DON ANĐELKO KAĆUNKO: Kamo ide svijet u ‘najluđoj noći’?
MOJ OBLIK PROTESTA PROTIV NAJVEĆE GODIŠNJE DRAGOVOLJNE KRETENIZACIJE (KRŠĆANSKOGA) SVIJETA
U trenutcima kad se okreće nova stranica kalendarske godine Svijet redovito upada u opće bunilo. Milijuni kršćana plitko i neoprezno dopuštaju da ih se – na tzv. masovnim “dočecima Nove godine” – uvlači u okultne obrede, koje svjesno organiziraju (nesvjesni?) sljedbenici novopoganske religioznosti. Jer tzv. “proslava” ili samo “čekanje” Nove godine (1. siječnja) odnosno početka cijele nove godine – za razliku od komunističkog nadomjestka protjeranom Božiću – danas je u Hrvatskoj, kao i drugdje u kršćanskim zemljama, ta magična (po)Noć pretvorena gotovo u susret s nečim/nekim mističnim bićem koje “dolazi”. To je Nova godina kao božanstvo!
U cijelom tzv. kršćanskom svijetu sve se te masovne priredbe po trgovima – jednako u Zagrebu kao i u Rimu ili Parizu (u tim sam ih gradovima doživio tijekom Tezejskih susreta mladih kršćana) – upriličuju po istom obrascu. Kad se malko pozornije analizira ta obredna seansa, pronicav duh lako uočava kako je riječ o ritualu na granici okultizma: zabavna glazba (seks-droga-rock – koja pokreće donji dio tijela), alkohol (koji “zagrijava” tijelo i “diže adrenalin”), ekstaza i nestrpljivo očekivanje – uz odbrojavanje – magičnog trenutka nastupa Ponoći, urnebesno oduševljenje “dolaskom”…, zanosno “ludilo” i čestitanje…, vatromet u koji pijana masa gleda kao u Luciferove prskalice… itd. Uživajući u toj doista jedinstvenoj svojevrstnoj “liturgiji”, nažalost (ružno zvuči, ali nemoguće je drukčije reći), naši ljudi, kao da su vjernici koji su potpuno pobenavili, nisu svjesni kako im se podvaljuje… Zato milijuni kršćana – jednako u našim malim sredinama, kao i u velikim gradovima u Hrvatskoj i u tzv. kršćanskom svijetu – opijeni zanosom “najluđe noći”, koja je zapravo “poganski božić”, baš kao svinje bez razuma pogaze “bisere” kojima su se duhovno okitili na Božić!
Tragedija i paradoks je u tome što je riječ o kršćanima koji na taj “najluđi” način žele započeti “najbolju”, “najpametniju”, “najsretniju”, “najuspješniju”… godinu! No njihova površnost i plitkost očituje se već sutradan odnosno već 1. siječnja, dok se polako bude i trijezne iz noćnoga bunila, a njihove se nade i zanos rasplinjuju kao para u hladnoj noći. To je očito i po malom broju katolika koji – od mase što je “čekala” Novu (ili novu) godinu – dolaze u crkvu na misu na svetkovinu Bogorodice Marije (1. siječnja)… O tome već godinama uporno “trubim”… – kao što se svira gluhima! Ali, srećom, nisam jedini. Jer u isto vrijeme dok izgubljena mnoštva slave svoj “poganski božić”, tisuće mladih provode vrijeme u molitvi ter kalendarski početak nove godine dočekuje u klanjanju pred Presvetim Sakramentom (kao i kod nas na Baškim Oštarijama). Takvi mladi su temelj budućnosti našega naroda, a ne ona jadna izgubljena masa, za koju smo mi koji ovako razmišljamo najobičniji “luđaci koji nemaju veze sa životom”!
