MEDIJSKO PODZEMLJE: Zašto novinari rade svoj posao samo kad je HDZ na vlasti?
Ne postoje li ‘osnovane sumnje’ o Milanoviću i bratu, Liniću, tržnicama i ‘Bijelim Noćima’, čitavoj sili afera praktički svih ministara… I onda dolazi Milanovićev ključni stav: ‘Postoje lakša i teža KAZNENA djela’.
Svi mi u duši žudimo za neovisnim medijima, onima koji svaki potez trenutne vlasti stavljaju na jezičac i važu. No, kod nas su i takvi mediji osuđeni na rad svake četiri godine. Vječito je pitanje – zašto svi silni novinari svoj posao rade isključivo kada je HDZ na vlasti? Kada druga ‘kriminalno-udbaška’ organizacija vlada, onda svi dobivaju dar za šutnju…
Licemjerje i navijačka ljubav prema jedinoj stranci
Čuli smo da je bivša ministrica Pusić avionima putovala do Stanbola i nazad, da Mesićev ured za ‘gubljenje vremena’ (to nazivaju ‘lobiranjem’ u Tadžikistanu) dobiva stotine tisuća bilo koje valute, a neki najhrabriji usudili su se spomenuti da je čak i premijer Milanović zaokretao zrakoplove da bi išao na privatne sastanke s opskurnim članicama ‘girl’ bendova. No, kada istu stvar napravi novi predsjednik Sabora pod rotirkama onda kreće javni linč. Nije da čovjek nije napravio bespotreban potez – ali da takvih stvari nije bilo i ranije? Ili barem nije postojao istovjetan konsenzus osude.
S tim da je Reiner koristio ‘legalne’ (što god to značilo) kanale zaštite osoba od najvišeg značaja dok su navedeni djelovali na rubu protuzakonitosti i despotizma. Tu je i situacija s telefonskim pozivima prema Mostašima. Javnost je bila duboko polarizirana u tome je li čovjek zbilja te večeri kontaktirao ekipu i jesu li se zbog straha isti odlučili sve ‘cinkati’ Petrovu… Milanović to kasnije koristi kao glavni adut ‘prevare’ na izborima da bi samo par dana kasnije potvrdio da su se ‘oni javljali njemu’?! I to, gle čuda, u potpunosti prolazi ‘ispod žita’. Gotovo nijedan medij to ozbiljno nije ni spomenuo, a kamoli obradio ili koristio protiv Milanovića – upravo suprotno, to su opet koristili kao ‘navijački rekvizit’.
Joso nije Oreškovićev djed, ali je Ante Josipovićev otac
Argument im je kasnije bio – po mrtvima ne treba gaziti. No ne sjećamo se da Sanader nije bio baš ta idealna ‘pinjata’. Argument na to je pak – ali čovjek je ‘kriminalac’! Iako suđenje i dalje traje, a baš se oni kunu u ‘pravnu državu’. Pa zar onda isto tako ne postoje i ‘osnovane sumnje’ o Milanoviću i bratu, ‘profesionalnom Srbinu’ Pupovcu, Liniću, tržnicama i ‘Bijelim Noćima’, čitavoj sili afera praktički svih ministara… I onda dolazi Milanovićev ključni stav: ‘Postoje lakša i teža KAZNENA djela’. Čisto da bi gradonačelnici osuđeni za zlouporabe položaja gradonačelnika dobili blagoslov s vrha. Tu je i sto puta spominjana priča o Raškoviću i Kotromanovićevim zavjesama. ‘Vaso i Karamarko su obavještajci’ veli SDP i koristi tipične udbaške metode ‘uvjeravanja’ i ‘kompromitiranja’ političkih suradnika.
Dno dna je ipak dosegnuto malo kasnije. Brojni SDP-ovci koji su se do jučer zaklinjali kako ‘nije krimen ako je vaš otac ili brat kriminalac’ počeli su prozivati svojevrsnog Ustašu Josu Oreškovića kao djeda novog premijera Tihomira. Iako je čak i matematika uvelike protiv te ‘rodbinske’ relacije svi su članak stanovitog opskurnog portala počeli prenositi, a riječ je o nedvojbeno insceniranom procesu u kojem je taj Joso priznao ‘gaženje dječjih glava čizmama’. ‘Kriv je jer ima ustašku krv!’ vele SDP-ovci na Fejsu, no nigdje nema isprike kada se logično doznalo da veze s Timom nema. Glavno da je ima Ante s Josipovićem, Perković s Perkovićem ili Danko Angjelinović s Pusićkom… Da novinari nemaju dvostruka mjerila možda bi krivci ponekad i završili u zatvoru – ovako ostaju samo navijački šalovi, boje i posao svake četiri godine…
Autor: Ratko Martinović/dnevno.hr
