Slučaj Hasanbegović dokazuje da hitno treba razdvojiti NGO-e i državu, ona nije bankomat za aktivistički kler!

Je li tako teško pronaći Ustav RH na internetu i vidjeti da se tamo stvarno nigdje ne spominje nikakav antifašizam, ni u preambuli niti igdje drugdje? Ni u svjetonazorskom pogledu ni izrijekom? Naprotiv, izrijekom se spominje “odbacivanje komunističkog sustava”. Antifašizam u Ustavu je Mesićeva izmišljotina, koja se proširila kao požar jer oni koji je šire svjesno lažu, a njihova antifašistička sljedba im slijepo vjeruje i nikad ništa ne čita.

NGO-i, prije svega oni okupljeni u platformi 112, su se digli na stražnje protiv izbora novog ministra kulture, ponajviše u strahu za svoj nezarađeni novac. Ove parazitske udruge su još i prije njegovog izbora izrazile strah da više neće biti novca za njih, a oni, kažu, pomažu “bolesnima, siromašnima, ugroženima”. U biti, ogromna većina njih brine samo o svojim stražnjicama. Kler antifašizma poput Sarnavke, koja je jutros bila pred Saborom i prosvjedovala, je u pravilu aktivan u po jedno 20 NGO-ova i iz svakog vuče na desetke tisuća kuna za svoje “projekte” i aktivizam. A djelovanje im se uglavnom svodi na indoktrinaciju mladih i naivnih, širenje paranoje, usađivanja ljudima osjećaja srama i krivnje zbog vlastitih emocija ili pripadnosti određenoj kulturi, naciji ili rasi “koja je kriva što ostale nisu jednako uspješne”, i naravno maltretiranje građana svojim fiksacijama i suludim idejama koje bi, po njima, trebale stvoriti raj od ovog svijeta, iako su u prošlosti uglavnom donosile tek teror, od Francuske revolucije do komunizma i multikulturalnosti. Većina onog što propovijedaju nema nikakvog temelja u stvarnosti niti znanosti, nema čak niti veze s humanošću kao takvom, ali su u pravilu vrlo agresivni kako u traženju novca od građana, tako i u nametanju svog ludila svima kao moralnog i etičkog standarda. Zanimljivo je da je među glasnijima ovih dana Domagoj Margetić, bivši predsjednik ultradesne i proustaške “Hrvatske mladeži” ali kojeg danas “antifašisti” prihvaćaju kao “svog rođenog” i ne zamjeraju mu ništa. Valjda zato jer je bio ubačen “sa zadatkom”.

Kulturocid nad Europom

Neki od tih NGO-a, poput Centra za mirovne studije, aktivno sudjeluju i u genocidu i kulturocidu koji se vrši nad građanima EU dovlačenjem milijuna ljudi, dobrim dijelom islamističkih militanata, iz zemalja poput Afganistana, Pakistana i Somalije, dio su mreže udruga preko kojih Soros i ekipa financiraju “migrante”. Preko određenih udruga im se isplaćuje novac kako bi se domogli Schengena, i to po principu da određenog dana u određenom gradu u EU mogu podignuti novac s bankomata. Ako ste se ikad pitali odakle svim onim migrantima sav onaj novac – u pravilu ga imaju više nego što za cijelog života mogu zaraditi, više nego što vrijedi sve što imaju u zemljama iz kojih dolaze – on im se isplaćuje preko NGO-a u Turskoj, koje jasno kontrolira Soros, i koji služi kao osnova za kriminalni poduhvat “human traffickinga” koji je od teškog krivičnog djela najednom postao nešto poželjno i jako humano.Pa ako ste se kad pitali zašto svi oni unaprijed znaju svoj cilj, i zašto tako zdušno navaljuju na mađarsku ili koju drugu granicu unatoč barikadama, to je zato jer ih s one strane granice na bankomatu čeka – novac. Na taj način se potiče i usmjerava masa od milijuna i milijuna ljudi. Koji su motivi te operacije, ideološki, politički, ili čisto financijski, teško je reći, no sigurno je da se radi o zločinačkoj i genocidnoj operaciji ogromnih razmjera, koja za sobom ostavlja tisuće mrtvih tijela nesretnih ljudi i tempiranu ljudsku bombu u EU.

