MIROSLAV TUĐMAN, ANTE NAZOR, TOMISLAV JOSIĆ I ŽELJKO MARŠIĆ – U Matici hrvatskoj 15. prosinca 2015. održan je šesti u nizu Okrugli stol inicijative EU 1481 o lustraciji u Hrvatskoj. O temi „AGRESIJA NA HRVATSKU 1991. POD CRVENOM ZVIJEZDOM“ govorili su dr. Miroslav Tuđman, dr. Ante Nazor te iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić i Željko Maršić.

Posebno su se istaknula izlaganja gostiju iz Stožera koja su nagrađena burnim i dugotrajnim pljeskom, posebice mlađega dijela publike. Izlaganja Željka Maršića i Tomislava Josića prenosimo u cijelosti.

Orjunaško – komunistički križanci – hrvatska sastavnica velikosrpske oružane agresije na Hrvatsku 1990.

Orjunaško-komunistički križanci su svjetski fenomen spajanja nespojivog u cilju ostvarenja nepostojeće jugoslavenske nacije te negiranja hrvatskog suvereniteta i nacionalnog integriteta. Od devedesetih do danas su skrivenim bogatstvom pretvorbeno privatizacijskog kapitala te medijskom, kulturnom, znanstvenom i političkom infiltracijom ozbiljno uzdrmali hrvatski nacionalni identitet i suverenitet. Kad su shvatili da Hrvatsku više ne mogu izbrisati s lica zemlje, odlučili su se na rezervni plan –Hrvatsku oblikovati po svojim nakanama. Nisu daleko od potpunog uspjeha. Jedini mogući lijek za ovu pošast je proces lustracije i snažan sustav domovinske sigurnosti popunjen dragovoljacima Domovinskoga rata.

U hrvatskom medijskom prostoru snažno se formuliraju, analiziraju i promiču sve podjele hrvatskog društva osim ključne, one koja razara društveno, državno i nacionalno tkivo. Tako se vrlo često pogrešno govori o desnima i lijevima, liberalima i konzervativcima, partizanima i ustašama… Jedina podjela razorna po hrvatsko društvo je podjela na hrvatske suvereniste s jedne i orjunaško komunističke križance s druge strane. Ta podjela i sukob presudni su za budućnost suverene Hrvatske.

ORJUNA (1922.) – Organizacija jugoslavenskih nacionalista je ekstremna, teroristička, šovinistička organizacija, karakterizirana uporabom fašističkih metoda protiv radničke klase, hrvatskih suverenista, Židova, komunista… Poznati su po uporabi sile prema političkim protivncima, zagovaranju ukidanja parlamentarizma, veličanju velikosrpskog kralja i suradnji s četničkim pokretom. Vrhonaravni cilj organizacije bio je i ostao ustroj jugoslavenske nacije pod okriljem velikosrpskog hegemonizma.

Majstorstvo kameleonstva pripadnika ovog dijaboličnog miljea razvidna je u njihovom infiltriranju u redove nekadašnjih ljutih protivnika – komunističke redove. Onoga trenutka kad su shvatili da će u KPJ prevladati velikosrpski projekt i jugoslavenstvo, izrasli su u velike pobornike komunističkog sustava. U takovom zločinačkom, diktatorskom i velikosrpskom društvu našli su savršen prostor za provođenje paklenog plana. Masovnom amnestijom pripadnika četničkog pokreta i njihovim prelaskom u partizanske redove još jednom su dobili savršenog suradnika za rastakanje i uništavanje hrvatskih nacionalnih ciljeva koji su u njihovim očima bili i ostali ključna prepreka ustroju fiktivne jugoslavenske nadnacije.

Tako je stvoreno ideološko, političko, medijsko, kulturno i znanstveno čudovište koje je spremno dočekalo promjene devedesetih, još jednom preobuklo dio ideološkog kaputa pa su danas licemjerni zagovornici demokracije, manjinskih prava, regionalne suradnje, ismijavanja obiteljskog, tradicijskog i napose hrvatskog nacionalnoga identiteta.