U našim se pak crkvama kraj građanske odnosno kalendarske godine ne slavi posebnom liturgijom – to je sedmi dan Božićne osmine, kada se slavi misa “zahvalnica”. Zanimljivo je da liturgija Silvestrova donosi isto evanđelje koje se čita na Božić na danjoj sv. misi – “U početku bijaše Riječ…!” Crkva time želi da vjernici istom porukom Riječi Božje, kojom su dočekali Božić, isprate tzv. staru godinu. “Liturgija poručuje kako smo i ove godine primali od Kristove punine. Gospodin nam je dijelio svoje milosti, svakome na njegov način, svakome prema njegovim potrebama, pa je potrebno pred Bogom položiti račun”, poručio je na večernjoj sv. misi u Otočcu mons. Tomislav Šporčić. “Svako proživljeno vrijeme ostavlja tragove na našem licu i u našem životu. Razmislimo, stoga, sada na malo konkretniji način o sebi samima. Većina ljudi u ovim ranim večernjim satima razmišlja kako najljepše u svečanom i razigranom raspoloženju dočekati prve sate nove godine. Sve oko nas bruji, neki pucaju, bacaju petarde, sve svijetli i blješti od kojekakvih vatrometa, sve je u nekom ritmu… Ali sve je ipak maglovito…! Radost, ali samo u tijelu! Ljudi trče u kojekakva zvučno nazovi-sastajališta, zabavišta, lokale… započinju tulume, kako se u suvrjemenom žargonu kaže, da bi zaboravili sve ono mučno i neugodno što donosi vrijeme… Sabrati ili zaboraviti – to je najaktualnija dilema… Vrijeme leti, mi ga ne možemo zadržati, svaki trenutak već je onaj drugi. Čovjek je sposoban sabrati u tijeku vrjemena ono što može ići dalje, dalje, sve do vječnosti…” – izvrstno je vjernike na razmišljanje potaknuo otočki župnik…
Ne znam koliki su ga poslušali – tko je otišao kući na spavanje nakon molitve, a tko na “doček” u hangaru… Mi smo u Kompolju također slavili sv. misu zahvalnicu i blagoslovili vodu za blagoslov obitelji, izmolili i odpjevali himan “Tebe Boga hvalimo”, a nakon toga lijepo se malko podružili u župnoj kući, uz domaću “žesticu”, sokove, dobro vino i fine kolače koje je pripremila “mežnjarica” Mira (jer misa je bila i za pokojnu baku Boženu)…
Sada je sat vrjemena do ponoći – koju svake noći dočekujem za radnim stolom. Osim 31. prosinca, kada namjerno idem spavati istoga dana kada i ustajem – da ne čujem glupu pucnjavu i da nastavim svoj oblik protesta protiv najveće godišnje dragovoljne kretenizacije (kršćanskoga) svijeta!
Zato na kraju ovoga posta prenosim riječi pape Franje, koje se sjajno i opominjuće uklapaju u ovo ozračje globalnoga “isključenja mozga”: “Naš konačni cilj je susret s uskrslim Gospodinom. Želim vas pitati: koliko vas o tome razmišlja? Doći će dan kada ću susresti Gospodina licem u lice. To je naš cilj: taj susret. Mi ne iščekujemo neko vrijeme ili mjesto, već idemo ususret jednoj osobi: Isusu. Stoga, problem nije “kada” će se zbiti znakovi koji najavljuju posljednja vrjemena, već da nas ona nađu spremnima za taj susret…” (cijelo Papino razmišljanje nalazi se i na portalu župe Kompolje: http://www.zupa-kompolje.hr/index.php?menu=110&action=902 ).
Kamo idemo? Tko o tome uopće ozbiljno razmišlja? I, najvažnije, koliko je u “najluđoj noći” kršćana spremno za susret s uskrslim Gospodinom?!
PS&NB: Svim svojim čitateljima, kao i svim ljudima dobre volje, za sljedećih 365 dana želim 2016 božićnih i uskrsnih blagoslova!
Izvor: blog.vecernji.hr
