Bosanski Jugoslaveni u hrvatskoj kulturi i medijima
Nije toliko u pitanju podrijetlo sâmo – čak ni uzrečica o tome da Bosanac može iz Bosne, ali nikad Bosna iz njega – koliko je nedostatak elementarne zahvalnosti prema Hrvatskoj tipičan i trenutačno prepoznatljiv baš kod bosanskih legionara jugoslavenskog svjetonazora raspređenih u hrvatskoj kulturi i po medijima.
Osilili se skakavci, pameću razmahali i šire svoj mizeranu filozofiju prijetvornosti; pljuju po Hrvatskoj, svojoj udomiteljici i velikim žlicama dijele pamet i prijetvornost. Odjednom su postali eksperti za demokraciju i multinacionalnost. Ostali su bez države, grobovi su im još topli, ali imaju savjet za sve. Sada se po najvećim sinekurama gnjezde po hrvatskim medijima i ostavljaju svoja jajašca, antihrvatske uratke i grade poziciju intelektualnih veličina, nezaobilaznih arbitra povijesti i politike. Te moderne janjičare agitpropovska uredništva tešu i kalibriraju na mjeru svog antihrvatsva, a bosanska se siročad veseli i besprijekorno služi svojim dugogodišnjim progoniteljima.
Tamo u Bosni bili su ugroženi katolici, muslimani, pravoslavci ili ostali, u Hrvatskoj su ugroženi Jugosloveni i neprestano se klackaju između jalovog katoličanstva i fertilnog jugoslavenstva. Izgubili su Jugoslaviju, domovinu miješanih brakova i socijalističkog samoupravljanja, pa kao siročići odlaze tamo gdje još trebaju jugofiličare i propalu Jugoslaviju. Svi ti odjednom „prosvjećeni“ Bosanci pod krinkom navodnog antifašizma i multietičnosti za agitpropovske medije odrađuju onaj najprljaviji dio posla širenja mržnje protiv hrvatstkog domoljublja i Države. Nekad su na hrvatskin bauštelama kopali kanale, a sada okolčavaju temelje virtualne Jugoslavije.
Književnost u Hrvatskoj arbitrira klatež željna piskaranja poput bosanskog novinara Miljenka Jergovića; osoba koja još nastupa u kožnatim hlačama, to je valjda bila „fora“ za vrijeme Zimskih olimpijskih igara 1984. godine u Sarajevu pa mu je kvartovski idol za odlazak u veliki Zagreb prepustio zaostali par kožnatih „pantalona“.
O povijesti sudi Draganče Markovina, „splitski“ povjesničar iz čuvene ergele znanstvenika sa štand-sveučilišta u Mostaru; oficirsko dijete iz miješanog braka na trajnom proputovanju kroz Hrvatsku sa srcem u Jugoslaviji, koju zapravo nije upoznao, ali su ga roditelji uvjerili da je to bila zemlja meda, mlijeka i nepogriješive Partije. Tu je od „jakih bosanskih imena“ i Drago Pilsel, bosanski Čeh, uistinu nepoznata podrijetla i kad je trebalo prigodni katolik, vlasnik i urednik protežiranog antihrvatskog portala Autograf na kome piše Ivo Josipović a protuzakonito ga financira Andrea Zlatar Violić.
Ne smijemo zaboraviti na vrlo antihrvatski aktivnog novinara Ladislava Tomičića, tvrdog katoličkog posrbicu iz Zenice, trenutno kolumnista „Novog lista“, četničkog glasila za SAO Rijeku. Je li prosvjedovao, jer mu majka u Zenici na ulicu bez hidžaba ne smije izaći na ulicu? Sveprisutni Draganče Zelić, doživotni predsjednik Gonga, arbitar valjanosti svih izbora u Hrvatskoj zadužen za pljuvanje po HDZ-u, svemu što nije od sdpartijskog legla, dok mu je rođeni otac godinama jedan od viđenijijih članova HDZ-a BiH u Bugojnu. A onda ambiciozni Bosanci poput Hajrudina Hromadžića, jugoslovenskog muslimana i sva sila njih dobro ugrađenih sličnih i gorih po hrvatskim sveučilištima.
Nemojmo zaboraviti čuvenog liječnika i još čuvenijeg političara, koji je uz pomoć vremenskog stroja najprije završio gimnaziju pa osnovnu školu, doktorirao pa diplomirao na sveučilišnom štandu u Banja Luci, Draga Prgometa. Sve pravi likovi, bosanski legionari što poput starozavjetnih skakavaca pustoše po svojoj udomiteljici Hrvatskoj. Svi oni uzgojeni u terariju BiH-a, s diplomama bosanskih štand-sveučilišta i nešto toliko prevrtljivo i lažljivo da ih je samo Ivo Andrić donekle znao opisati.
Zar nakon Domovinskog rata Hrvatskoj doista treba uvoziti izdajnike i jugonostalgičare, strane državljane, legionare i mrzitelje Hrvatske, koji su se odrekli zemljice Bosne, ali ne i domovine Jugoslavije. Još ih povrh svega tetošiti i paziti na njihov politički senzibilitet, slušati Edu Maajku i diviti se bosanskoj inventivnosti? Zar nam učena mladost emigrira iz Hrvatske zato da bi na njihovo mjesto dolazili zagovornici Jugoslavije kao nekakava „naša raja”.
Zar nam je Bosna na Zapadu ili Istoku? Bosna je Srbiji na zapadu i zato Srbima nema spasa, Hrvatskoj je na zapadu Slovenija i nije nam laka. Uh, zaboravi ba Olivera Frljića i njegove ustrajne pokušaje promoviranja jugoslavenske kulture …
L. C./hrsvijet.net