Kako bi osigurali financijsku podlogu za nastavak realizacije svojih planova već 1988. Pokreću postupak pretvorbe i privatizacije. U Hrvatskoj ključno utočište nalaze u Zagrebačkoj i Riječkoj banci koje u devedestim postaju najizdašniji financijeri tehnomenadžerskih kredita. Novac od uništenih poduzeća skrivaju u inozemnim fondovima i naknadno ga vraćaju u Hrvatsku gradeći cijenjene investitore,danas ugledne građane i poduzetnike. Za sav taj kriminal optužuju isključivo HDZ, uspješno koristeći svoje infiltrate u medijima. Dokaz obmane je visina javnog duga RH, koji je u periodu 1990. – 1999. uz troškove opremanja vojske, rat, stotine tisuća prognanika i izbjeglica, obnove i povratka iznosio 7 milijardi eura. Unatoč izostanku ovih troškova javni dug se u razdoblju 2000. – 2014. popeo na 47 milijardi eura.

Nastavak orjunaško-komunističkog rastakanja suverene Hrvatske provodio se dobro utvrđenim planom:

1. Njihovi kadrovi su se pod krinkom pomirbe i pokajanja infiltrirali u sve političke stranke.
2. Dočasnički i časnički kadrovi bivše JNA popunjavali su visoke službe Glavnog stožera HV i vrlo brzo započeli sukob s Ministarstvom obrane pokušavajući srušiti Šuška koji im je bio trn u oku.

3. „Očistili“ su HV od dragovoljaca ishitrenom i selektivnom primjenom NATO standarda, prisilnim umirovljenima pa su čak i izmislili novu zakonsku normu za prijevremeno umirovljenje dragovoljaca – famozni članak 6a.

4. Temeljito i masovno su osnovali udruge civilnog sektora te selektivnom primjenom načela ljudskih prava konstantno napadaju suverenu Hrvatsku.

5. Reaktivirali su svoje kadrove na HRT i tako oformili ključnu platformu za ponovno promicanje jugoslavenstva. Zahvaljujući nikad oslobođenom HRT-u konstantno promiču svoje interese dajući ogromni medijski prostor kulturnim i znanstvenim jurišnicima orjunaško-komunističkih križanaca.

6. Osmislili su pakleni projekt detuđmanizacije i skoro uspjeli u provedbi.

Danas orjunaško-komunistički križanci također koriste batinanje hrvatskih suverenista. Njihove nekadašnje, batinaške „akcione čete“ dijapazon su dopunile nizom oružja. Markovina, Jakovina i njihov znanstveni krug javno promiče jugoslavenstvo, falsificira povijest i ismijava hrvatski suverenitet. Oliver Frljić i sljedbenici kulturnom batinom nameću Jugoslaviju i jugoslavenstvo kao ideal. Goran Radman i klika na HRT-u bjesomučno i otvoreno utiru put velikosrpskom jugoslavenstvu kršeći ljudska prava novinara i orjunaško-fašistički odgajajući javnost. Podupiru ih horde medijskih nasilnika, Tomića, Lovrićki, Severa, Šprajcova, Stankovića… Infiltrati u HDZ, poput Jadranke Kosor vrše zadaće kidanja veza s iseljeništvom. Bezočna krađa nacionalnog blaga nastavlja se nestankom 16 milijardi kuna državnog imetka pod ravnanjem Pejnovića. Umjesto suđenja za veleizdaju –nikome ništa.

Sukob orjunaško-komunističkih križanaca i hrvatskih suverenista ušao je u završnu dionicu. Proces rejugoslavizacije Hrvatske nakratko je zaustavljen djelomičnim slomom detuđmanizacije, otporom hrvatskih dragovoljaca Domovinskoga rata, jačanjem suverenističkih medijskih alata te osobnom žrtvom mnogih hrvatskih suverenista koji su žrtvujući osobne karijere i sudbinu svojih obitelji hrabro ustali u obranu nacionalnih interesa.

