Konsternacija u medijskim „crvenim brigadama“!
Dan prije čitanja presude generalima Gotovini i Markaču, prije te povijesne besjede suca Merona, u medijskim „crvenim brigadama“ ladice su bile pune spremljenih pogromaških tekstova protiv Tuđmana, Domovinskog rata, protiv branitelja protiv ideje slobodne Hrvatske stvorene upravo na tim vrijednostima.
Trebala je to biti točka na „I“ desetgodišnje „detuđmanizacije“, trebao je to biti kraj postojanja HDZ-a i svake ideje domoljublja koju su mediji ostrašćeno željeli pretvoriti u „udruženi zločinački poduhvat“. Strategiju rušenje svih hrvatskih institucija kao nosivih stupova države pokvario im je upravo pravednik među pravednicima, sudac Meron.
Meronova oslobađajuća presuda zaustavila je nakratko ideju povratka Hrvatske u neke nove jugoslavensko-regionske okvire. Neprijatelji Hrvatske, nakon prvotnog šoka i konsternacije brzo su se zbili u nove redove ne napuštajući svoju strategiju ni milimetar, a poslije dobivenih izbora nad ranjenim HDZ-om, svoj mandat su iskoristili za samo jednan cilj: uništiti ideološke neprijatelje i osigurati dugovječnu mentalnokomunističku vladavinu nad svim hrvatskim resursima.
Pojavom Tomislava Karamarka i Milijana Brkića na političkoj sceni i njegovim upornim odbijanjem pomisli na svaki mogući poraz, stvari su se počele drastično mijenjati što je izazvalo efekt bijesa i mržnje ideoloških protivnika, a taj bijes i mržnja tjerao ih je u nove kontroverzne pogrješke koje su ih neminovno gurale u nove velike sukobe. U svom mrzilačkom sljepilu, gurali su Hrvatsku na dno dna europskih vrijednosti, a standard građana i socijalna empatija bila im je potpuno strana kategorija.
Medijske „crvene brigade“ i danas su u svojevrsnoj konsternaciji zahvaljujući upravo taktici ljudi koji su branili i stvarali Hrvatsku u Domovinskom ratu. Taktika u Domovinskom ratu, poglavito medijskom ratu, dovela nas je do stvaranja Hrvatske, a današnja taktika te nemilosrdne medijske borbe protiv istog neprijatelja, čini mi se , usporediva je s tim svetim godinama rata za hrvatsku slobodu.
Kako se boriti protiv medija kad nemaš medije? Strateško je pitanje koje ima jednostavan i učinkovit odgovor! Ignoriraj medije! Nema „sillentio stampa“, ali ima kontroliranih izjava, ima izjava bez sadržaja, ima imena novih ministara ali se ne zna tko su, ne zna se kako se zovu!? Tom taktikom šutnje, taktikom tri „kandidata“ za jedno mjesto, izbijene su iz ruku već spremne pogromaške kolumne protiv pojedinaca , razbijena je sprega medija i paraobavještajnog sustava koji ulazi u privatnost svakog kandidata i onda ga u svojevrsnom atentatu razvači po medijima od nemila do nedraga zabavljajući publiku zadojenu teorijama urote.
Smiješno je bilo gledati konsternirana lica voditelja i gostiju na svim TV šupama u Hrvatskoj koji potpuno obezglavljeno nagađaju u svojim „vrlim“ analizama tko će zasjesti u koju fotelju. Smiješno je bilo slušati napade na mandatara Tihomira Oreškovića koji po njihovom, ne sudjeluje u sastavljanju Vlade, jer ga eto nigdje nema!? NOVIkmet ga napada, pa ga onda Lalić brani i nada se da će u Vladi sjediti i Vrdoljak i Mraktaritašica, a potajno se nada da će i „glavna spremačica UN-a Becna Pusić“ ostati „ministarka spoljnih poslova“.
Smiješno je bilo gledati Bagu kako se okomio na Kosora kao pijavica, kao Šešeljev „durdubak“ ( najbolji mamamc za soma), zalijepio se i ne da mrdnuti Kosoru koji se raspukao od bijesa. Melje li ga Bago melje, po nalogu svojih gazda ne bili bilo šta podmetnuo Karamarku i Domoljubnoj koaliciji. Bago puca, jer napadao bi, ali nema koga. Dobio je iščašenje usta od silnog jala!
Ali kad se nema koga napadati uvijek je tu predsjednica Republike, njihova bolna rana i uvijek dežurni krivac. Sramotni komentari, ismijavanje, seksističko pljuvanje, na dan prve obljetnice mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović! Neviđena mržnja, ljubomora prema ženi koja je samo prva među jednakima, prema Predsjednici koja je savršeno odradila svoju prvu godinu mandata u potpuno nesavršenim uvjetima među neprijateljskim redovima.
„Crvene medijske brigade“ još uvijek se osjećaju moćno, za njih ova bitka laži i prijezira još nije gotova i čine sve kako bi se dodvorile svojim vladarima i napravile političku štetu njihovim političkim oponentima. Imaju sve manje vremena, iz ovog stanja trenutne konsternacije promjeniti ton, sjetiti se demokracije i šta je to cenzura, jer može im se dogoditi da umjesto cenzure i demokraciju dožive lustraciju.
Kazimir Mikašek-Kazo/hrsvijet.net
