GONG pokušava postati vlada u sjeni
Kontroverzna udruga “Građani organizirano nadgledaju glasanje” daleko je od pozitivne misije. Od osnutka 1997. na ovamo, Gong je tu da potvrdi rezultate izbora, a onda novoj vladi nabacuje žvale. Gong demokratski napreduje, pa je ove godine objavio svoju crnu listu
Gong me na svojoj crnoj listi naveo na posljednjem mjestu, što je ponižavajuće. Lista građanske mržnje prema Hrvatima oslanja se na izmišljeni govor mržnje u Hrvata. Suprotno činjenicama, građanin Goran Ćular iz Gonga tvrdi da do rasprave o ustašama i partizanima ne bi došlo da nisu provedena imenovanja pojedinih ministara. Gdje Ćular prodaje pamet ? Za mjesečnu plaću iz našeg proračuna. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu! Koliko se zna, tamo se udomio i jedan Dejan Jović. Ćular zasigurno zna da Zoran Milanović godinama zija o ustašama. Oglasio se i Nenad Zakošek iz Gonga, koji također prodaje pamet na FPZ-u o našem trošku. U ušima mu još uvijek zvoni ono hrvatsko “Za dom spremni!”
Znakovita pogrebna okupljanja
Temeljite lustracije provode se desetljećima, ali strogo protiv Hrvata. Nakon što je lustriran Mijo Crnoja, Povjerenstvo za sukob interesa traži da prezentira svoju imovinsku karticu. Svjedoci smo lustracijskog udara na ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i potpredsjednika Hrvatskog sabora Ivana Tepeša. Pravnik i pravaš Tepeš skromno traži suprotne tranzicijske lustracije. Hasanbegović je kao izaslanik predsjednice KGK nazočio prenošenju mošti “četvorice pakračkih episkopa u Saborni hram Svete trojice u Pakracu”. U svezi s tim i u skladu sa opraštanjem Hrvatima, u Jasenovcu je održano zasjedanje sinoda Srpske pravoslavne crkve. Zašto Crkva u Hrvata ne provodi sličnu pomirbenu politiku? Primjerice, u Jasenovcu je na kraju Drugog svjetskog rata i nakon njega ubijeno više katolika nego svih ostalih za vrijeme rata. HBK treba pomirbeno zasjedati u Jasenovcu, kod Jazovke i kod Hude jame, u Teznom, na Bleiburgu, na Ovčari, i u Stajićevu u Srbiji.
Sve nas pomalo iritira to dnevno opraštanje Hrvatima, a posebno je u našem sjećanju ostalo tragično opraštanje Hrvatima na Ovčari i u Škabrnji. Nije lako – oprošteni dan istekne i već strepimo što će Srbi učiniti iza ponoći. Sukladno takvoj pogrebnoj klimi i zlim slutnjama, Hrvati odlaze a građani ostaju, jer ugodno žive od “nadgledanja” Hrvata i “opraštanja” Hrvatima. Peta kolona jača i uskoro će obuhvatiti sve državljane RH, ujedinjene u zajednički sinod. Osobno bih zabranio jeftino nabacivanje s prefiksom “hrvatsko”, čak i u nazivu nacionalističke Hrvatske biskupske konferencije, koja bi se ipak trebala zvati GKBKH – Građanska katolička biskupska konferencija u Hrvatskoj. U svakom slučaju, Crkva u Hrvata je katolička zajednica, koja bi se trebala podijeliti na građane svećenike i građane katolike. Pod labelom hrvatskog imamo manjinsko novinarsko društvo, kao i manjinsku skupinu za “nadgledanje glasanja” – misli se na glasovanje na izborima. Brojne protuhrvatske asocijacije provode prilično bezobraznu mimikriju.
