Mister Tim u zemlji urođenika
Čekajući potvrdu svog mandata, novi premijer Tihomir Tim Orešković morao je saslušati višesatnu debatu u saborskim klupama, koja uglavnom nije imala veze s njegovim niti s bilo kojim drugim programom razvoja.
Sjedio je kao strano tijelo i promatrao šutke, što se nekome moglo činiti kao nadmena ignorancija, nekome kao jobovska strpljivost, a nekome opet, što je najbliže istini, kao začuđena zbunjenost u svijetu kojeg se ne poznaje.
Recimo, kao istraživač sa Zapada koji je došao među urođenike pa sad motri s distance i pokušava shvatiti taj ples oko vatre, to prizivanje pradjedovskih duhova i pozivanje na Velikog Manitua.
Tri ministra
Tri su ministra izazvala orkestrirane reakcije. Prvi je ministar branitelja Mijo Crnoja sa svojom najavom “registra izdajnika”, što doista djeluje kao besmislena provokacija. Registre agresora, ubojica, silovatelja i lopova trebala bi valjda imati neka druga državna tijela, a ne ovo ministarstvo. Drugi bijaše novi ministar obrane Josip Buljević zbog navodnog praćenja jedne novinarke, što se pokazalo neistinitim.
A sve je zasjenio ministar kulture Zlatko Hasanbegović zbog jedne svoje ranije izjave, u kojoj je ustvrdio kako je Domovinski rat jedini rat u kojemu su Hrvati izišli kao pobjednici i jedini temelj na kojemu treba graditi (samostalnu) Hrvatsku, što je zaista činjenica.
Posebnu je buru negodovanja u Saboru i oko njega izazvala njegova opaska o antifašizmu kao floskuli.
O da, i antifašizam itekako može biti floskula. Ne antifašizam kao takav. Otpor osvajanjima, razaranjima, logorima, rasizmu i masovnim likvidacijama nikako se ne može nazvati floskulom. Vjerojatno ni novi ministar nije na to mislio. Pojam floskula odnosi se na isprazne riječi, na riječi bez sadržaja ili s iskrivljenim sadržajem, na laž i na šuplju frazu kojom se nastoji prikriti ili pokriti nešto što nema veze sa samim značenjem i sadržajem riječi.
Antifašizam kao floskula
Antifašizam je floskula kad se njime pravdaju zločini, režimi i okupacije. Floskulom mogu biti razne druge uzvišene riječi poput demokracije, kad se u njezino ime nameću i svrgavaju vlasti, poput slobode u ime koje se ubijaju protivnici, poput ljubavi kojom se prikriva požuda, poput domoljublja u ime kojega se ostvaruju sasvim osobni, nelegitimni interesi, itd.
S Hasanbegovićem se možemo slagati ili ne, ali on ima pravo na vlastito mišljenje i, kao povjesničar, na vlastitu interpretaciju povijesti.
Siloviti, manihejski, pravovjernički napadi na njega, nalik na progon Salmana Rushdieja, u čemu su, na žalost, prednjačili neki mladi ljudi, protkani lažima (na primjer da je bio član HOP-a dr. Ante Pavelić, a rođen je 1973. godine) i nerazumijevanjem pojmova upravo su nam demonstrirali kako antifašizam može biti floskula i kad služi za obračun s onima koji od nas drugačije misle i koji ne vjeruju u ono u što mi vjerujemo.
JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA
