Kraj povijesti
PISMO DRAGOGA PRIJATELJA (koji je pun Duha Svetoga)
Dragi prijatelju!
Neka te ne zbuni ovakav naslov, premda je istinit i primjeren našim danima. Kraj povijesti nije kataklizma u kojoj će nestati čovječanstva, kao što ga nije nestalo ni nakon velikog potopa niti nakon ognja nad Sodomom.
Onih dana – iznenađujuće bezbožnoj pameti, ali ne i odanim Božjim prijateljima – Bog je iskorijenio čitav onodobni odmetnički soj. No, u oba navrata najprije je sklonio na sigurno i posljednjeg preostalog svoga pokornika pa tek onda na bezbožnike oborio svoj gnjev. U oba slučaja bio je to istog tipa pravednik: Bogu vjerni muž i otac i obitelj koja njemu pripada.
U prvom slučaju: svog savršenog slugu, Nou, pozvao je izravno po vjeri da lađu svoga spasa napravi na suhom, a on ga je čak i u tom poslušao i revno se dao na posao vjere, ne obzirući se na to što susjedi ga izruguju i smatraju luđakom. Takvih je pred njim uskoro nestalo.
U drugom slučaju: Bog je i nesavršenom pravedniku Lotu, kojega je žena odvela u sodomski kraj, poštedio život na zauzimanje poniznoga strica Abrahama, koji je po vjernosti Bogu bio ravan Noi.
U prvom slučaju bio je to čin milosti što baštine ih vjerni Božji sinovi, a u drugom čin milosrđa po zaslugama i zagovoru svetih njegovih.
Iz ovog slijedi da svemogući i vječno dobri Bog zadržava svoj pravedni gnjev sve dok ne spasi i posljednjeg vjernika na svijetu pa tek onda i radi njega sa svoje Zemlje ‘istrjebljuje zlo’ (prema Ps 101,8), obrezuje svoj vinograd da što više svetog roda donese, a suhe grane spaljuje u ognju (prema Iv 15,6). On tako čisti okaljanu zemlju od ljudskog otpada i od svake duhovne gadosti što ih zasadiše te odmetničke duše. Tim čišćenjem Stvoritelj zemlju ne uništava, nego je iznova uređuje po svome da na tom prevažnom mjestu u svemiru, gdje njegova se svemoguća Mudrost utjelovljuje u slabašnu narav čovjekovu, svom ljubljenom Sinu, i među stvorovima postavi prijestolje, kao što ga ima njemu zdesna iznad svih nebesa.
Tako i danas, kao u ona pradavna vremena, Božje oko – oko savjesti i stida s kojima se svako dijete rađa, vidi patnju svojih pokornika koji bdiju nad čistoćom srca i zazivaju ga da obrani stvaranje svoga čovječanstva, to jest, da obrani svetost spola, braka i obitelji protiv kojih bjesni čitav ovaj pokvareni svijet i prkosi svemogućoj Sili, premda su mu već za života crijeva crvljiva, kako psalmist (prema Sir 10,9) ispravno govori. Promatra On svoje mučenike i pripravlja im na vrijeme spas i utjehu za godine svetoga strpljenja. Od davnina im je najavio u Knjizi života – i primjerom i riječju! – sve strahote po kojima će od bezakonika očistiti svijet, odnosno prepustiti ih zlodusima kojima su srca predali (prema Ps 81,13) i gorljivo radili na zlu. U pakao će doći pakleni, a sveti se dižu u nebesa, snagom Duha koji gore vlada!
Sva Sveta knjiga ovakvu nam nudi utjehu: Ne bojte se, pravednici, neće Božja ruka zakasniti! Prinesite mi vjeru Abrahamovu! Vaš je zaklon u mom svetom miru do kojeg će vas uzvisiti vjera.
Što da čini pravednik kad su poljuljani svi temelji svijeta? A upravo to se danas zbiva.