Samoproglašeni nadglednici
Za bolje razumijevanje ovog teksta potrebito je uskladiti cognitivne mape čitatelja glede pojmova “građanin Hrvatske”, odnosno “građanin RH”, koji je izveden iz pojma “građanin SRH i Jugoslaven”, koji bi tranzicijski trebao evoluirati u pojam “političkog Hrvata”, ali se to nije dogodilo. I naš mučenik Stjepan Radić imao je svoje drveno željezo, građane hrvatskog sela. U Hrvatskoj već dugo građanin označava ne-Hrvata. Čak se i u Austrougarskoj glavni zagrebački nogometni klub pojavio kao Građanski, a ne kao Hrvatski, Zagreb, Agram ili Croatia. Građane ili ne-Hrvate čine pripadnici manjina, djeca mješovitih brakova, ili osobe u mješovitom braku ili mješovitoj vezi, a nađe se i rodoslovnih Hrvata koji se Hrvatima ne osjećaju, nego su orjunaši i tome slično. Mnogi među njima deklariraju se kao “građani svijeta”, a zapravo su lokalni ili regionalni primitivci, najčešće dno dna. S druge strane, Hrvati takve doživljavaju kao “građane ruševina” koje su građani stvorili.
Ne znam što je bilo građanima da se petljaju u moju kolumnu u 7dnevno od 6. siječnja, u kojoj se ne obraćam njima, nego Hrvatima. Gledano posve objektivno, Hrvat i pravnik Ante Pavelić bio je obrazovaniji od “građana i politologa” Gorana Ćulara, Dragana Zelića i Nenada Zakošeka zajedno. Moje je demokratsko pravo izjaviti da je Pavelić bio “naš najobrazovaniji, najsposobniji, najpošteniji i najplemenitiji predsjednik”. To je činjenica, a ne veličanje Pavelića. Tko je kriv nezavršenom Bravaru da nije znao beknuti? I još je bio najveći zločinac u povijesti ljudskog roda. Franjo se školovao po šumama, a šuma je opet bila vrtić neotesanog Stipe, dok se kompozitor Ivo školovao kao izdanak titoističkih progona i kazamata. Svi su oni bili komunistički dužnosnici, koje smo u tranziciji trebali lustrirati. Kako nam tumače gongovci, Hrvatska do Drine nije nastala kao milenijska državotvorna težnja Hrvata, nego valjda kao želja Srba i Srbijanaca, možda i građana prve Jugoslavije? Ili se možda Hitler najedanput sjetio nacrtati na Drini nekakvu republičku granicu unutar Trećeg Reicha? Možda će nas “politolog Zelić” znanstveno uvjeriti, zapravo ubediti, kako Hrvatska do Une i do Mokrica nije posljedica srpsko-slovenskih obmana, nego valjda tisućljetna težnja hrvatskog naroda da se odvoji od svog korpusa iza Une, koji je konačno razbijen kao neprihvatljiv izvor demografske obnove u Hrvata.
Građane ne smeta misa za Antu Pavelića, nego svaka katolička misa. Ako je Pavelić bio velik grješnik, u što sumnjam, misa mora biti dvostruko dulja nego za ostale. Kada Radomir Čačić govori o kulturnoj kompatibilnosti strane radne snage, onda gongovci i slični građani to gledaju kao dokaz da Čačić nije zadrta komunjara, a kada se u tom smislu izrazi Ladislav Ilčić, Gong ga prvog stavlja na crnu listu, a mene bezobrazno gura na začelje tjeralice. Da ne prepoznamo kuda cilja Gong, u koloni za likvidaciju virtualno je pridodan Zoran Milanović, zbog njegove izjave o ljudima koji su mijenjali prezime. Što je s Milanovićevim neslanim prozivanjem ustaša? Što je sa neukusnim i histeričnim izjavama Nenada Stazića, izgovorenim u Hrvatskom saboru, onom parlamentu za koji Gong “nadgleda” izbore. Zanimljivo je da gongovce ne smeta pjevanje mržnje srpskog svećenstva u Hrvatskoj, niti vozanje moštiju Lazara ili Save, kao nekakvo velikosrpsko zapišavanje teritorija.
