Utrka u naoružanju? Pa Srbija ima novca za jedan polovan helikopter
RAŽANJ SPREMAN, ZEC U ŠUMI – Vojna suradnja Hrvatske i SAD-a zasmetala političarima u Srbiji, te se pretvorila u prvorazredno političko pitanje. Sve je počelo informacijom kako je Hrvatska uputila Pentagonu zahtjev za donacijom 16 višecijevnih lansera raketa M-270 koji mogu ispaljivati i balističke rakete na čak 300 kilometara udaljenosti, a kulminiralo je prijetnjama Srbije da će oni odgovoriti kupnjom oružja u Moskvi. Unatoč oštrim riječima, niti jedna strana još nije ni blizu kupnji bilo kojeg spomenutog oružja
Situacija je potom eskalirala nakon najave da bi Hrvatska mogla nabaviti norveškog protuzračnog sustava srednjeg do velikog dometa NASAMS, na što je zabrinuta Srbija odgovorila kako će radi protuteže krenuti u šoping u Moskvu, nameće se pitanje hoće li obje države doista uskoro odriješiti kesu budući da bi zbog paprenih cijena najavljene modernizacije s obje strane Dunava državni proračuni Hrvatske i Srbije takvo što teško podnijeli.
Naime, radi se tek o Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga RH i željama kojim bi se u predstojećih deset godina modernizirala naša vojska, a koji uopće ne predviđa kupnju sustava M-270, a slična je situacija i sa susjednom Srbijom, čime se nameće zaključak kako se uzaludno dižu tenzije
Govoreći o pojačanju u obliku sustava M-270, valja naglasiti kako je američkoj vojsci upućen zahtjev za donacijom lansera raketa, ali ne i samih raketa koje bi morali kupiti, a hrvatsko vojno izaslanstvo dosad uopće nije obavilo razgovore s potencijalnim proizvođačima i ponuđačima niti je imalo prilike pobliže na terenu upoznati se sa spomenutim američkim lanserom balističkih raketa te s norveškim protuzračnim sustavom.
Da se radi tek o dugoročnim planovima ministarstva obrane ovih je dana naglasio i Drago Lovrić, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH koji je kazao kako je dugoročnim planovima, a koje je usvojio Hrvatski sabor, predviđeno da se prijenosni raketni sustavi protuzračne obrane zamijene novima. Prema Lovrićevim riječima, takva nabavka tek je dio desetogodišnjeg plana kojim bi hrvatska vojska napravila generacijski iskorak u području vatrene podrške.
Valja podsjetiti kako nam je SAD kroz program viškova obrambene opreme i sredstava ponudio helikoptere OH-58D Kiowa Warrior, no proces nabave još je u fazi razmatranja i usuglašavanja, a u tijeku je njihov obilazak i inspekcija kako bi se utvrdilo stvarno stanje i opremljenost. Stalno se produljuje i natječaj za odabir oružne stanice RWS 30 mm s protuoklopnim raketnim sustavom treće generacije.
Lovrićev srbijanski kolega Ljubiša Diković, načelnik Glavnog stožera Vojske Srbije ovih je dana izjavio kako zbog restriktivnog državnog proračuna prioritet ima modernizacija postojećeg naoružanja, a tek potom moglo bi doći do nabave na svjetskom tržištu oružja i vojne opreme. Prema Dikoviću, u predstojećem razdoblju jedino je izgledna nabava dva višenamjenska helikoptera, haubice Nora te narudžba oklopnih vozila domaće proizvodnje Lazar.
Diković je nedavno podsjetio kako je srbijanska Vlada osigurala novac za kupnju dva višenamjenska helikoptera čija se isporuka očekuje u prvoj polovici ove godine te kako modernizacija ide po desetogodišnjem planu koji ne uključuje moskovski šoping koji je na sva usta kao odgovor najavljivao srbijanski premijer Aleksandar Vučić, zabrinut zbog najavljene hrvatske modernizacije.
‘Pravo je svake zemlje da oprema svoje oružane snage sukladno vlastitim procjenama i ciljevima’, izjavio je Diković poručivši kako najavljeno naoružavanje Hrvatske ne vidi kao prijetnju čime je pokušao smanjiti tenzije koje je podigao Vučić.
O pravom stanju u srbijanskoj vojsci nedavno se oglasio i još uvijek aktualni ministar obrane Ante Kotromanović koji je kazao kako Vojska Srbije troši 94 posto proračuna na operativne troškove, na plaću i logistiku te kako nema sredstava za opremanje i modernizaciju, u što se uvjerio za vrijeme nedavnog posjeta Beogradu.
Kotromanović također smatra kako je drugi razlog nemogućnosti Srbije za kupnju oružja od Rusije nemogućnost ostvarivanja politike koju vodi Rusija i Srbija s politikom Europske unije s kojom je Beograd otpočeo formalne pregovore o pridruživanju.
Srbijanski vojni analitičar Aleksandar Radić ocijenio je u razgovoru za tportal kako su najave o modernizaciji naoružanja Vojske Srbije postojećim budžetskim izdvajanjima u potpunosti neostvarive te da takve izjave službe isključivo za obmanjivanje javnosti u Srbiji.
‘Obećanja o modernizaciji nije moguće ostvariti i riječ je o praznim pričama te svjesnoj obmani koja ima zadatak utjecati na javno mnijenje. Takva obećanja uglavnom odlaze od premijera Vučića i mogu se koristiti za potpaljivanje nacionalističkih strasti, osobito nakon teških riječi koje su izrečene iz Beograda i Zagreba na vrhuncu izbjegličke krize, ali i sada kada je u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima pobijedila desna opcija’, istaknuo je Radić, dodajući kako je ključno pitanje najavljuje li se modernizacija srbijanske vojske radi same modernizacije ili tek da se podižu tenzije u regiji.
‘Vučić diže tenzije i najavljuje nabavu oružja u Moskvi, a istovremeno je otvoren prema EU i NATO-u. Spominjanje šopinga u Rusiji tek je pokušaj da se unutar Srbije stvori dojam straha kako se naši susjedi naoružavaju, a mi eto, po tom pitanju ne radimo ništa. Vojska Srbije, čiji budžet ne dozvoljava ništa osim nabave jednog polovnog helikoptera Mi-17 ove godine, nema novca i ne može parirati ni jednoj Hrvatskoj koja kao članica NATO-a nabavlja također polovnu ili opremu koje se neke snažnije članice rješavaju’, kazao je Radić podsjetivši kako se u Srbiji već godinama najavljuju slične nabave koje se nisu obistinile.
‘Štoviše, u međuvremenu su istekli resursi lovačkim avionima pa trenutno imamo situaciju da više ne leti niti jedan Mig-21 u borbenoj jednosjednoj varijanti. Vučić je najavio kako će u ožujku ove godine započeti i serijska proizvodnja vozila Lazar, a to sredstvo još nije prošlo ispitivanje niti je došlo do prototipa. U cilju zamagljivanja očiju javnosti, čak su fotošopirane fotografije Lazara koji prikazuju kao sredstvo spremno za uporabu. Pritom nije točno da se takvim metodama služi naša vojna industrija već tvrtka Yugoimport SDPR koja se bavi transferom tehnologija i uvozom te izvozom vojne opreme, a koja je pod izravnom Vučićevom kontrolom’, zaključio je Radić u razgovoru za tportal.
Izvor: tportal.hr
