Veleizdaja, državna korupcija i atentat na medije su razlog za nove izbore
Situacija u kojoj se vlast nastoji prigrabiti provaljivanjem najviših državnih tajni i rušenjem nacionalne sigurnosti, institucionalnom i osobnom korupcijom, zlouporabom pravosudnog sustava i pucnjavom na medije ne može iznjedriti zakonitu Vladu.
U članku 3. Ustava Republike Hrvatske piše: „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekovog okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava“.
A u članku 94., stavak drugi piše: „ Predsjednik Republike brine se za redovito i usklađeno djelovanje, te za stabilnost državne vlasti.“
Smije li netko tumačiti ustavnu obvezu predsjednice Republike o brizi za „usklađeno djelovanje i stabilnosti državne vlasti“ na način da je dužnost Predsjednice nužno podupirati i štititi svaku vlast, pa čak i onu, koja je nastala na temelju sumnji u teško kršenje temeljnih vrednota ustavnoga poretka Republike Hrvatske?
Nikako.
Smije li predsjednica uopće dopustiti nastavak procesa nezakonitog formiranja državne vlasti, pa čak i ako ima samo nedvojbene sumnje koje obilježavaju taj proces nezakonitim?
Nikako.
U duhu Ustava Predsjednica je dužna spriječiti konstituiranje vlasti, ako je to konstituiranje nastalo na temelju neustavnoga ponašanja sudionika izbornoga procesa. To bi inače bila legalizacija kriminala.
A duh Ustava je isključivo određen činjenjicom da je Republika Hrvatska prije svega nacionalna država hrvatskoga naroda, te člankom 3. Ustava o temeljnim vrednotama koje ta država ima štititi, jamčiti i afirmirati.
Jedan od ljudi koji će u ponedjeljak savjetovati Predsjednicu o raspletu situacije je i mladi znanstvenik sa Sveučilišta u Osijeku, dr. Mato Palić. U svom znanstvenom radu „Učinci primjene razmjernog izbornog sustava u Republici Hrvatskoj“ iz 2011. godine dr. Palić eksplicitno upozorava da je hrvatsko izborno zakonodavstvo – neustavno i nezakonito.
To tadašnjoj Vladi nije bilo nepoznato jer je na istu stvar upozorio i Ustavni sud, a vlada Zorana Milanovića se potpuno oglušila na to upozorenje.
Dakle, nije teško pretpostaviti što će Predsjednici reći dr. Palić, a nije ni što će joj reći njegove kolege znanstvenici, jer u zatvorenom skupnom razgovoru, čisto sumnjam da će se i jedan od njih usuditi odricati znanstvenih stajališta.
A ona su pogubna za legitimitet svake vlade koja će se eventualno uspjeti sastaviti nakon proteklih izbora, a pogotovo nakon postizbornih postupaka i načina uspostavljanja saborske većine.
Uzmimo samo najdramatičnije činjenice.
Ako je javnosti otkrivena obavještajna prošlost hrvatskog obavještajca, kao instrument za pridobivanje jednoga glasa u Saboru, to je samo po sebi dovoljno za trenutno obustavljanje cijelog postizbornog procesa i žestoko kažnjavanje svih sudionika tog zastrašujućeg čina.
To je čin veleizdaje zemlje po zakonodavstvima velike većine demokratskih država svijeta.
Smije li se vlast nastala činom veleizdaje zemlje držati ustavnom i legitimnom?
Ni u ludilu.
Ako se usred Zagreba puca u direktora nezavisnog medija, koji značajno utječe na političke prilike u zemlji, a bez ikakve reakcije državnoga vrha, parlamentarnih političkih stranaka i koalicija, te izabranih saborskih zastupnika, onda je to izraziti dokaz i pokazatelj prešutne vrijednosne legalizacije zločina kao potencijalnog instrumenta politike. Pri tome je posve nebitno što je bio razlog pucnjave.
Taj događaj izrazito ukazuje na mogućnost da je klasičnim organiziranim zločinom, netko pokušao utjecati na javnost, šaljući prijeteću poruku ne samo žrtvi zločina osobno, već i svim njegovim suradnicima i preostalim neovisnim medijima.
S obzirom da su slobodni mediji crvena crta obrane temeljne ustavne vrednote „slobode“, zatim „demokratičnosti“, ali i jedna od pretpostavki svih ostalih ustavnih vrednota, više je nego očito da je zagrebački atentat usmjeren protiv ustavnog poretka zemlje.
Smije li se prijeći preko mogućnosti da je ranjavanje direktora neovisnih medija izravno povezano s nekim od političkih aktera u pokušajima formiranja državne vlasti, ili, smije li se takva mogućnost isključiti?
Ni u ludilu, ni jedno ni drugo.
Ako državna administracija bez ikakvog političkog legitimiteta preuzima klasične poslove Vlade i odobrava garancije na zajmove u izravnom interesu najmanje trojici izabranih zastupnika s kojima vodi razgovore o postizbornom savezu, očito je da se ne preza od klasične zlouporabe najviših državnih institucija za institucionalnu i osobnu korupciju. Ako toj odluci Milanovićeve nelegitimne administracije pridodamo postojeći pravosudni postupak protiv Milana Bandića, te današnje podizanje optužnice USKOK-a protiv njega, nije potrebno previše iskustva i pameti za sumnju da se radi o potencijalnoj dodatnoj zlouporabi državnih institucija radi postizanja političkih ciljeva.
Smije li se netko razborit kladiti da je to isključeno?
Ma kakvi.
Jasno je da svi akteri hrvatskoga društva, politike i nositelji državnih institucija, te državni organi moraju znati, da je suprotno temeljnim ustavnim vrednotama slati poruku hrvatskom narodu da je jedini standard i zakon koji se mora poštovati nasilje i prijevara, jedina vrijednost korupcija, jedino načelo nemoral i jedini domet slobode sluganstvo .
Situacija u kojoj se vlast nastoji prigrabiti provaljivanjem najviših državnih tajni i rušenjem nacionalne sigurnosti, institucionalnom i osobnom korupcijom, zlouporabom pravosudnog sustava i pucnjavom na medije ne može iznjedriti zakonitu Vladu.
Prelazeći preko svega, makar se radilo o sumnjama, ni država ni društvo nemaju nikakva smisla.
Tko to trenutno može presjeći ili bar pokušati presjeći?
Samo Predsjednica države.
Kako?
Raspisivanjem novih izbora.
Jer, izvan svake sumnje ima više nego dovoljno razloga da zauzme stav da je nastupila totalna ugroza ustavnoga poretka i temeljnih ustavnih vrednota. Obveza Predsjednice je utoliko veća i složenija, jer većinu tih destrukcija može izravno povezati s najvišim državnim dužnosnicima, predstavnicima najvažnijih politika i aktera političke scene.
U ovakvim okolnostima države se ne oslanjaju na zamolbe i osobne moralne prosudbe političkih osoba. To je praksa vjerskih institucija.
Ovlast Predsjednice da štiti ustavni poredak izvire iz čitavog niza ustavnih članaka, a prije svega iz članka u kojemu se ovlasti Predsjednice ne spominju.
To je članak 3. Ustava Republike Hrvatske, koga smo citirali u uvodu teksta.
Ja se nadam da će ustavni stručnjaci biti dovoljno slobodni i snažni, jer treba im uz neupitno znanje, i jedno i drugo, izreći i Predsjednici i naciji svoju dijagnozu stanja. A ona će, bojim se, biti uznemirujuća, tragom onoga na što su neki od njih godinama javno upozoravali.
Autor: Marko Ljubić/dnevno.hr