Držim da je pojava ovakve vrste svjetski politički fenomen. Složena je i teško objašnjiva i našemu stanovništvu a posebno inozemnoj javnosti. Srećom ,rješenje ovoga problema je jednostavno – hitno provođenje lustracije za sve koji su radili i rade protiv hrvatskih nacionalnih interesa. Paralelno valja ustrojiti snažnu službu domovinske sigurnosti popunjenu hrvatskim dragovoljcima iz Domovinskog rata. Orjunaško-komunističkim križancima dati medijski prostor koji im pripada, lustrirati sve koji su radili i rade protiv nacionalnih interesa, osloboditi HRT i dati mu funkciju stvarnog nacionalnog servisa. Tada će biti otvoren put za bolju Hrvatsku.

Kad se na HRT opet pojavi emisija Hrvatski spomenar neposredno prije glavnog Dnevnika, kad Karolini Vidović Krišto konačno bude omogućena realizacija projekta Slika Hrvatske znat ćemo da je to sretno vrijeme počelo.

Željko Maršić
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
odjel za medije i analitiku

Simbioza Partizanskog i Četničkog pokreta na primjeru Vukovara i Vukovarsko srijemske Županije (Simbioza petokrake i kokarde)

Pred kraj Drugoga svjetskoga rata udružili su se partizanski i četnički pokret, a na štetu hrvatskog naroda… Ideologije i nisu baš bile iste, jedni su žudili za velikom Srbijom, a drugi za Jugoslavijom, ali su imali zajedničkog neprijatelja, a to su bili Hrvati… To se najbolje manifestiralo time da su četnici pridruženi partizanima bili zaduženi za masovne egzekucije tijekom križnog puta i nakon završetka rata gdje je pobijeno gotovo pola milijuna Hrvata, a za te zločine do dan-danas nije nitko odgovarao, izgleda da je sve napravljeno po zakonu kako i danas govore mnogi političari.

Nakon završetka rata i križnog puta, partizani a i četnici zauzimaju ključne poluge vlasti u tadašnjoj Jugoslaviji kao što su sudstvo, policija ili tadašnja milicija, vojska, medijske kuće, tajne službe, financije, diplomacija… Sve je to nadzirao partizansko-četnički politički vrh i samo podobni su se mogli približiti tim službama, a tako je i dan-danas u Hrvatskoj.

Vukovarsko-srijemska županija je do Drugoga svjetskoga rata imala velik broj stanovnika njemačkog porijekla ili kako su naši stari govorili “švaba”… Svi su ti ljudi protjerani, jedan dio je pobijen, a na njihovo mjesto i u njihove domove naseljeni su stanovnici srpskog porijekla s korduna i s ozrena… Mnogi od njih su bili četnici koji su svi kasnije ostvarili boračke tzv. partizanske mirovine. Tako je Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija planski naseljena, a sam Grad Vukovar opkoljen sa svih strana srpskim stanovništvom, što će kulminirati Domovinskim ratom.

Odgajaju se političke elite koje vladaju do dan danas (Kumrovečka škola). I do dan danas se djeca od tih moćnika i politički podobnih nalaze na vodećim mjestima u RH, primjer su Zoran Milanović, Ivo Josipović, Vesna Pusić, Radman HTV i mnogi drugi… Iako se zna da su njihovi djedovi i očevi radili razne stvari protiv interesa RH i nikada nisu sankcionirani.

