Molitva – Srijeda, 23. prosinca
Božja prisutnost
Dragi Isuse, dolazim ti danas i trebam tvoju blizinu.
Želim te voljeti kao što ti voliš mene.
Neka me nikada ništa ne razdvoji od tebe.
Sloboda
Gospodine, dao si mi život i dar slobode.
Ja postojim u ovome svijetu zahvaljujući tvojoj ljubavi.
Pomozi mi da uvijek znam cijeniti taj dar života
te da uvijek poštujem pravo na život drugih ljudi.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Lk 1,57-66
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Svima nam je poznata radost koja se javlja kod rođenja djeteta. Svi su radosni za vrijeme davanja imena Ivanu. Do izražaja dolaze Elizabetina neovisnost i povjerenje u Boga. Zvat će se Ivan. Zaharija je prekinuo sa starom tradicijom i podržao ženino inzistiranje. Upravo je u tom trenutku progovorio.
Gospodine, slava, divljenje i radost oznake su života ukorijenjena u tebi. Ispuni me tim darovima. Osposobi me da budem tragač tvoje milosti u svome životu i uzdignem glas u radosnom zahvaljivanju.
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
