Kad je zagrmio na Reinera, Grmoja je ubio svaku nadu u provođenje reformi
Glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja jeftinim populističkim trikom digao je javnost na noge.
Glasnogovornik Mosta Nikola Grmoja jeftinim populističkim trikom digao je javnost na noge. Samo dva dana prije početka pregovora o sastavu reformatorske Vlade s nestranačkim premijerom na čelu, zapalio je vatru u paklu koji je novoj saborskoj većini obećao šef oporbe Zoran Milanović. Njega i lijevu koaliciju netko iz Mosta želio je svim silama dovući na vlast, usprkos svim uvredama koje je šef SDP-a izgovarao na račun Bože Petrova, prvog čovjeka Mosta, stranke čiji je Grmoja formalno glasnogovornik, a u stvarnosti siva eminencija pravog vođe.
Na svome Facebook profilu Grmoja je kritizirao to što je predsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner otišao na skijanje u koloni pod pratnjom i pritom zaobišao više od tri kilometara dugu kolonu onih koji su čekali za prelazak državne granice. Nije nijednom riječju postavio pitanje tko je novinarima dojavio vrijeme i trasu kretanja štićene osobe prve kategorije, a to je mogao samo netko iz MUP-a. Nije se potrudio objasniti to da je u biti napravljeno sve po zakonu pa onda možda u toj priči nešto drugo problematizirati. Mogao je to napraviti.
Osobno bih volio sudjelovati u raspravi o tome je li Reiner baš morao ići na skijanje u ovako osjetljivome političkom trenutku. Ne zbog njegova socijalnog statusa. Akademik, sveučilišni nastavnik, dugogodišnji liječnik i šef klinike na Rebru, pjesnik kojem su pjesme uglazbljene, autor honoriranih znanstvenih radova sigurno sebi može priuštiti tjedan dana skijanja. Čudno je to što netko njegovog statusa i ugleda ide na skijanje u tzv. sindikalnom terminu, umjesto da je izabrao neko mirnije vrijeme. Možda i to ponešto govori o Reineru. Je li trebao otkazati skijanje nakon što je izabran za predsjednika Hrvatskog sabora? Na njegovom mjestu to bih napravio, pa makar mi propao sav uplaćeni novac, ali nismo svi isti. Sve su to pitanja o kojima bi se moglo smireno i kvalitetno raspravljati bez jeftinog politikantstva i rasprava koje toliko podsjećaju na vrijeme socrealizma.
Glasnogovornik Mosta potencirao je baš takvu raspravu.
Umjesto da raspravljamo o profilu političara koje treba reformirana Hrvatska, mi se bavimo raspravama o tome je li Reiner zaista morao zaobići kolonu ili je trebao čekati zajedno s ostalim smrtnicima. Tako i razvikana stručnjakinja za odnose s javnošću kaže da svega ne bi bilo da je stao u kolonu, izašao i zapalio cigaretu s ostalima koji čekaju. Oprostit ću gospođi to kršenje zakona zbog javnog poticanja na pušenje jer mora netko raditi reklamu i za tvornicu duhana, ali ne mogu joj oprostiti to što još nije čula da svjetske sigurnosne agencije vrište o svakodnevnoj opasnosti od terorizma u Europi, u kojoj su meta i puno manje važni ljudi od predsjednika parlamenta države koja je vrlo aktivni saveznik NATO saveza. Kad i stručnjaci za odnose s javnošću krenu stranputicama jeftinog populizma, onda je vrag odnio šalu, baš kao i njihov ugled.
Budimo realni, Željko Reiner jest prekršio zakon i to dvaput u ovoj priči. Prvo, on se nije smio voziti u privatnome automobilu. Automobili u kojima se voze štićene osobe prve kategorije nisu obični serijski i posebno se pripremaju i provjeravaju prije svake vožnje. To je prvo kršenje zakona koje je počinio Reiner. Drugo, njega u automobilu nikako nije smjela voziti njegova supruga jer gospođa sigurno nije prošla poligon u Svetošimunskoj ulici, odnosno vrlo zahtjevnu obuku za vožnju štićenih osoba. Zamislimo sad što bi bilo da je Reiner snimljen u službenom automobilu dok ide na skijanje, na što po zakonu ima puno pravo. Kolika bi se galama tek tada digla?
Do cijele ove situacije došlo je zbog jeftinog populističkog ponašanja medija iz nekih ranijih slučajeva. Ne, nije riječ o Zoranu Milanoviću, jer nikad nitko nije postavio pitanje zašto je zrakoplov Vlade RH u osam letova u Bruxelles povratno sletio na Krk osam puta te koliko košta osiguranje automobila koji iz Zagreba idu na Krk po njega. On na to ima pravo po zakonu i dok je bilo tako, ta pitanja nije ni trebalo postavljati. Ovdje je riječ o slučaju ministra Varge. Kad je on snimljen na skijanju sa službenim automobilom, potaknuta je histerija koja traje do danas. Da bude jasno, Varga nije bio jedini SDP-ov ministar koji je službeni automobil koristio u privatne svrhe. Svi ministri imaju pravo na to i sve je to po zakonu. Varga je u stvari bio jedini ministar u Vladi Zorana Milanovića koji je potpisao peticiju za preimenovanje Trga maršala Tita. Trebalo mu je nekako smjestiti, pa je opet netko novinarima dojavio informaciju koju je mogla znati samo policija.
Čudno je to kako novinari lako otkrivaju kad i kuda se kreću dužnosnici koje čuva policija, a do danas ništa ne znamo ništa o svastiki na Poljudu. Samo onako usput spominjem, bez ikakvih aluzija.
Dakle, što ne valja u ovoj priči oko Reinera? Ne valja to što smo kao društvo dovedeni do toga da svjesno kršimo zakone zbog medijske histerije koju potiču oni koji bi se protiv toga trebali boriti. Reiner je, bojeći se baš te medijske histerije, kao što sam spomenuo, dvaput prekršio zakon, a sad ga gaze zbog treće stvari. Je li glasnogovornik Mosta trebao reagirati na ovu situaciju? Naravno da jest. Trebao je jasno upozoriti na to da Reiner ne bira hoće li ili neće imati pratnju te da je to možda povod za to da razmislimo o tome zakonu koji reagulira kako se čuvaju i prate štićene osobe.
Možda je trebao to iskoristiti da najavi jednu od reformi Mosta. Svašta je mogao napraviti i sve bi bilo bolje od jeftinog populizma kojemu je pribjegao, jer je tako pokazao da njegov intelektualni potencijal ne doseže do mogućnosti stvarnih reformi društva. Njegovo vidno polje ograničeno je na raspravu kojom bi se ponosila svaka seoska birtija. Bojim se da s takvim ljudima ovo društvo ne može dostići ozbiljne reforme.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com