HODAK: Od lustracije nemamo ni slovo L
Lustracija riječ koja u RH ne silazi s usana raznih homo politicusa. Sam pojam potječe iz starorimske religije lustratio (rasvjetljavanje) koji označava obredno čišćenje od grijeha, ispitivanje savjesti i na kraju pomirenje. Pomirenje! Između ostalog, zbog takve naivnosti stari Rimljani su napustili ovu pragmatičnu planetu. Kao što znate u Lijepoj našoj od lustracije nemamo ni slovo L.
Raspadom opjevanog komunizma od svih real-socijalističkih zemalja lustraciju su dosljedno provele samo dvije. Prva je Poljska, a druga je Njemačka koja je lustraciju provela u svom istočnom dijelu. Sad pogodite koje su dvije zemlje, nakon pada Berlinskog zida (koji se inače službeno zvao Antifašistički zid), imale najveći gospodarski rast? Pogodili ste! Poljska i bivša “Istočna Njemačka“. Kod nas ognjištari i rigidni desničari uporno plaše naše narode i narodnosti lustracijom jer se ko-bajagi nekadašnja komunistička nomenklatura etablirala u gospodarstvo i medije uspješnije nego u bilo kojoj drugoj postkomunističkoj zemlji, osim možda u Bjelorusiji. Dr. Franjo Tuđman me jednom prilikom propisno verbalno“ispljuskao“ kad sam mu, kao njegov odvjetnik, stidljivo spomenuo lustraciju na Vrhovnom sudu RH. Na veselje i odobravanje moje zakonite supruge koja je pobornik pomirbe ustaša i partizana. Dobro, pomirba nam je stvarno donijela puno dobrog. Između ostalog, visoki dužnosnici u komunističkoj partiji, UDBI i KOSU su se, kao članovi HDZ-a i SDP-a, progurali na visoke političke položaje ili rade kao urednici i novinari u “nezavisnom“ tisku. Bojim se da je ovo malo predugačak uvod kao umiranje glavnog junaka u zadnjem činu opere.
No, lustracija je napokon počela u Lijepoj našoj bez nekog formalno-pravnog akta. Nakon što su crnokošuljaši došli na vlast, iako su glatko izgubili izbore, lustraciju su počele zdrave, progresivne snage ljevičara. Prvi je bio lustriran Mijo Crnoja jer je teško oštetio državu za 1.460 kn. Potom je lustracija odmah, poput šumskog požara na otocima, zahvatila ministra Hasanbegovića. On je, pred dvadesetak godina kao 23 godišnji studoš, nešto rekao i napisao, a to radni narod, koji je nekada ushićeno pjevao partijsku pjesmu (nacional socijalističke partije) Lili Marleen, ne zaboravlja tako lako. Odmah se iznjedrila peticija koju je potpisao svatko tko dostojanstveno i ponosno drži do svoje lisnice. Partija, UDB-a, KOS, bivši članovi i članice CK SKH prkosno pokazaše da svatko mora odgovarati za grijehe iz prošlosti. Naravno, prošlost se računa od 30.svibnja 1990.g. Sve prije toga bila je “svijetla budućnost“. Ali i crnokošuljaši, ne shvaćajući da čine zlo vlastitom narodu, počeše skupljati potpise te skupiše otprilike deset puta više potpisa u znak podrške Hasanbegoviću. Nesretni Ministar, vidjevši da je vrag odnio šalu, zagrabio malo pepela i posuo se po glavi. Ta ionako je nedavno bila pepelnica! Ali naše pjevačice, koje danas tako sliče na Marlene Dietrich u zadnjim danima, odmah vrisnuše. Nema oprosta! Zašto nema za Ministra, a ima za pjevanje nacionalsocijalistički pjesama spremne su objasniti premijeru Oreškoviću kod koga traže prijem. Vjerojatno mu misle objasniti da su od nacionalsocijalističke dražesne pjesmice pjevale samo onaj dio koji se odnosio na socijalizam. Nakon toga će zabiti glogov kolac u lijes mrskog Ministra. Ministar se za sada još drži s tankom podrškom od 80% puka koji ne nalazi ništa zbog čega bi ga trebalo linčovati ili bar smijeniti. Međutim, zastrašujuća masa od 20% svjesnih građana se ne da. Pod parolom “kaj je, je!“ oni klize u “bespuća povijesti“.
Možda Zlatana Hasanbegovića spasi providnost u liku Predraga Šuštara, ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Šuštara je lustrirao za sada samo Boris Vlašić novinar Jutarnjeg lista u broju od 18.veljače ljeta Gospodnjeg 2016. g., i to bog znanstvenog rada objavljenog pred tri godine u riječkom teološkom časopisu. Evo što se neukom Ministru omaklo: “Čini se da do sada teorija evolucije nije ponudila konačna rješenja, što nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Što drugim riječima znači da je opcija Bog i dalje otvorena (tj.najvjerojatnija).“ Boris je ogorčen. Ministar, a ne vjeruje isključivo u “teoriju evolucije“. Kako osoba s takvim obrazovanjem može biti ministar? Izgleda da se bio slabo obrazovan i Winston Churchill kad je jednom prilikom rekao: “Kad mi netko kaže da je nešto teoretski moguće onda znam da je to nemoguće.“ Kako je tek bio zatucan Albert Einstein koji je, uz sve svoje teorije, ipak idalje vjerovao u Boga. Winston Churchill, političar koji nije dobio 1953.g., Nobela za mir nego za književnost, u svojim djelima počesto se poziva na Boga. Možda bi Vlašić trebao još jednom pročitati njegove memoare. Ako ih je uopće ranije pročitao. Znači: sir Winston smije vjerovati da ima Boga, ali Predrag Šuštar nema tu privilegiju. Možda je problem u obrazovanju.
