Komunisti, udbaši, kosovci i njihovi potomci optužuju HDZ za pljačku RH bez ijednog valjanog argumenta
Komunisti, udbaši, kosovci i njihovi potomci optužuju HDZ za pljačku RH bez ijednog valjanog argumenta. Međutim, hrvatski narod i hrvatsku državu su opljačkali četnici pod okriljem JA, te hrvatski komunisti, udbaši i kosovci. Osobno poznajem jednog oportunog komunistu, koji je još bio udbaš i kosovac, a danas je tajkun u RH. Sve do 2003. godine bio je prosjak, a onda se 2003. godine naglo obogatio.
Očito, dobro i dugo je prikrivao svoju pljačku jer je novac još 1990. godine prebacio na banke u Njemačkoj i Austriji. On je paragon hrvatske komunističke svijesti i pljačkaš koji se još danas slobodno bogati švercom i pljačkom građana. On je danas jedan od najbogatijih ljudi u državi. On je paragon komunističke socijalne pravde koji ucjenjuje svoje žrtve i tretira ih kao robove. Izvukao se iz politike, ali je u politiku gurnuo svojeg sina koji je veći lopov od njega.
Ovaj komunist je opljačkao hrvatske vikendaše za više od 25 milijuna eura još u Jugoslaviji, a pljačku je anulirao osnivanjem općine za vrijeme rata. Osobno ga je moj izvor prijavio USKOK-u i DORH-u, ali do danas nije dobio odgovor ni od USKOK-a ni od DORH-a. Čemu služi zakon kojim se hvalio Ivo Josipović? Zar taj otočni tajkun nije ratni profiter? Nije li to bila još jedna komunistička podvala ovom naivnom narodu? Tko i zašto štiti ovog lopova? Vjerujem da bi to voljeli znati i oni vikendaši koji zbog njegove moći i lopovluka danas gladuju. Međutim, to je nemoguće doznati jer drugovi istragu ne žele pokrenuti.
Ako je pokrenu, mogu se otkriti suučesnici i zaštitnici. Kako Hrvati još uvijek žive u strahu od totalitarne države, oni se boje prozvati takve lopove imenom i prezimenom jer im prijeti tužba zbog klevete, a to nam nedvojbeno pokazuje koliko su zaštićeni hrvatski komunistički lopovi. Ne smije se ni insinuirati na takve lopove jer iza njih stoji policija, DORH, sudovi, porezna i bivši jugoslavenski državni tužitelji koji se danas kao odvjetnici bave ucjenom korumpiranih sudaca i progonom onih koji ukazuju na lopovluk. Dakle, u ovoj državi ljudi žive u strahu od verbalnog delikta koji danas štiti samo lopove – jednako političare i nepolitičare. Zar nije smiješno da ovaj tekst pišem bez da imenujem lopova i njegove zaštitnike? Ne želim mu spomenuti ni inicijale.
Slobodni mediji informiraju hrvatske građane citirajući inicijale osumnjičenika umjesto punog imena i prezimena, pa možemo zaključiti da su mediji korumpirani, posebice novinari koji su ranije radili za UDB-u i KOS. Ti drugovi danas odgajaju mlade hrvatske novinare koje koriste za promičbu svoje ofucane i u svijetu odbačene ideologije, te ih koriste za svoje osobno bogaćenje. Umjesto da mladi novinari postaju demokrati i ljubitelji istine, oni su danas suučesnici u lopovluku i pljački bivših udbaša i kosovaca, vjerujući da promiču demokraciju i istinu, te da pomažu zajednici koju su opljačkali hadezeovci.
Kad urednici osjete da su ih mladi novinari prokužili, daju im otkaze. Kako je ovaj komunist – udbaš i kosovac – koji je sve do rata u bivšoj državi poslovao ilegalno, dakle, nikada nije plaćao obveze prema državi, nije, dakle, imao gotovo nikakve prihode i koji je živio u siromaštvu, danas može biti tajkun bez da ga itko ikada upita odakle mu toliko bogastvo. Koliko je ljudi zbog njegove pljačke danas gladno? Socijalna pravda je komunističko geslo, ali ona ne vrijedi za presvučene komuniste. Ona vrijedi samo za hrvatske gastarbajtere koji se nakon mirovine vraćaju u domovinu. Oni ne smiju imati veću mirovinu od djece komunista koji nemaju ni dana radnog staža.
Iseljenike – povratnike treba stalno pljačkati u ime socijalne pravde i ugode komunističkih čudovišta. Oni moraju plaćati poreze na svoju vani zarađenu mirovinu. Tako se sprečava povratak hrvatske dijaspore u domovinu njihovih otaca. Da ne plaćaju ništa osim PDV-a, pridonose državi više od mnogih turista i današnjih tajkuna jer stopa PDV-a je 25 posto. Zaštitnik ovog lopova je bivši predsjednik države, ali ni njegovo ime se ne smije spomenuti mada je riječ o javnoj osobi. Međutim, on se često vraća na mjesto zločina, a izludio nas je svojom pravdom i poštenjem. Trebao je vratiti novac koji su opljačkali hadezeovci, ali kad je vidio tko su lopovi, brzo je odustao.
Da, ne smijem ga prozvati imenom i prezimenom jer bih mogao osjetiti njegov bijes i sržbu. To su razlozi zašto još jednom moram zanijekati njegovo ime.
Sam Pusić/Kamenjar.com