Dok se Hrvati pakiraju i napuštaju zemlju, parazita je sve više. Ne-Hrvati uživaju u takozvanoj obrnutoj diskriminaciji, zapošljavaju svoju djecu na visokim pozicijama, pa nemaju nikakvu potrebu ići u Europu, kopati kanale i kupati starce, poput modernih Titovih gastarbajtera. Ne-Hrvati su zaposjeli sve društvene institucije, kreirajući svu silu takozvanih nevladinih udruga i lažnog civilnog društva, uvaljujući se u ugodne fotelje društvenih arbitara, sve na bazi prethodnih genocida nad Hrvatima i kroz takozvanu antifašističku diskriminaciju.
Građansko smeće
Teško je u Hrvatskoj raskužiti onečišćenja takozvanih građana i takozvane Građanske akcije. Samozvani antifašisti provocirali su Hrvate s brisanjem svojih zmazanih stražnjica sa hrvatskom zastavom. Sa zastavom RH! I u RH nisu sankcionirani! Možete li razumjeti razmjere današnje građanske i velikosrpske okupacije Hrvatske? Građanska akcija pojavljuje se sa transparentima tipa “ruka na srcu, govno u glavi”, i tako sve nešto oko dreka, kojeg se očigledno nakupilo u tim takozvanim građanskim udrugama. U Rijeci je umjetnost rezati hrvatsku zastavu. Frljotine imigranta iz Travnika svima su prisjele. Zaprepastio me oduran TV-nastup jednog aktiviste Građanske akcije, koji je u privatnoj komunikaciji nekoliko psihologa spomenut kao nekrofil – sumnja se da po mrtvačnicama siluje pokojnike. Građanski psihoznanstvenici pronašli su da ga treba razumjeti jer ima psihološki problem suočavanja sa svojim seksualnim partnerom. Okrenimo se budućnosti, mrtvaci se ne bune!
Nešto umjereniji Gong ne okuplja seksualne nekrofile, nego više one koje hedonistički privlači ugušena Hrvatska. Govorimo o razgranatoj mreži grobara Hrvatske, koji se javno prezentiraju kao zaštitnici demokracije. Gong se razvio u prilično opakog i skupog monstruma, koji nam na različite načine uzima novac, a za uzvrat dobivamo prikriveni nadzor Partije i šire pete kolone u Hrvatskoj, uključujući razgranati Labrador, a tu je i dodvornički servis za Uniju. Gong je tu da nekakvim svojim certifikatom potvrdi svake izbore, a svi znamo da se izbori namještaju i da u jednoj totalno korumpiranoj zemlji drugačije ne može biti. Imamo more takozvanih nevladinih udruga koje iscrpljuju “sredstva EU” iz naše kvote, za posve suprotno djelovanje od proklamiranog. Grabe naše novce i još referentne projekte odvedu u krivo, nasuprot hrvatskom interesu, gušeći tako razvoj demokracije. Prostor civilnog društva krcat je ne-Hrvatima, ne samo zbog novca, nego i zato da se spriječi ulazak Hrvata.
Kako to Gong prikazuje, samo godine 2011. usisao je 450 tisuća kuna iz naše lutrije i 900 tisuća kuna od “drugih stranih i domaćih donatora”. Unutar projekta Unije za rušenje HDZ-a 2011. godine, Gong se ogrebao za 2,35 milijuna kuna. Rashodi za zaposlene bili su 1,54 milijuna kuna, a ostali troškovi popeli su se na oko 2,4 milijuna kuna. Na transfere partnerima otišlo je oko 534 tisuće kuna. Honorari i studentske usluge plaćeni su 90 tisuća kuna. Intelektualne usluge odnijele su 153 tisuće kuna. To su oni Javnosti dostupni i prezentirani podaci iz 2011. Valjda je nešto kapnulo i na račune građanskih nadglednika sa “društvenih fakulteta”. Nadajmo se da su gongovci kvalitetno proveli knjigovodstvena preknjižavanja, da se “intelektualci” ne trebaju bojati “trojki iz arhiva”. Četiri godine kasnije, za “rušenje” SDP-a gongovci su kasirali samo 610 tisuća kuna. Moj je dojam da niti tih 610 tisuća kuna nije otišlo za razvoj demokracije – Gong se priklonio represivnoj koaliciji Rastko, koja je otvoreno sijala govor mržnje. Iza svake povike na ustaše u Hrvatskoj krije se zavlačenje ruke u naš džep. Građanin Nenad Zakošek nedavno je izrazio strah od “poljizacije” Hrvatske. Valjda će za to novo dežurstvo privući nova sredstva Unije. Prisjetimo se da je poznati imigrant iz Travnika otišao u Poljsku, upozoriti Poljake da su “poljizirani”, pa su ljudi pozvali hitnu.