Od povike: „Mir i sigurnost!“ (1 Sol 5,3) – ni mira ni sigurnosti nigdje više nema. Razobličila se iluzija svih humanista, preporoditelja staroga poganstva, racionalista, odnosno nacista, komunista i demokrata u ostvarenom svome poretku pa tek sad joj se neskriveno vidi rogato obličje. U lice se ceri cijelom čovječanstvu tako da od straha umiru i svi hedonisti koji su je još do jučer strasno obožavali.
Nadalje, zar u temeljima svijeta nije ljudska narav, odnosno smisao i poredak muška i ženska u ljudskoj naravi?! Biti muško i žensko, odnosno otac i majka i rađati Bogu čovječanstvo, to Sotona danas dokida i baš tome se pozemljari klanjaju i dive. I u ime takvih „prava i sloboda, bratstva i jednakosti“ po cijelom svijetu ljudska krv se prolijeva; od utroba okaljanih majki do pomora svih naroda i rasa. U izbjeglištvu već su kontinenti, a ne samo lokalna područja! Nezaustavljivo se širi taj pakleni požar i ozbiljno prijeti da nestanu svi.
Ali mi imamo sigurnost u vjeri koja pobjeđuje svijet (1 Iv 5,4) i slobodu u Svetome Duhu (2 Kor 3,17), i bratstvo u služenju svima po nauku svetog evanđelja (Mt 20,26-27) i jednakost u činjenici da smo svi sagriješili (prema Ps 53,4), ali da imamo sveto otkupljenje što ga jedino prezire Sotona i svi oni koji su se njemu predali. Jer: „Đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju“ (Mudr 2,24). Nada je naša besmrtna kao što je i Krist naš besmrtan. Kako je bilo najavljeno prije svoga vremena, tako je postalo i očigledno u ono vrijeme što se ničim ne da izbrisati.
Prema Svetom pismu ovo je zaista kraj vremena pogana jer je perverzija općeprihvaćena i nezaustavljivi globalni teror već vrata širom otvara najokrutnijem od svih svjetskom diktatoru, Antikristu, čijim dolaskom se povijest završava. Njegovim se društvenim poretkom kršćanima danas odsijecaju glave. Nimalo slučajno. Ta on je iz Herodova roda i posljednji od njegove braće. Nadalje, i ovo je prorečeno po viđenju svetog Ivana, apostola:
Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. Vikahu iz sveg glasa: “Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?” I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni (Otk 6,9-11).
„…još malo vrjemena…!“
Zbog svega što mi otkriva svjetlo Svetog Duha i spasonosna Riječ, usuđujem se vjerovati da se približio taj povijesni čas kad će svemogući Stvoritelj svih ljudi i naroda, puka i jezika, posegnuti i po treći put za svojim pravom da vlastitu Zemlju uredi po svom. Učinit će On da svjetlo Božje svetosti bljesne kroz uistinu novi – pročišćeni ostatak roda ljudskoga. Tom svjetlošću iz mnoštva tako posvećenih duša, s ovog mjesta svim zviježđima dat će blagoslov. Stvaranje svemira takvom slavom bit’ će dovršeno da započne svenebesko slavlje kojem neće biti kraja nikada jer će ista ljubav povezati sve.
Prije 30 godina i moja je duša bila pozvana riječima:
„Žuri se u svetost jer je malo vremena ostalo.“
Zatim na Pepelnicu 1989. (dvije godine prije rata kojim i Treći svjetski na Drini počinje), dok sam ležao podno njegovoga Križa, izričito mi reče Vječni ovu riječ:
„Poklonite se Životu (Iv 14,6) koji dolazi suditi sve koji su smrt ljubili! Otjerat će ih ispred svoga lica, a ispuniti sobom koji su ga tražili. Život, Riječ moja, moj ljubljeni Sin, za kojeg rekoh: „Njega slušajte!“ Amen! Amen! Amen! Mir svoj djeci mojoj, a prokletstvo vječno sinovima Zloga!“
Napokon i početkom ovog tisućljeća još jednom mi u istom smislu Gospod progovori:
„Miljenici moji, vas sam čistio ognjem i još ću čistiti. A svijet ću čistiti ognjem i krvlju jer se svijet drukčije ne da očistiti.“
Isprva su mi te riječi bile zagonetne, ali sam se na njih odazvao i tako je od mene pobjegla sva tama. Zar danas ne izgleda da će se sve rečeno ispuniti, ne na mojoj, već na globalnoj razini?! Jer lokalno više ništa ne postoji. I mozgovi su pozemljara postali globalni. Nitko od njih nema svoje riječi što mu stiže s unutrašnjeg vrela gdje mu srce kuca samo dobri Bog.
