Božićni običaji iz cijelog svijeta koje sigurno ne poznaješ
VJERA I TRADICIJA – Upoznajte nekoliko zanimljivih svjetskih božićnih običaja koji se ističu po svojem duhovnom značenju.
Hrvatska riječ “Božić” vjerojatno je najljepši naziv za svetkovinu Isusova rođenja. Za razliku od našeg originalnog naziva, naziv svetkovine Božića u nekim svjetskim jezicima preuzet je iz latinskog jezika, “prilagodbom” latinske riječi “nativitas” što znači rođenje (tal. Il Natale, fra. Noël) . Zbog toga onaj tko slavi Božić, slavi rođenje nekoga, točnije slavi rođenje Isusa, Sina Božjega. Koliko znamo, Djevica Marija nije rodila jednog gospodina obučenog u crvenu odjeću sa sijedom kosom, a u štalici nisu bili borovi, zimzelena ili bilo kakva druga vrsta drveća kao što nisu bila ni svjetla, osim onih od zvijezda. Suvišno je reći da su jedini darovi bili za upravo rođeno dijete (koji je u središtu ovog slavlja) i bili su to simbolični darovi: zlato, tamjan smirna koji nisu bili kupljeni u trgovačkom centru.
Ukoliko je sve ovo izvanjsko okvir Božićnog slavlja, sve ostalo ostane pomalo nejasno i potrebno je uložiti mnogo truda da bi argumentima podržali postojanje takvog slavlja. I upravo zato da bi proslavili rođenje Božjeg Sina, u različitim zemljama kao izraz vlastite kulture, zadržali su se različiti načini slavljenja Božića. Iako su nastali kako bi se ljudi razveselili za dolazak Isusa na svijet, neki su se iskrivili i izgubili pravo značenje preobražavajući se samo u dobre izlike za slavljenje na pretjeran način.
Želeći se vratiti na izvor i smisao ovih tradicija, izabrali smo neke koji se ističu po svojem duhovnom značenju.
1. Meksiko: Posadas
Smisao slavlja Posadas je ponuditi Djetetu Isusu prostor u vlastitoj kući. Božićno slavlje počinje 16. prosinca s prikazom poteškoća svetog Josipa i Djevice Marije prilikom traženja smještaja tijekom njihovog puta u Betlehem. Tijekom devet dana, sve do polnoćke, obitelji se svake večeri izmjenjuju i slave Posadu u vlastitoj kući. Nakon tog prikaza nevolja počinje slavlje u kojemu djeca razbijaju pignattu (kuglu napunjenu narančama, mandarinama i šećernom trskom) koja predstavlja Sotonu. U 16. stoljeću ovo slavlje se razvilo unutar atrija religioznih ustanova, a zatim se proširilo na ulice ispunjene mnoštvom ljudi koji su formirali procesije. U 19. stoljeću običaj slavlja Posadas bio je već ustaljen i unutar samih kuća.
2. Kostarika: svijećnjak
Važnost božićnog slavlja u Kostariki sastoji se u slavljenju događaja koji se odnose na već rođenog Isusa, na događaje koji su se dogodili nekoliko dana nakon njegovog rođenja. Ta slavlja počinju 1. prosinca i završavaju 2. veljače, četrdeset dana nakon Isusovog rođenja kada se slave tri svečanosti. Prva je obred čišćenja Djevice Marije dok je druga spomen na Isusovo prikazanje u hramu koja se podudara s prvom. Treća pak svečanost je dan Svijećnjaka, slavlje koje se održava u čast prvih kršćana koji su Isusovo rođenje slavili 40 dana. Oni bi ulazili u procesiji sa svijećama u crkvu, a taj njihov ulazak predstavljao je simboličko čišćenje kroz svjetlo.
3. Etiopija: misa u zoru i svi odjeveni u bijelo
U Etiopiji Isus je u središtu slavlja. Slijedeći pravoslavnu tradiciju, Kristovo rođenje se slavi 7. prosinca tijekom slavlja zvanog Ganna. Sljedećeg jutra, 8. prosinca svi se odijevaju u bijelo za misu koja počinje u 4 sata ujutro, a obitelji toga dana poste. Za vrijeme ovog slavlja djeci se ne poklanjaju darovi jer se radi o jednom izričito vjerničkom slavlju.
