je i novinaru Večernjeg lista 2013. godine detaljno svjedoči da je Vojislav Stanimirović organizirao odvođenje njenog ranjenog supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz obiteljske kuće i tada je rekao da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Stanimirović je bio u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao joj je da će poslati milicajce po njega i stvarno, svjedoči Slavica, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela.
Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
Antun Ivanković