Jedino Duh vjere u Istini proniče cijelu povijest i buduća vremena i ništa ga nigdje ne iznenađuje. Sve se događa kako je rečeno. A smrtno tijelo ne vrijedi ništa pa nije ni dostojno da mu se klanja duša besmrtna. Ono ne nazire ni vlastiti grob što svakom ga tijelu pripravlja budućnost.
Zato osvrnimo se na posljednju knjigu Objave, jer je i to knjiga našeg spasenja, darovana onima koji u vjeri ustraju do kraja da ih ne iznenade strašni događaji u kojima će se po djelima razvrstati svi ljudi. Zapečaćena je u nerazumljive simbole svakome od onih koji propadaju, a vjernima ih u svoje vrijeme razotkriva isti Božji Duh.
Sveto Otkrivenje izrijekom spominje glavne aktere koji vode taj globalni rat protiv vjernog ostatka Božjeg naroda na duhovnoj, duševnoj i tjelesnoj razini; sve s namjerom da unište djelo Kristovo i pobiju svece Svevišnjega. Po istovjetnim namjerama i istovjetnim zlodjelima protiv krštenoga puka lako ih je prepoznati danas ispod svih političkih i ideoloških maski pod kojima su se do sada sakrivali. Uzmemo li u obzir da se protiv Otajstvenog Tijela Kristovoga (svete Crkve) podižu otajstvena tijela ovih apokaliptičkih aktera u koje se svojim opakim nadahnućima nastanio Sotona i sav demonski svijet, oni nam se već jasno očituju ovako:
Sotona (Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao – Otk 12,9). On se utjelovljuje u većinsko izborno tijelo sve brojnijeg mnoštva pomodara, najrevnijih poklonika svjetskog sotonizma i svih opsjenara što sotonsku volju sasvim svjesno promiču i vrše.
Antikrist (1Iv 2,18). On je utjelovljen u mnoštvo ispraznim intelektualizmom opčinjenih duša. Zavedenih nesretnika što su izluđeni novotarijama svih zloduha demonskoga svijeta. Kako svatko od njih slijedi nadahnuća vlastitoga demona, tako lako prihvaća i ostale poroke pluralnoga ( to jest, demonskoga) društva. Svi oni u kaosu izluđujućih misli izmišljaju i nameću zakone nepravde (Ps 94,20). I dok umišljaju da je dobro sve što im iz kaosa misli pada na pamet, oni zapravo Antikristu, globalnome diktatoru svijeta, na sve strane otvaraju vrata. A znano je od davnina da njegovim dolaskom povijest pogana dostiže svoj kraj. Svijet ovaj već je razdijeljen na nepomirljive dvije vječnosti zato što su nepomirljivi njihovi duhovi. Nedostaje, dakle, tek završni čin.Drugim riječima rečeno: humanizam je taj koji i začinje i rađa to nečisto i buntovno duhovno tijelo, redovito opsjednuto nasiljem i seksom. Da! Već od svojih prvih prevratničkih zanosa za obožavanjem tuđih žena i ženskoga tijela (kao jedinim mjerilom slobode) pa preko renesanse (preporoda staroga poganstva) i napokon racionalizma (koji ne zna ništa, a umišlja da poznaje sve i koji se zato tvrdokorno suprotstavlja svakoj Božjoj Riječi i Svetome Duhu), sve je te mlake i nevjerne ljude „koji ljube i govore laž“ (Otk 22,15) svojim polutisućljetnim povlačenjem po podzemlju kršćanske Europe okupio humanizam pa uveo ih u ovaj pandemonijski kaos i sveopću krizu čovječanstva. Već odavno u svakoj – i to redovitoj – krizi svog modernog društva humanizam završava u sve dubljoj krvi i glad širi tamo gdje je prije nije bilo. Umjesto svakoj duši od djetinjstva urođene težnje za povratkom u raj, on takvim nadahnućem sve narode u zabludu baca i nabija ih na mač revolucije, a da nikad ne ispuni svoja obećanja. Kad nestane svih neukih ljudi, na ovoj zemlji zar će zbilja biti samo doktori?! Humanisti o tome ne misle. Napadnutom, porobljenom i nesretnom čovječanstvu, humanistički hedonizam – kao izlaz iz goleme tjeskobe – nudi opijate i slobodu seksa, pomor djece, razorenje braka pa tim silaznim putem prema ponoru i nestanak cijelog ljudskog roda. I što je veće od svega bezumlja: tom ‘napretku’ čovječanstva humanist se još uvijek divi, mrzi Krista i progoni Crkvu.