Neki od njih su gurali u škole seksualni odgoj koji je dobrim dijelom bio zasnovan na radovima pedofila Thea Sandforta, “znanstvenika” koji je u životu napisao samo jedan “znanstveni rad”, dostupan na internetu, u suradnji s pedofilskom mrežom u Nizozemskoj, gdje je intervjuirao 63 dječaka u dobi od 11 do 16 godina koji žive sa svojim pedofilima, od kojih su neki i stariji od 60, i znanstveno iz njihovog “svjedočenja”, danog u prisustvu njihovih “stričeka”, zaključio da je pedofilija dobra za dječake i da je svakako treba legalizirati, kako tu nema nikakve prisile, i kako su svi dječaci jako sretni u svojim vezama. NGO-i naukuju kako se moramo ispričavati drveću za zrak koji dišemo i CO2 koji naši auti ispuštaju, kako su indijanci u Sjevernoj Americi i crnci u Africi siromašni jer ih je opljačkao zli bijeli čovjek (dok su prije kontakta s njim to bile nevjerojatno bogate i uspješne civilizacije, iako nisu poznavale ni pismo pa ni kotač, a većinom ni rudimenatrnu obradu zemlje), da se žene nisu mogle školovati zbog utjecaja crkve a ne zbog tehnoloških i drugih datosti (kao da u antici ili u Kini i Japanu jesu!), i hrpu drugih eko-feminističkih-gay i multikulti bedastoća od kojih niti jedna nema nikakve veze ni s činjenicama, ni sa zdravom pameću, ni sa znanošću. Sve su to razlozi zbog kojih treba strogo razdvojiti sve te NGO-e od države i izbaciti iz škola sav ideološki nauk koji propovijedaju, a koji uglavnom služi zastrašivanju ljudi i držanju u pokornosti, te širenju američkog kulturnog imperijalizma. NGO-i su i instrument “socijalnog inženjeringa”, na tragu najmračnijih totalitarnih umova poput Gramscija, autora sintagme “dugi marš kroz institucije”, i Sorosevog profesora Karla Poppera, koji je naučavao da postoje “tolerantne i netolerantne društvene grupe” (sociološki pogrešno, jer tolerancija ovisi o moći grupe, a ne o tome što zagovara) a potonje jasno treba uništiti u ime tolerancije same.

Za sve to oni dobivaju ogroman novac, ne samo od države i poreznih obveznika, nego i od stranih ambasada (pretežno britanske, ali i švedske i nizozemske, protestantskih država koje su u vanjskoj politici u biti sateliti Velike Britanije). Naravno da ih je uhvatio strah da će država više neće biti, kako je to jutros rekla Željka Markić, njihov bankomat. Razlozi Stazićevog napada na novog ministra kulture su očiti, on je upravo ministarstvo kulture koristio kako bi ljetovao besplatno na Brijunima.

Monopol na moralne propovijedi

No NGO-i imaju i drugi razlog, bitniji, zbog kojeg ne mogu prihvatiti ministra koji nije “antifašist”, a možda je čak i filoustaša. I to je osnovni problem s NGO bratijom. Oni naime žele preuzeti monopol na propovijedanje i određivanje javnog morala, dobra i zla, monopol kakav je u kasnom srednjem vijeku u Eurpi imala Crkva. No dok je kršćanstvo konzistentan i zatvoren vrijednosni sustav, “humanistički” moral se mijenja od danas do sutra, i posvađan je sam sa sobom: u jednom slučaju se koriste jedni principi, u drugom usporedivom se primjenjuju posve drugi principi. Primjerice, homoseksualnost je pravdana time da je dobrovoljni odnos dvije ili više osoba iza četiri zida njihova privatna stvar, što je svakako ispravna logika, ali to ne važi za dobrovoljnu prostituciju jer je ona “ponižavajuća za žene kao takve” i strogo se kažnjava u “najliberalnijim” zemljama poput Švedske. Naravno, ne kažnjava se prostitutke nego – mušterije, a prostitucija je kao legalna, ali kupovanje ženskog tijela nije – što je učinkovit način za suzbijanje iste, ali i licemjerje. Ista se logika pak ne primjenjuje na trgovinu drogom, gdje se pak kažnjava prodavače a ne konzumente, što naravno nema niti može imati ikakvog učinka (u ekonomiji je poznato da, ako želite suzbiti neku trgovinu, morate djelovati na potražnju, pa će i ponuda presahnuti – obratno ne funkcionira). I tako dalje. Crkvi progresivizma i političke korektnosti je bitno financiranje od države, ali i uska povezanost s njom, kako bi mogli prisilom, cenzurom (famozni “govor mržnje” koji se isto primjenjuje selektivno samo na nevjernike, dok je “pravim vjernicima” dozvoljeno “u ime umjetničkih sloboda” laprdati bilo što i to se onda ne zove “govor mržnje” nego “provokacija”) i sustavnom indoktrinacijom kreirati javno mnijenje u svoju korist.

