PISMO IZ DIJASPORE: Otkud tolika mržnja prema Oreškoviću?
Portali i nevladine udruge čudom se čude što su HDZ i Most odlučili povjeriti mandat financijskom stručnjaku, a ne elokventnom neznalici koji je vodio vladu u proteklom mandatu
Bez obzira na božićno vrijeme, društvene mreže i portali nastavljaju zbijati neukusne šale na račun novog mandatara vlade, još prije nego li su se oglasila najveća ljevičarska pera. Izgleda da je cijela tzv. “nevladina” mašinerija s dobro sponzoriranih portala koja je proteklo vrijeme zalagala za ćirilicu u Vukovaru i Hrvatsku kao dio regija (Balkana, Podunavlja, Mediterana – svega samo ne nacionalne hrvatske države) postala najveći branitelj purizma hrvatskog jezika!
Hrvatskog jezika koji nam eto novi mandatar tako slabo govori. Također je velika enigma ima li Tim uopće hrvatsko državljanstvo i dozvoljava li Kanada dvojno državljanstvo. Dakle i “brojenje krvnih zrnaca” što je do sada zamjerano sljedbenicima HDZ postaje praksa liberalne ljevice. Naravno, traži se dlaka u jajetu. Opći je zaključak, na osnovu LinkedIn da je Tim kanađanin. Da spriječimo daljnje špekulacije, Kanada dozvoljava svojim državljanima da zadrže državljanstvo druge države – u kojoj su rođeni ili iz koje potječu njihovi roditelji. Pa tako na primjer, djeca kanadskih Hrvata dobivaju hrvatsko državljanstvo po osnovi svojih roditelja koji su državljani RH. Iz čega proizlazi da je sadašnji mandatar vlade Hrvatski državljanin.
Iako u svijetu nije velika novost da mandatar ne bude šef pobjedničke stranke, portali i “nevladine udruge” čudom se čude što su HDZ i Most odlučili povjeriti mandat financijskom stručnjaku, a ne elokventnog neznalici koji je vidio vladu u proteklom mandatu. Svjesni da novi mandatar neće nikoga protežirati na osnovu neke ideologije već će nastojati voditi državu kao što je vodio tvrtke kojima je bio na čelu, po načelu da se brojevi poslože (crunching numbers) i da je konačni saldo pozitivan. Posve je razumljiva briga o socijalnom elementu i kako će nova vlada i mandatar Orešković pristupiti hrvatskoj socijali koja je u zabrinjavajućem porastu, a da ne govorimo o nezaposlenosti i iseljavanju stručnjaka. Ishitreno je zaključiti da će gosp. Oreškovic pristati uz hrvatske tajkune i tajkunčiće te biti nezainteresiran za potrebe siromašnih.
Podsjetimo, značajni dio njegove poslovne karijere odvijao se u Kanadi, koja je socijalna država. Prava radnika zaštićena su po zakonu o minimalnoj plaći, što je dužnost poslodavca da isplati svojim radnicima, i gdje su povrh toga, vrhunsko školstvo i zdravstvena skrb – besplatni. Minimalna plaća po satu u provinciji Ontario je 11.25 kanadskih dolara, što je prosječna mjesečna plaća od 1300 dolara nakon poreznih davanja. Tako su plaćeni nekvalificirani radnici, čistači ili prodavači u trgovinama, konobari. Svaki imalo stručni ili teži fizički posao plaćen je 15-20 dolara po satu. Učitelji zarađuju oko 50 dolara po satu, isto koliko zarađuju sindikalno organizirani vodoinstlateri, metalska struka, električari, mehaničari i mnogi drugi obrti. Ako usporedimo minimalnu zakonsku plaću od 11.25 dolara što ja oko 6000 kuna nakon poreznih davanja, onda je najsiromašniji radnik u Kanadi (obično privremeno zaposleni student) više nego dvostruko nadmašio plaću metalca koji u jednoj prosperitetnoj hrvatskoj tvornici zarađuje osnovnu plaću od 2.5 tisuće kuna. Spomenutu tvornicu vodi lokalni tajkun ili ‘tajkun u povojima’ koji je u fazi prvobitne akumulacije kapitala, jer mora postati bogat preko noći iskorištavajući svoje radnike. Možda će se netko od političara u novoj vladi dosjetiti da se isplate pravedne plaće u tvrtkama koje profitabilno posluju, što sve uređene države imaju u svojim zakonskim obavezama.
Iako je Hrvatska trenutačno bez ozbiljne ekonomske aktivnosti i bez ozbiljnih ulaganja koji bi bili potencijalni promotor gospodarskog rasta, mnogi se gospodarstvenici nadaju da će se vratiti povjerenje ulagača pod palicom novoga mandatara. Tako da u budućnosti hrvatski gradani neće kucati na vrata kanadskog konzulata u Zagrebu ili ambasade u Beču kako bi pošli trbuhom za kruhom u dijasporu. I tako je Tim iz Zagreba, preko Kanada i Amsterdama došao u Zagreb, nadajmo se ne neobavljena posla, tako da Martin ne mora u Kanadu i Martin iz Kanade.
I na kraju da se osvrnem na nadjevak koji novinare lijeve provijenencije vodi u opasne vode. Smišljajući kako da diskreditiraju Tima, Tihomira, koga na žalost ne mogu na brzinu nazvati “klerofašitom” sada su mu priljepili nadjevak “cionista i bankstera”, pored čega neoliberalni kapitalist zvuči kao ublaženica. Netko tko je ima imalo senzibiliteta o ispravnom govoru ne bi tako olako prilijepio zionistički nadjevak, jer eto u tome se poigravaju s fašizmom. Kler ćemo ovaj puta ostaviti po strani. Dakle, kontradikcija za kontradikcijom. Nadam se da će ‘umne glave’ novinarskih pera spomenutih na početku članka malo razmrsiti ovu pomutnju što su navrat-nanos stvorili lijevičarski portali, i dati svojim amaterskim sljedbenicima packe za pokoju gluspost što ih je odvela u neželjenom smjeru; da brane čistoću hrvatskog jezika i napadaju simpatizere članova židovske zajednice.
Izvor: ovdje
