ZAŠTO HDZ NIJE IMAO PREDIZBORNU KAMPANJU?
Ako čovjek analizira predizbornu kampanju HDZ-a i Tomislava Karamarka, doći će do jedne zaprepašćujuće činjenice: Ne postoji ama baš ništa što bi se moglo analizirati. Nije Karamarko badava dugogodišnji špijun. Izgleda kako smatra da će HDZ postići najveći uspjeh onda kada više nitko ne bude znao da HDZ postoji. Valjda bi HDZ trebao djelovati konspirativno.
Ovaj HDZ, na čelu sa Karamarkom, o ničemu nije imao svoj stav. A i kada se činilo da ga ima, nije dugo trajao.
Sjetimo se samo najave lustracije, kojom je predsjednik HDZ-a dignuo poveliku prašinu. Kolilko je trajala ta najava, par dana? Da bi ga odmah potom demantirao drugi visoki funkcioner HDZ-a Mlakar, koji nam je svima pokušao objasniti kako nema nikakve potrebe za lustracijom. Karamarko je mudro šutio na to.
A što se dogodilo u medjuvremenu? Udbaški mediji navalili su na Karamarka pokušavajući ga prikazati kao suradnika UDBA-e. Zamislite, predvodjeni najgorim udbašem od svih, Jožom Manolićem. Doista nešto u što bi čovjek trebao povjerovati, jer ako to tvrdi Joža, onda je sigurno istina.
Umjesto da se drži svog stava, umjesto da i dalje zagovara lustraciju, Karamarko je, nakon što je Manolića prijavio sudu, jednostavno zaboravio na tu riječ. I time izgubio hrpe glasova koje je mogao imati sigurno spremljene u džepu.
Onda smo imali problem migranata. U situaciji kada je cijela zemlja u strahu od horde islamista koji nam ulaze u zemlju kako hoće zahvaljujući crvenoj vladi, kada sve normalne države pripremaju obranu i dižu ograde, što radi Karamarko? Lupeta o humanosti i pregovara sa Angelom Merkel, začetnicom svog tog zla, spominjući tu i tamo kako bi vojska trebala ići na granice. Ma kakva vojska, što može vojska ukoliko nije podignuta žica? No, za izreći tako nešto treba imati hrabrosti, koju Karamarko očito nema. Umjesto da to iskoristi u predizbornoj kampanji i ljudima ulije malo sigurnosti, umjesto da se postavi kao čvrsti lider koji će znati zaštititi svoju zemlju i ljude, on gleda hoće li ga Merkelica podržati, zaboravljajući pri tome da ona neće i ne može glasati za njega, nego će to činiti Hrvati. Oni isti u čiju zaštitu nije stao.
Ponovno hrpetina propalih glasova koje su se okrenule od HDZ-a.
I ponovno se pokazalo kako nacionalno, koliko god ljudi govorili da nije bitno, itekako odlučuje o izborima. Činjenica na koju je Karamarko ‘zaboravio’. Svi oni glasovi desnice, koji su Kolindi pomogli da osvoji Pantovčak, ovaj put nisu stali uz HDZ. Savršeno logično, jer to što SDP uništava Hrvatsku na svakom koraku ne može biti izgovor HDZ-u da ne radi ništa, ne najavljuje da će uraditi ništa i općenito, ponaša se kao da će mu vlast pasti u krilo bez da nešto treba čak i samo obećati.
Ne znam kako drugi, ali što se mene tiče, nisam čula niti jednu jedinu rečenicu koja bi me mogla potaknuti, uliti malo optimizma ili navesti da povjerujem kako će biti bolje ukoliko HDZ dodje na vlast.
Najlošije vodjena kampanja ikada polučila je jedinim rezultatom kojim je i mogla polučiti. Okretanjem dojučerašnjih HDZ glasača prema trećoj opciji, MOST-u, što je vjerojatno najgore što se moglo dogoditi.
Što će se dalje dogadjati, ostaje za vidjeti.
No, ukoliko dodje do ponovljenih izbora, možda ne bi bilo loše za HDZ da se sjeti kako one glasove na koje je pucao i radi kojih je nacionalna pitanja bacio u smeće ionako nije dobio. Oni su otišli trećoj opciji.
I otići će ponovno, ukoliko HDZ iz korijena ne promijeni svoj pristup glasačima.
Fina, tiha kampanja u kojoj se ništa ne kaže, nasuprot urlajućem orangutanu Milanoviću nema šanse ni da se čuje, a kamoli da uspije.
Gospodarski program, koliko god dobar bio, nikada neće biti odlučujući faktor. Zato, što gospodarske programe čita i razumije manje od 5% glasača.
Hrvatska je na prekretnici. Imamo komunističke potomke koji ju hoće dokrajčiti u još 4 godine mandata na kojeg nemaju nikakvo pravo, ali su spremni učiniti sve kako bi ga se dokopali. Njihov ostanak na vlasti znači smrtnu presudu za našu zemlju.
Imamo treću opciju, u kojoj se ne zna tko pije a tko plaća, u kojoj imamo Petrova koji možda i nije loš, ali zato imamo titoljupca Petrinu koji baca križeve u smeće i veliča tita, imamo Prgometa koji bi za vlast prodao i izdao valjda i rodjenu majku, te niz nekih nepoznatih likova za koje se zna samo to da su uglavnom upitno uspješni poslovni ljudi. Ali se ne zna što bi oni od Hrvatske napravili, niti s kakvim su namjerama uopće ušli u politiku.
I konačno, imamo i HDZ, mlak i neuvjerljiv, koji o ničemu nema čvrsti stav, koji ne ulijeva povjerenja kako će nam osigurati bolje sutra ukoliko uspije komuniste maknuti s vlasti.
Pa, čini se kako će u slučaju ponovljenih izbora HDZ morati odlučiti.
Izmedju ulizivanja Merkelici i biračima koji ga sigurno neće birati i onih koji komuniste ne mogu smisliti i samo čekaju da im HDZ da razlog radi kojeg bi mu poklonili svoj glas.
Diana Majhen
Ps
Nešto bih htjela razjasniti. Ja nisam glasač HDZ-a. Moja je opcija stranka U ime obitelji – Projekt Domovina. No, iskreno rečeno, mrzim komuniste, oduvijek. Ne mogu zamisliti još četiri godine pod njima. Zato i ovaj članak.
Izvor: dragovoljac.com