Crkva im je, naravno, uvijek najveći neprijatelj jer im je konkurent kako za dobrovoljne donacije i državni novac, tako i na držanje moralnih propovijedi. A kako naučava manje-više suprotno od njih, smeta. Oni često ratuju protiv nje spominjući kako “i oni koji nisu vjernici daju novac za Crkvu”, ali ne pitaju zašto i oni koji nisu homoseksualci daju novac za Iskorak, i zašto i oni koji nisu žene, pa ni feministice, daju novac za B.A.B.E, i zašto i oni koji jesu vjernici daju novac za udruge koje promiču ateizam. I to u puno većoj mjeri nego što ateisti daju za Crkvu. Upravo razne ideološki obojene udruge danas ratuju protiv slobode izražavanja, netolerantni su prema drugačijem od sebe, pokreću antidemokratske procese pravdajući ih “borbom protiv majorizacije” kako bi nametnuli svoja gledišta i moralne standarde nasuprot gledištu većine ljudi (a da što je demokracija u osnovi nego “majorizacija”), i strahuju da bi na čelo ministarstva koje im služi kao proračunska krava muzara mogao doći netko tko će im zavrnuti pipu. Ali još je veći strah od gubitka monopola na držanje moralnih propovijedi. NGO-i kojima danas najbogatiji ljudi svijeta redom ostavljaju svoje bogatstvo – Gates, Zuckerberg, da dalje ne nabrajam – danas imaju nevjerojatnu financijsku moć, veću nego je Crkva ikad u povijesti imala. No dok je Crvka opismenila Europu, gradila katedrale, osnivala gimnazije i sveučilišta, što grade NGO-i? Što će ostati iza njih? Gay pride i 50 milijuna Arapa u Europi, koji preziru sve što ona – pa i ona sekularna – predstavlja?

Heretik u ministarstvu kulture

Dakle čime je to Hasanbegović toliko uzburkao duhove? Prvo, doveo je u pitanje najvažniju njihovu dogmu, a to je da Hrvatska počiva na antifašizmu, iako je njihov način funkcioniranja, kao i svakog masovnog pokreta, zapravo bliži fašizmu kao takvom nego bilo čemu drugom. To je sustav u kom postoje “ljudi od knjige”, ideolozi, potom “ljudi od akcije”, aktivistički kler, i “pravi vjernici” te “korisne budale”. Svakom tko nije posve slijep na događanja jasno je da Hrvatska počiva na Domovinskom ratu – što je Hasanbegović i rekao, rekavši da je Hrvatska samo jednom pobijedila, i to 1995. To je točno, jer je partizanska vojska bila vojska Jugoslavije, i borila se za uspostavu države Jugoslavije, ne Hrvatske. Usto, nije se borila za uspostavu demokracije, nego totalitarnog komunističkog režima.

”Domovinski rat je jedini u 20. stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom riječju u Ustavu”, izjavio je povjesničar s Instituta Ivo Pilar i novoizabrani ministar kulture Zlatko Hasanbegović u HRT-ovoj emisiji Otvoreno 8. svibnja 2015. godine.

Je li rekao da Hrvatsku treba graditi na naslijeđu nacional-socijalizma i NDH? Ne. Što je sporno u tome da je DR jedini temelj na kom treba graditi Hrvatsku? Antifašisti pak žele sebi pripisati zasluge za stvaranje Hrvatske, što je suludo, jer su se njihovi prethodnici upravo protiv neovisne Hrvatske najviše i borili, naročito sedamdesetih. A ovo o antifašizmu? Gdje se u preambuli Ustava, odnosno “Izvorišnim osnovama”, spominje riječ “antifašizam?” Nigdje. Gdje se spominje antifašizam u ideološkom smislu kao temelj države? Nigdje. Što piše u Ustavu?

Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitim državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:

– u stvaranju hrvatskih kneževina u VII. stoljeću;

– u srednjovjekovnoj samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX. stoljeću;

– u Kraljevstvu Hrvata uspostavljenome u X. stoljeću;

– u održanju hrvatskoga državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj personalnoj uniji;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru kralja iz Habsburške dinastije;

– u samostalnoj i suverenoj odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj sankciji iz godine 1712.;

– u zaključcima Hrvatskoga sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i prirodnoga prava hrvatskog naroda;

– u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. godine o uređenju odnosa između Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Ugarske na temelju pravnih tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije iz godine 1712.;

– u odluci Hrvatskoga sabora 29. listopada godine 1918. o raskidanju državnopravnih odnosa Hrvatske s Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije;

– u činjenici da odluku Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine), poslije (3. listopada 1929. godine) proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski sabor nikada nije sankcionirao;

– u osnutku Banovine Hrvatske godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;

– u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.

– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Gdje je tu antifašizam?

Dakle – nigdje se ne spominje antifašizam kao takav, ni kao ideologija, nego se jednostavno spominje ZAVNOH kao političko tijelo! Kao jedna od prethodnica današnje vlade, jer Tuđmanova vlada je naslijedila teritorij i institucije SRH, tada republike u SFRJ! Usto, ako bismo prihvatili da je “antifašizam” temelj Hrvatske, onda bi slijedom iste logike to bili i “hrvatski kraljevi iz desetog stoljeća”!!! Ne, antifašizam se nigdje izrijekom ne spominje, a ZAVNOH nije nikakav “antifašizam” nego – ratna vlada buduće SRH! Ali se zato spominje “odbacivanje komunističkog sustava“, i na tome treba inzistirati i provesti lustraciju! Jer, tek nakon ovoga mora biti jasno svima, pa i Petrovu, da bez lustracije u ovom društvu nikakve demokratske reforme neće biti moguće provesti, pa ni ekonomske! Otpor struktura proizašlih iz nekadašnje partije i njene tajne policije, koja je “kulturu” također koristila kao svoje oruđe, i režimskim umjetnicima dijelila stanove i sinekure (što radi i ova vlada, pa su tako članovi grupe Let 3 za umjetničke zasluge podobivao gradske stanove u Rijeci, a Frljić raspolaže s 50 milijuna kuna godišnje!) će biti prejak. Petrov je nedavno rekao: “Definitivno nam ne treba lov na vještice. Ne vidim kako bi lustracija mogla pozitivno utjecati na našu budućnost”. No primjer Hasanbegovića je tipičan lov na ustaške vještice! Lov na vještice – braniteljske, ustaške, katoličke, homofobne – traje od rata i predvode ga upravo nelustrirani kadrovi nekoć povezani s tajnom policijom, a danas sa stranim ambasadama i mutnim likovima poput Sorosa. Ovdje se ne radi o “fašizmu” i “antifašizmu”, nego o tome da je antifašizam danas postao eufemizam za širenje fašizmu srodnih ideja – komunizma, marksizma, i osobne neslobode. Pozivanje “antifašista na Ustav licemjerje, jer u njemu piše i da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj našeg gospodarskog ustroja, pa ti isti antifašisti to otvoreno negiraju. Piše i da je Hrvatska nastala na odbacivanju komunizma, pa ga isti ti koji dreče da Hasanbegović krši Ustav otvoreno prizivaju.

Koliko god ne dijelim pravašku ideologiju, niti odlazim na Bleiburg, koliko god ne smatram da je Hasanbegović, kojeg se ideološki može povezati s jednim totaliatrnim režimom iz prošlosti najpodesnija osoba za obračunavanje sa zagovornicama komunističkog totalitarizma, i koliko god smatram da nam u kulturi uopće ne treba političko tijelo kao što je ministarstvo, a usto bih na tom mjestu puno radije vidio Anju Šovagović, ako već postoji, nego Hasanbegovića, moram se složiti s njegovom ocjenom da je “antifašizam” u Hrvatskoj tek floskula, smokvin list, i pokušaj da se braniteljima otme pobjeda u ratu i zasluge za stvaranje RH i iste pripišu “antifašistima”, koje vodi čovjek rođen 1957., a kojem se antifašizam pogoršao pa danas lupeta kako su “oni” takve poput Hasanbegovića bacali u jame na Bleiburgu.

Ali ne mogu se posve složiti s njegovom ocjenom: “svi oni koji zlorabe pojam antifašizma koji, svaki ozbiljni povjesničar zna, može biti fluidan jer mu se mogu pripisivati mnoga različita značenja. Antifašist je bio i Staljin i Tito i Pol Pot, i američki general Patton. Svima je jasno da su to različite osobe i mi ne govorimo o apstraktnom antifašizmu već konkretnom, jugoslavenskom komunističkom totalitarnom nasljeđu”. Uz generala Pattona, naime, kao ni uz Churchilla niti Roosevelta, se nikad nije vezivao termin “antifašist” – njega su koristili isključivo sovjeti i njihovi sateliti. Zapad je brzo prozreo podvalu, i tamo se govorilo o “pokretima otpora” i “saveznicima” a nikad o “antifašizmu”.

