Molitva – Subota, 9. siječnja
Božja prisutnost
Moja duša čezne za tvojom prisutnošću, Gospodine.
Kada usmjerim misli prema tebi,
pronalazim mir i spokoj.
Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.
Svjesnost
Gospodine, dao si mi noć za odmor i san.
Neka u mojim budnim trenucima nikada ne zaboravim tvoju dobrotu.
Pouči me da tvoj blagoslov dijelim s drugima.
Riječ Gospodnja
Mk 6,45-52
Nakon što Isus nahrani pet tisuća ljudi prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.
Uvečer, pak, lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju. Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići. A oni, vidjevši kako hodi po moru pomisliše da je utvara pa kriknuše. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Isus moli, razgovara s Ocem. Razmišlja li možda o najboljem načinu kako doprijeti do ljudi, kako im prenijeti vijest što njegov dolazak zapravo znači? Prisjeća li se velike demonstracije hranjenja pet tisuća ljudi?
Sada će intervenirati na drugačijoj razini: spašava učenike od oluje. Želi im jednostavno pokazati da je dovoljno jak za svoju “stvar”, da uspijeva bez oslanjanja na raspoloženje ljudi.
Isus je dovoljno jak izvršiti plan za moj život bez oslanjanja na ljude koji “imaju utjecaja.”
Razgovor
Dragi Gospodine, pomozi mi svaki dan
da te još više tražim.
Ispuni moje srce ljubavlju prema tebi.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
