Molitva – Utorak, 22. prosinca
Božja prisutnost
Dragi Isuse, dolazim ti danas i trebam tvoju blizinu.
Želim te voljeti kao što ti voliš mene.
Neka me nikada ništa ne razdvoji od tebe.
Sloboda
Mnogi u ovomu trenutku trpe strahote rata.
Prigibam glavu u znak zahvalnosti za vlastitu slobodu
i molim za sve zatvorene i zarobljene.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Lk 1,46-56
Tada Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
”Veliča”, kako zovemo Marijinu molitvu, postala je naš tradicionalni himan zahvalnosti i radosti. To je trenutak zanesenog ispunjenja kad se Marija prisjeća svih obećanja danih u Starom zavjetu. Počinje primjećivati i njegovati vlastitu ulogu u Gospodinovu planu.
Mogu li i ja moliti ”Veliča” u znak zahvalnosti za sva Božja dobročinstva u svome životu?
Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