No, Hasanbegović zasad, unatoč svemu, nije najavio da će zatvoriti slavinu svim tim udrugama i njihovim portalima koje nitko ne čita, pa se često preko ministarstva izdašno financiraju i portali koji uopće ne postoje, čak niti Frljiću koji je dio “specijalnog rata” protiv Domovinskog rata. Pa iako to nije posve u njegovom resoru, ipak bi bilo lijepo vidjeti od ove vlade zakon poput onog u Mađarskoj, ili Rusiji, kojim bi se zabranilo stranim ambasadama da financiraju NGO-e jer se preko njih zapravo često vrši pritisak na suverenitet odluka demokratskog biračkog tijela u smjeru interesa onog tko i plaća. A što se tolerancije tiče – ne vidim da “ustaša i fašist” Hasanbegović pozivaju na klanje ili osvetu, dok antifašisti često u ime tolerancije pozivaju na koješta. On govori o pomirenju, prevladavanju ideoloških razlika. Danas je na radiju tek rekao da će prednost pri financiranju imati knjige o domovinskom ratu, hrvatskoj povijesti i kulturi. Partizane i ustaše nigdje ne spominje. Što se tiče kazališta, financirat će se ona koju njeguju i imaju u repertoaru domoljubne teme i pro-hrvatske teme. A to će nekima jako teško pasti.

Što je zapravo govorio Hasanbegović?

“Ta činjenica o kojoj govorite u osnovi je lako objašnjiva. Hrvatska politička i općenito društvena elita, posebice ona vladajuća i društveno najutjecajnija, na različite je načine proizvod titoizma i jugoslavenskog komunizma te je u formativnom smislu bila i ostala prožeta njegovim vrijednostima. Ovdje nije samo riječ o emocionalnom odnosu, koji bi donekle bio i razumljiv jer se svatko od nas teško rastaje s različitim zabludama iz prošlosti. Riječ je o dubljem vrijednosnom odnosu koji svaku našu raspravu o prošlosti zapravo pretvara u raspravu o hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti. Apologeti titoizma mogu se podijeliti barem u dvije skupine. Jedno su paleokomunistički ostaci oličeni u različitim veteranskim ‘antifašističkim’ partizanskim udrugama i njihovim pomlacima, tzv. ‘mladim antifašistima’, zakonitim nasljednicima zloglasnog SUBNOR-a. Oni nemaju problema s duhom vremena i političkom korektnošću te s činjenicom da se u 21. stoljeću očekuje barem kurtoazna osuda svakog zločina. Dok predstavnici one druge skupine »lakiranih« titoista jugoslavenske komunističke ‘sistemske’ zločine različitim oblicima relativizacije svode na tzv. osvetu.” (Glas Koncila, intervju, 9.6.2013.)

“Ta druga vrsta, nazovimo ih reformiranim ili posttitoistima, predstavlja poseban fenomen i u smislu tumačenja određen sociološko-politološki izazov. Oni pokušavaju izmiriti propalo jugoslavensko komunističko nasljeđe, prigodno nazvano ‘hrvatski antifašizam’, kao temeljni izvor svoga legitimiteta, sa stvarnošću sloma Jugoslavije 1991. i s opstojanjem kakve-takve hrvatske države, ali i s tekućim vladajućim ideologemima i dogmama na globalnom planu: ‘liberalna demokracija’, ‘tržišno gospodarstvo’, ‘euroatlantske integracije’, ‘ljudska prava’, ‘rodna ravnopravnost’… Iz toga pokušaja izmirenja, koji predstavlja prvorazredno licemjerje, dolazi i do bizarnih interpretacija. Tako Predsjednik Republike na antifašističkom uranku u Srbu tumači da se pod trorogom kapom i petokrakom (‘nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga’) borilo za demokraciju i ljudska prava, koje su upravo komunistički ratni pobjednici proglasili buržoaskim floskulama. Iz takvog hibrida propalih i novootkrivenih vrednota porodile su se duhovite tvrdnje kako su se jugoslavenski komunistički partizani (Jugoslavenska armija) i hrvatski branitelji devedesetih (borci protiv Jugoslavenske narodne armije) borili za iste ciljeve, što je razumljivo povijesna besmislica i jedna vrsta uvrede i za pripadnike 6. ličke divizije NOVJ-a kao i za pripadnike 4. gardijske brigade HV-a. Dalje se tvrdi kako su 1945. položeni temelji hrvatske države i nacionalnog oslobođenja, naravno bez odgovora na pitanje zašto su onda ti isti utemeljitelji zavnoške ‘hrvatske države’ sve do 30. svibnja 1990. svako nastojanje prema uspostavi stvarne hrvatske državne nezavisnosti, mišlju, riječju ili djelom, pa i među svojim disidentima, kažnjavali kao protuustavnu i protudržavnu rabotu.”(Glas Koncila, intervju, 9.6.2013.)

Autor: Marcel Holjevac

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save