Do samoga Domovinskoga rata sve ključne resurse u Gradu Vukovaru držali su Srbi. Tako je od 30 direktora u kombinatu Borovo 27 bilo srpske nacionalnosti, a ovih parahrvatske nacionalnosti su bili osvjedočeni komunisti i partizani, u policiji je bilo 70 posto Srba, vojarna gotovo kompletna sastavljena od srpskih oficira. Sudstvo također, ured za obranu kao i teritorijalna obrana…

Na parlamentarnim izborima 1990. u gradu pobjeđuje SKH-SDP, iako je većinski narod bio hrvatski. Gradonačelnik postaje Slavko Dokmanović, osvjedočeni četnik koji kasnije izvršava samoubojstvo u Haaškom zatvoru. Grad Vukovar biva razoružan, oružje iz TO prelazi u ruke srpskih pobunjenika. Dokmanović napušta gradonačelničko mjesto i odlazi iz SDP-a u SDSS, a predsjednik RH dr. Franjo Tuđman postavlja za povjerenika Marina Vidića Bilog.

Dolaskom hrvatske vlasti dolazi do promjena, policija skida petokrake i stavlja hrvatski grb sa šahovnicom. Velik dio tadašnjih milicajaca odbija to i ne dolaze više na posao nego organiziraju oružanu pobunu u RH, a najbolji primjer za to je Milan Martić koji je bio inspektor u miliciji. Ti isti milicajci i za vrijeme tzv. SAO Krajine obnašaju dužnost milicajaca, a kasnije nakon završetka Domovinskoga rata i za vrijeme mirne reintegracije vraćaju se u sastav policije RH, a neki te dužnosti obavljaju i danas. Ni od njih nije gotovo nitko odgovarao, niti je procesuiran.

Vukovar je u Domovinskom ratu napadala, a i potpuno uništila “zvezda petokraka” s četničkom kokardom, a sve pod zapovjedništvom tzv. JNA. Piloti koji su bombardirali grad nosili su petokraku, tenkove su vozili isto vojnici s petokrakom, a pješadijsku su im podršku davali dobrovoljci od koji je jedan veliki dio nosio kokardu, što ste svi mogli vidjeti nakon pada grada, tj. nakon okupacije grada…

Na našu veliku žalost, Vukovar nije oslobođen vojnim putem, nego je provedena tzv. mirna reintegracija, a to nam je ostavilo jedan veliki dio zločinaca koji i danas živi u gradu. Iako ratni zločin ne zastarjeva, ni do dan danas mnogi nisu niti procesuirani, a kamoli osuđeni, tako da mi i danas u gradu imamo ljude koji su silovali, odvodili u nepoznato, zarobljavali i odvodili u logore u Republici Srbiji.

Imamo vojne tužioce SAO Krajine koji rade u poglavarstvu, jedan veliki dio milicajaca SAO Krajine radi i dan-danas u policiji, a kako postupaju prema Hvatima i hrvatskim braniteljima najbolje se vidjelo na primjeru Darka Pajičića koji je nedavno preminuo nakon nepotrebnog brutalnog napada policajca Saše Sabadoša (njegov otac je također bio vojnik SAO Krajine), u sudovima rade ljudi koji su po mnogim svjedocima vršili ispitivanja u logoru u Nišu, zamjenica državnog odvjetnika nam svakodnevno dolazi na posao iz Šida i vrši procesuiranja ljudi koji su skidali dvopisane ploče.

U vukovarskoj bolnici koja je simbol rata i obrane grada i dan-danas radi može se reći pola zaposlenih koji dolaze iz Srbije i zamislite tu istu bolnicu s takvim sastavom zaposlenih je ova zadnja, mi volimo reći nenarodna vlast proglasila veteranskom bolnicom. Zamislite kako će se veterani osjećati ugodno kada ih budu liječili liječnici, a i ostalo osoblje srpske nacionalnosti, ali to je samo još jedan od mnogih apsurda s kojima se stanovnici Grada Vukovara moraju svakodnevno boriti.