4. Filipini: svjećice već od rujna
Procjenjuje se da se na svijetu Božić najduže slavi na Filipinama, ali ne kako bi se što ranije mogle obaviti božićne kupovine, već kako bi se moglo pripremiti srca za Gospodina. Na početku rujna počinju se stavljati ukrasi, svjećice i slušati prigodna glazba u kućama i na javnim mjestima. Početak slavlja označen je devetnicom koja traje od 16. do 24. Prosinca. Tijekom tog razdoblja svakog dana se slavi večernja misa. Te mise se zovu Misa dara ili Pastirske mise. Božić završava službeno na dan Sveta tri Kralja (Tatlong Hari, na jaziku tagalog), poznatog i kao Bogojavljenje koje Crkva slavi 6. siječnja, ali na Filipinima je taj blagdan pomaknut na prvu nedjelju u mjesecu. Tog dana neka djeca stavljaju svoje cipele na balkon kako bi im tri kralja ostavila poklone.
5. Kolumbija: Dan svijeća i devetnica
U Kolumbiji maleni Isus je protagonist Božićnog slavlja, ali i onaj koji donosi darove. Službeni početak kolumbijskog božićnog slavlja je 7. prosinca kad se slavi dan svijeća. Navečer su ulice ukrašene svijećama i papirnatim svjetiljkama koje osvjetljuju gradove u čast Begrješnog začeća koje se slavi 8. prosinca. Na mnogim mjestima, susjedi se ujedinjuju kako bi ukrasili ulice i četvrti pretvarajući ih u prave “tunele svjetla”. Drugi važan element slavlja je devetnica. Tijekom devet dana, ljudi se okupljaju oko jaslica i božićnog drvca, moleći, pjevajući Božićne pjesme i tumačeći najmlađima smisao i poruku rođenja Djeteta Isusa.
6. Njemačka: Sveti Nikola u čizmama
U Njemačkoj, gospodin odjeven u crveno, u čizmama, sa sijedom kosom i velikom trbuhom pojavljuje se u svojoj originalnoj verziji: onoj poznatoga sveca. Šestog prosinca na dan svetog Nikole, Svetac ostavlja darove u dječjim čizmama. Ponekad sveti Nikola posjećuje djecu u vrtićima, školama i službenim mjestima, a maleni moraju recitirati ili otpjevati jednu pjesmu kako bi dobili slatkiše ili kakve druge darove.
7. Poljska: Opłatek, Božićna hostija
Na božićnom stolu nalazi se svaka vrsta hrane. Prema tradiciji bi trebalo biti 12 različitih jela koji simboliziraju 12 apostola, a jela su bezmesna. Prije večere, obitelj se okupi oko stola, čita se biblijski tekst o Isusovom rođenju. Pjeva se jedna božićna pjesma te svaki član obitelji uzme po jedan opłatek (hostija ukrašena božićnim motivima), a potom svatko uzima dio te hostije. Prije toga, jedni drugima zažele sve najbolje. Sveti Ivan Pavao II., Poljak, misleći na opłatek rekao je kako je “božićna hostija znak pomirenja. Bog dolazi čovjeku, Bog nam daruje pomirenje. I otud počinje prvi čovjekov odgovor. Ako se Bog miri s nama, ako se Krist rodio u Betlehemu, onda se ja, čovjek, moram pomiriti sa svojim bratom.”
8. Norveška: Božić počinje sa sv. Lucijom
U Katoličkoj Crkvi Lucija je zaštitnica svjetla. U Norveškoj, djevojčice se u preruše u “Lucije” slijedeći legendu koja kaže kako je Svetica nosila jednu krunu od svijeća na glavi kako bi imala slobodne ruke i tako mogla potajno nositi hranu kršćanima koji su se skrivali u katakombama. Na spomendan sv. Lucije, 13. prosinca, prvi je dan božićnog slavlja u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj te je ujedno i najkraći dan u godini – zimski solsticij prema starom gregorijanskom kalendaru, a i jedan je od rijetkih spomendana koji se slave u skandinavskim zemljama.
Ostale običaje možete pročitati ovdje.
HUB
