Molitva – Ponedjeljak, 28. prosinca

Božja prisutnost

Dozivam u svijest da sam u tvojoj prisutnosti, o Bože.
I utječem se tvome nježnom srcu.
U trenucima slabosti ti si moja snaga.
U trenucima žalosti moj tješitelj.

Sloboda

Gospodine, daj mi milost da budem slobodan od ispada i pretjerivanja.
Ne daj da me zarobi želja za posjedovanjem i bogatstvom.
Očuvaj mi um i srce slobodnima da te ljubim i da ti služim.

Svjesnost

Dok se vraćam svojim svakodnevnim zadacima,
podsjeti me, Gospodine,
da si uvijek uza me.
Nikada ne trebam očajavati.

Riječ Gospodnja

Mt 2,13-18
Pošto mudraci otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.” On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.
Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: “U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Radost zbog Kristova rođenja kratko je trajala. Križ se nazire na obzoru. On je dijete koje treba uhvatiti. Marija, Josip i Isus moraju bježati od brutalne osvete okrutnog vladara koji je prevaren.
Pokolj nevinih života nastavlja se diljem zemaljske kugle. Nepravedni vladari iskaljuju bijes ostavljajući iza sebe trag ljudske bijede. Genocid, strahote, izbjeglički kampovi, glad, bolest i velike migracije ljudi stvarnost su naše svakodnevnice.
Gospodine, daj da budem svjedok nenasilja. Pomozi mi prihvaćati sve ljude koji su bili prisiljeni pobjeći napustivši svoju zemlju.

Razgovor

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content