Prva zvijer koja izlazi iz mora (Otk 13,1) (u smislu mora otpadnika i protivnika svetog Božjeg Puta – Iv 14,6). To je društvena neman internacional-socijalizma (komunizma). I ona jednakim zvjerstvima u vlastitim narodima započinje i vodi zastrašujuće građanske ratove.
Druga zvijer koja izlazi iz zemlje (Otk 13,11). To je društvena neman nacional-socijalizma (nacizma). Otpadnike od blaženih Božjih zapovijedi u kojima je Život i Istina, ona pretvara u krvoločne zvijeri protiv vlastitoga ljudskog roda zbog idola nacije i tla. Zapamtite: narod i nacija – to ne znači isto! Nacijom se uništava narod, kao što to jasno dokazuje izumiranje svih kršćanskih naroda otkad ih je razorila nacija sasvim novim pogledom na svijet. Ta Zvijer, gdje god se pojavi i kad god se pojavi, započinje i vodi zastrašujuće međunarodne ratove, nesvojstvene svetom evanđelju i nemoguće duši onog tko se ispovijeda, klanja i pričešćuje. Obje ove istovjetne, tek naizgled suprotstavljene zvijeri minirale su sve europske pokrštene narode mogućnošću dvostrukoga rata – međunarodnog i građanskog. U ratu se one bijesno izgrizaju, a u primirjima do sljedećeg rata demokratski druže kao ‘lijevi’ i ‘desni’, već kako kada Sotoni zatreba.
Velika bludnica (Otk 17,15). Zar to nije svjetska seksualna revolucija, koja je svojim bludom zatrovala sve narode i kojoj su se poklonili svi narodi zemlje koji ozakonjuju svaku takvu nastranost.
Lažni prorok (Otk 19,20). Eto i njegov je dolazak navijestio proročki Duh Svetom Ivanu apostolu na otoku Patmosu prije skoro 2.000 godina. Nedvosmisleno danas on donosi smrt (Otk 6,8). Već spomenuti redak: „Opazih pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva koje su držali.“ (Otk 6,9) – najpotresniji je znak vremena pred našim očima, a ni po kojem svome mediju humanistički se svijet nad njim ne zgraža.
Dragi prijatelju! Kad smo već u vremenu satelitskog nadzora nad cijelim čovječanstvom, ovo je iznadsatelitski pogled na današnji svijet.
A moglo bi se sve ovo promatrati i s još dva istovjetna sveta zrenika… O tome ćemo nekom drugom prilikom. Prijatelje ljudskog roda ovim svjetlom možeš obasjati. A neprijatelje nek’ udalji od nas sveti Mihael. Amen.
Prijatelj iz Oblaka neznanja
(konac mjeseca studenoga 2015.)
don Anđelko Kaćunko/blog.vecernji.hr
