MAMA ZA 5 RAZBIJA MITOVE: Velika obitelj je blagoslov
KOLUMNA JEDNE MAME – Oduvijek mi je bio san imati svoju kolumnu ili svoj blog ili bilo što.
Nešto gdje ću vješto prenijeti život zaposlene majke velike obitelji. Nešto što nisu psihoanalize, nešto što nije knjiga, članak bez iskustva. Nego, totalno suprotno od toga. Goli život, gola istina, život svakodnevnice u velikoj obitelji, bez uljepšavanja, bez poružnjivanja, bez osude… ali s puno ljubavi, velikog srca.
Toliko članaka o odgoju djece, toliko tablica za vođenje financija, toliko savjeta o očuvanju braka! A gdje su konkretni ljudi, gdje su konkretne situacije?
Majka sam petero djece, supruga već preko 10 godina. Mlada sam, no moje godine nisu toliko bitne. Sigurno bih još za svog života mogla roditi sedmero djece u intervalima od dvije godine i još uvijek bih bila mlada.
Kada sam bila malo mlađa, kada mi je život tek počinjao; ni na kraju pameti mi nije bio brak a kamoli djeca. Ako bi i upoznala nekoga tko je vrijedan mog ostatka života, sigurno nebi imala više od dvoje djece.
Moja mama je uvijek govorila da nikad neću biti sposobna brinuti se za jedno dijete a kamoli za više njih. Njena ideja je bila da živim s njom, da mi ona može pomoći. Danas je to sasvim drugačije i često se smijem tim njenim rečenicama. Koliko roditelji mogu biti u krivu, koliko te to obilježi kao odraslu osobu.
Još uvijek sam zvrckasta kakva sam i bila, još uvijek pokušavam biti dijete u duši i baš sam ponosna na to.
Moje poslanje je barem ovdje, u lijepoj našoj, razbiti stereotipe velikih obitelji. Ljudi nažalost žive u okvirima i ne znaju što propuštaju – najčešće zbog sebičnosti i oholosti prema sebi i prema drugim ljudima, prema djeci.
Gdje god se pojavim s djecom ljudi budu u šoku iz jako puno razloga. Navest ću samo neke – što vam je bilo, kak vam se to dogodilo, vi ste siromašni, intelektualci nemaju više od dvoje djece, kako to izgledate – mama petero po njima nebi smjela biti lijepo obučena ni našminkana, ni sa frizurom, ona nikako ne bi trebala imati dobar brak, ne bi smjela imati prijateljice s kojima ode na kavu ili nedaj Bože na pivu, ona ne bi smjela raditi jer je glupa, a glupa je jer je tamo nekom tipu dala da joj napravi toliko djece; nema baš previše pameti, djeca su sigurno zapuštena, ne dobivaju dovoljno ljubavi ?!?!, sigurno ih ne stignemo razvoziti po raznim aktivnostima, sigurno su loši u školi, bahati, bezobrazni i arogantni, u kući je kaos, bez reda i rasporeda…
A najbolje od svega mi je: oni su kriminalci jer kako poštenim radom možeš danas nahraniti toliko malih usta, obuti toliko malih nožica, platiti toliko vrtića, škola, izleta, predstava…
Tu sam da razbijem mit. Tu sam da pokažem kolika su djeca blagoslov. Tu sam da dokažem da nije teško, da nije komplicirano. Tu sam da kažem da uz sve nedaće koje nas prate na ovom trnovitom putu, smo i dalje sretni – imam vrijeme za svakog od njih, vrijeme za muža, vrijeme samo za sebe, vrijeme za posao, vrijeme za kuću, vrijeme za putovanja, učenje, vrijeme za hodočašća i drugo.
Imam svo vrijeme ovog života da utrošim na svoju obitelj i moj rast u njoj i izvan nje.
Dobro došli na vrata doma srca moga.
Izvor: Narod.hr