Zaklonjen iza svoje proklamacije, Gong participira i u promatračkim misijama Unije u drugim zemljama. Možete li zamisliti cirkus kada se gongovac u inozemstvu predstavi kao građanin. Građanin Rima? Pavao? Ne, dolazim iz Zagreba i nisam kršten. Iz Zagreba – vi ste onda ipak Hrvat! Ne, nisam. Dobro, a koji si klinac? Mreža je ispletena, pa se ti kume usudi osporiti deklariranom “nadgledniku” arbitriranje u civilizacijskim pitanjima. Izbori su institut demokracije, a Gong “nadgleda” izbore! Dobro, demokracije nema, ali su tu paraziti demokracije. Za svoj projekt “Dosta je mržnje (ako nije okrenuta Hrvatima)”, Gong se hvali i financijskom podrškom Kraljevine Norveške, u kojoj je srpski ekstremizam doma. Sve zemlje prevaljuju na NDH svoje učešće u Holokaustu. Holokaust su proveli ne-Hrvati, pa je njihov interes da se sve prevali na Hrvate, i da domaći ne-Hrvati od toga ugodno žive.
Jeste li prije 30 godina mogli zamisliti da će se Jugoslavija raspasti, da će sovjetski komunizam konačno umirati u svojoj ružnoći, i da će antikomunističke lustracije ipak izostati, da će na našoj društvenoj sceni u civilizacijskim pitanjima arbitrirati osobe poput “politologa Dragana Zelića”, koji je završio politologiju kojom drmaju “politolozi Nenad Zakošek i Goran Ćular” i slični njima, i još su Zakošek i Ćular prva prezimena na prezentiranom hijerarhijskom stablu Gonga. Hrvate ne zanima gruba struktura troškova Gonga, nego specifikacija osoba kod kojih su novci završili, zajedno sa ubranim iznosima, uključujući isplate preko Student servisa. Ako je Zelić na nekom zagrebačkom učilištu ili na samom sveučilištu zaista polagao ispite, morao je minimalno ovladati hrvatskim jezikom. Imamo li posla sa imigrantom tipa Teršelićke ili Frljića
I u takozvanoj Domoljubnoj koaliciji ima svega. Primjerice, izvjesni Darinko Kosor spominje verbalni građanski rat, a zapravo je riječ o novoj agresiji na Hrvatsku i na Hrvate. Ovih je dana Bruna Esih, asistentica na institutu “Ivo Pilar”, progovorila o maltretiranju koje je 2006. doživjela na postdiplomskom studiju Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, od strane profesora Nenada Zakošeka, kada je branila magistarsku radnju “Europski sustav upravljanja krizama i agresija na RH”. Njen mentor Vlatko Crvtila nije se pojavio na obrani, a Zakošek je predložio da se njen sinopsis ne usvoji. A kada je Esih zatražila objašnjenje, dobila je građanski odgovor Zakošeka: “Neeemojte kolegice da vam objašnjavam. Dooobro vi znate što sam mislio.” Prisjetimo se da je Judith Reisman, američki ekspert za komunikologiju, izjavila da nigdje u svijetu nije vidjela toliko društvenih nasilnika, a nacija glede nje pamti nasrtljivost građanina Zakošeka. Esih je podsjetila na “logiku Zakošekovog opskurnog Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu”. Kako nam danas svjedoči Esih, “profesor Zakošek pokušao je slomiti moj mladi duh sa svojim psihoznanstvenim zlostavljanjem”. Možete li to vjerovati, “znanstvenici” sa FPZ-a, uključujući i Damira Grubišu, danas veleposlanika RH u Italiji, tražili su 2006. da Esih iz naslova radnje ukloni “agresiju na Hrvatsku”, jer da je bilo agresije treba dokazati!
Tvrtko Dolić
