Četničko-partizanski ustanak na Markovom trgu
Oduvijek me je fasciniralo kako su komunisti puni razumijevanja, istinoljubivi i štovatelji zakona – dok su na vlasti! Kad izgube vlast onda odmah, na tragu “demokratskih principa”, žele pseudo-revolucijom srušiti novu vlast – koja je, naravno, “nenarodna, fašistička, nesposobna, korumpirana…”!
Takozvana dvostruka mjerila u samoj su suštini crvenog fašizma! I tako imamo tzv. “Radničku frontu” (naravno – bez radnika!) na Markovom trgu. U stvari UDB-ini trećepozivci traže odstupanje “ustaške vlade”… Pod budnim okom militantnog (visokoobrazovanog!) primitivca Nenada Stazića…
Tijekom drugog svjetskog rata, nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941., ubrzo je uslijedila pobuna koja je u svim tadašnjim novinama nazivana “četničko-partizanski ustanak”. Ta sintagma naprasno je nestala kad su četnici abolirani – na engleski zahtjev! – krajem 1944. godine i kad su nakaradnom transformacijom od poraženih – postali partizansko-četnička pobjednička armija!?! “Samo laž Srbina spašava”.
Današnja Srbija je “Ništa na Istoku”. Zemlja s lažnom prošlošću i lažnom budućnošću. Kako nikoga nije briga za Srbiju, onda Srbi moraju pokušati skrenuti pažnju na svoju beznačajnost stalnim incidentima u susjednim državama.
Glavna poluga srpske prisutnosti na području nekadašnje “Titine Kraljevine Jugoslavije” nesumnjivo je “Uprava Državne Bezbednosti”, poznata po akronimu UDB-a. Ta organizacija dragih ljudi služila je Josipu Brozu Titu, uz Lenjina najvećem prevarantu XX. stoljeća, te lažnom bravaru i pravom cinkarošu! – da bi se održao na vlasti, nezavisno od svoje apsolutne nesposobnosti i nekompetentnosti. Školovan beskrajnim cinkanjima drugova komunista u moskovskom hotelu “Lux”, zahvaljujući zagrebačkoj šefici Kominterne (Komunističke internacionale) Ruskinji Irini Aleksander, te Ivanu Krajačiću, najspretnijem i najvažnijem preživjelom ruskom agentu na tlu Jugoslavije, Tito je iz Drugog svjetskog rata izašao kao apsolutni pobjednik u krvavim balkanskim gudurama.
Prema popisu stanovništva iz 1953. godine u Jugoslaviji je bilo 42% ljudi bez ikakve škole, 46% s 4 do 7 razreda škole; 4% s osmogodišnjom školom, 7% sa srednjom školom i 0,6% stanovištva s fakultetom! Nepismeni tiranin Broz – koji je razmišljao i sanjao na ruskom! – dobio je podanike u svom rangu. I zato je nastala opančarsko-velikosrpska Jugoslavija s opančarsko-velikosrpskom UDB-om!
Često se prodaje priča da je “Titina Jugoslavija” bila posve drugačija od zemalja tzv. Varšavskog pakta. To je bezočna laž! “Titina Jugoslavija” bila je, u svojoj suštini, posve jednaka npr. Istočnoj Njemačkoj, a UDB-a barem ravnopravna STASI-ju. Svi su u Jugoslaviji imali dosjee, svi su cinkali jedni druge, samo što je Tito postao, od 1954. godine, “nasmiješeni diktator”, te je na svoj primitivizam nadogradio hedonizmom!
Raspadom Jugoslavije, vječnu vatru jugoslavenskog opančarskog primitivizma nastavila je čuvati UDB-a. U više navrata sam imao prilike razgovarati s agentim i doušnicima UDB-e. Uvijek je riječ bila o ledenim primitivcima (čak i kad su bili formalno dobro školovani, čak i u Vatikanu!) i uvijek je za njima ostajao miris opanaka, luka i jeftine rakije – pa i kad su jeli škampe! Svi ti Lončari, Perkovići, Brnelići, Cetinići, Mustači, sve te Milke Planinc i Ivice Račani, svi ti Stjepani Mesići i Ive Josipovići tek su blijede sjenke “Prvog prevaranta i Prvog cinkaroša svih naših naroda i narodnosti”!
Osnovna ideja komunizma je suluda – naime komunisti “ubijaju zbog ideje Dobra, a fašisti zbog ideje Zla”…!?! Da bi očuvali tekovine NOB-e (Narodno oslobodilačke borbe, eufemizam za beskrajna klanja tijekom građanskog rata 1941.-1945.) komunisti moraju srušiti Nezavisnu Državu Hrvatsku, kako bi mogli uživati u Velikosrpskom Raju, cinično nazvanom Jugoslavija. U svemu tome problem je samo što danas ustaše ne postoje – barem ne u onom smislu u kojem to komunistima / Velikosrbima treba! – pa ih izmišljaju! Za iskrenog četnika svaka nezavisna Hrvatska je ustaška! I svaki hrvatski svetac je ustaša! Da li nas treba čuditi da je stari udbaš Joža Manolić trovao kardinala Stepinca, a da je današnja srpska cirkusantska vlast protiv beatifikacije Stepinca, iako je on bio solunski dragovoljac i iako je njime bio oduševljen srpski kralj Aleksandar, koji je prije toga po svom pravu investiture odbio dva predložena kandidata za zagrebačkog nadbiskupa i prihvatio Alojza Stepinca!?
Najsmiješnije je kad pravi četnici – predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i premijer Aleksandar Vučić (dugogodišnji tajnik srbijanskih četnika!) sebe vide kao branu pred pomahnitalim ustašama?! Meni osobno je aktualni četnički igrokaz jadan, no, na žalost, toliko je UDB-inih probuđenih spavača po Hrvatskoj, da sve postaje zamorno…
Sav hrvatski crveni ološ okupljen je oko prvaka Orjune (Organizacija jugoslavenskih nacionalista) – Zorana Milanovića. On je malo zastao sa svojim ispadima ludila, jer se grčevito bori za vlast u SDP-u (u njegovom svijetu – Srpska demokratska partija), gdje nastoji zgaziti nešto pomirljivijeg boljševika Zlatka Komadinu. Iz UDB-aškog ugla Komadina je posve neprihvatljiv kao čelna osoba SDP-a (u njegovom slučaju – Socijaldemokratska partija) jer je Komadina – za Hrvatsku!
Niti jednom pravom četniku/partizanu nikakva Hrvatska nije prihvartljiva! I zato će Budimir Lončar raspirivati četničko-partizanski ustanak u Zagrebu. Ili kao što bi to rekao 1989. nezaboravni vožd Slobodan Milošević: “Sva su sredstva (u rušenju tadašnje vlasti u Vojvodini) dopuštena – institucionalna i vaninstitucionalna!”. Onda nije daleko ni Miloševićeva završna misao s Gazimestana, koja je užasnula Svijet svojim zazivanjem krvi: “Srbija je ponovno pred bitkama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene”!!! Nemojmo zaboraviti da je Slobodan Milošević bio predsjednik Socijalističke partije, od koje očigledno nije dalek put do Socijaldemokratske partije Zorana Milanovića, pa ni do Nacionalsocijalističke partije Adolfa Hitlera.
F. Perić/hrsvijet.net