Hrvatski narod je pobijedio u Domovinskom ratu, ali su izgleda neki drugi pisali povijest, iako u cijelom svijetu nakon dobivenih ratova pobjednici pišu povijest. U Vukovaru se dogodio jedan velik dio zločina, a nitko za to nije odgovarao. Svi spominju Ovčaru, a na Veleprometu koji je bio veliko stratište pobijeno je 700 ljudi. Nitko za to nije odgovarao… Velik dio ljudi je nakon okupacije grada završio u logorima u Srbiji, jedan dio je od batina umro, a svi ostali prošli su strahovite psiho-fizičke torture od strane vojnika JNA (petokraka) i rezervista (kokarda), a opet pod zapovjedništvom JNA… i za to nitko nikada nije odgovarao. Srbija čak negira da su ti logori postojali.

Nažalost, danas opet imamo konstelaciju vlasti kakvu imamo, jedan dobar dio tih političara napustio je sjednicu kada se glasalo o neovisnosti Hrvatske, a danas nam ti isti samo glume domoljublje. Srbija je izvršila agresiju na Hrvatsku, a i dijelom provodila i genocid, ali nitko od današnjih političara niti ne spominje ratnu odštetu (iako je u presudi Haaškog suda jasno naznačeno tko je agresor). General Praljak je izračunao da je direktna i indirektna ratna šteta počinjena u Hrvatskoj oko 80 milijardi dolara, znači veća je nego naš cjelokupni vanjski dug, ali nitko od hrvatskih političara nije došao na ideju ni da to spomene, a kamoli da zatraži.

Hrvatska je danas članica NATO pakta i EU, supotpisnici smo raznih međunarodnih ugovora u kojima osuđujemo totalitarne režime, između ostalih i komunistički režim, a nismo donijeli niti jedan zakon koji to osuđuje. Tako mi, tj. naši predstavnici vani govore da osuđuju komunistički režim, a u isto se vrijeme u RH podižu spomenici partizanima, što se jasno vidi po Istri gdje svakodnevno niču, a i u drugim dijelovima RH.

Nažalost, kod nas nije nikada provedena lustracija tako da imamo i dan-danas jugoslavenski lobi koji se zalaže za nekakvu regionalizaciju, što je najočitije bilo vidjeti i čuti u govorima bivšeg predsjednika Ive Josipovića, Vesne Pusić i ostalih. Imamo velik dio nevladinih udruga, a i srpskih, koje se financiraju iz državnog proračuna i dobivaju velik novac, a pljuju po svemu što je hrvatsko. Da je lustracija provedena kao što je to učinjeno u mnogim postkomunističkim zemljama diljem Europe, danas bi Hrvatska bila urednija i uređenija zemlja, imali bi hrvatske političare koji bi se borili za interese RH, a ovako imamo ostatke jugoslavensko-četničkih kadrova koji nam uređuju unutarnju i vanjsku politiku.

IZ SVEGA OVOGA VIDIMO DA PARTIZANSKO-ČETNIČKA IDEOLOGIJA DJELUJE I DAN DANAS U RH, PETOKRAKA I KOKARDA I DANAS KOLO VODE.

Zbog svega toga se i danas na Vukovar vrši agresija i silovanje Hrvatskog većinskog naroda, pljuvanje i zatiranje vrijednosti Domovinskoga rata, iskrivljavanje povijesnih činjenica i veličanje Tita i partije. Samo se ta agresija ovoga puta skriva pod okriljem demokracije i prava nacionalnih manjina, a ta manjina koja je razarala i uništavala sve što je imalo hrvatski predznak danas ne dopušta ni da se kaže da su oni napadali nas.

Nadamo se da ćemo jednom uspjeti promijeniti neke stvari u RH, napraviti bolju i pravedniju Hrvatsku, onakvu kakvu su priželjkivali svi oni koji su dali život u Domovinskom ratu za domovinu Hrvatsku.

A do tada neka nas dragi Bog čuva i neka čuva jedinu nam domovinu Hrvatsku.

Tomislav Josić
Stožer za obranu Hrvatskog Vukovara
predsjednik

Autor: dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save