Idem na Google, tražim i evo Šuštara. Dekan Filozofskog fakulteta u crvenoj Rijeci. Jasno mi je da to nije moglo pokolebati Borisa Vlašića. Gimnazija u Rijeci, studij molekularne biologije u Zagrebu. Diploma, pa studij filozofije u Pisi i Padovi, Fulbrightova stipendija i doktorski studij na Sveučilištu Columbia u SAD-u. Nakon doktorata vraća se u Rijeku itd. Tražim na Googleu Borisa Vlašića. Mislim si: kad je onako «znanstveno» obrisao pod s jadnim Šuštarom… valjda i on ima iza sebe neku znanstvenu karijeru. Kad tamo – ništa. Uobičajeni ljevičarski citati, jedna “znanstvena“ polemika s Jelenom Veljačom!!! Dakle ima on reference za “rezanje“ Predraga Matića, ali za polemički tekst o stavovima Predraga Šuštara ne. Evo, samo dio teške artiljerije argumenata koje je naš Boris sasuo na jadnog Ministra.: “Tko je Bog, kada ga je vidio i o čemu su razgovarali, nije važno, važno je da je Bog iza svega što imamo i zašto postojimo treba pripisat Bogu. Ili kao što je ljutito rekao Vlado(!?), vjernici misle da je svijet stvorio Bog ili tamo neki Petar, nije važno. Važno je da nije evolucijom.“ Jedno je sigurno: svijet u kojem je moguće da Boris Vlašić polemizira sa stavovima Predraga Šuštara nastao je ne evolucijom nego revolucijom. I to komunističkom. Eventualno!
Dramatičnim apelom kardinala Puljića i biskupa Komarice zbog izgona Hrvata iz BiH, a posebno iz RS, upozoreno je da paralelno – uz aktualno prikazivanje serije “Mućke“ na banjalučkoj TV – u stvarnom životu ide bolje osmišljena i režirana serija “Mućke sarajevske i banjalučke protiv Crkve katoličke.“
Hajdemo natrag na lustraciju! Pokušaj lustracije neće ostati samo na ova tri imena: Crnoja, Hasanbegović i Šuštar. Kako bih pomogao drugovima i drugaricama evo par zgodnih primjera za jednu “drugarsku samokritiku“ (kako se lustracija zvala u idilična Maršalova vremena). Recimo “lustrirani“ Vladimir Šeks kojeg je po kratkom postupku od-lustrirala Kolinda s Pantovčaka. Vlado se 1981.g., obratio drugarskim pismom Predsjedništvu SFRJ, a u svezi krivičnog postupka koji se tada vodio protiv njega. Mislim da tako svjetlu biografiju nije imao ni Sava Kovačević prije nego je utvrđeno da je za vrijeme bitke za Neretvu bio dopingiran pa je bitka kasnije zbog dopinga poništena. Šeki je, čini mi se, sudjelovao u svim radnim akcijama koje su postojale, a naročito u onim koje nisu ni bile izvedene. Bio je predsjednik Skupštine marksističko-ideoloških delegata Sveučilišne skupštine. Bio je sekretar svih mjesnih partijskih organizacija u Vinkovcima i okolici, sekretar partijske organizacije pri Armijskoj oblasti itd., itd. Čitava Šekijeva obitelj bila je u partizanima još od 1918.g. Svi su dali život u borbi s okupatorom, a danas su im male skoro nikakve penzije. Zato javno apeliram na Nedu Raukar i ostale iz zbora Lili Marleen da Šekija ipak ne lustriraju jer, nakon epizode na Pantovčaku, ne može više dati nikakvu ostavku čak i da hoće. Trenutno je bez funkcije, a ako njegova uzdanica Plenković i postane jednom predsjednikom HDZ-a onda bi Šeki mogao lustrirati sve vas i nas zajedno.
Usprkos sveopćoj krizi u Lijepoj našoj, naročito onoj financijskoj, Hrvati su prošle godine samo na SMS poruke potrošili oko 40 milijuna kuna. Sukus svih SMS poruka, barem u Zagrebu, mogao bi biti: “Stari, imaš kaj love za posudit?“
Nakon totalitarnog nasilja nad ministrima, imperija navodno namjerava uzvratiti udarac. Kako bi drugačije crnokošuljaši i antifašisti nego pritiskom na slobodarske medije, ugrožavanjem slobode izražavanja. Pritisak na progresivnu i edukativnu medijsku kuću HRT osjeća se u zraku. Narod “prosto ne može da veruje“ da Dnevnik više neće voditi Stipe Alfier. Nastat će sigurno i opća žalost zbog šarmantnog glasa Tatjane Munižabe. Ipak, preživjet ćemo valjda nekako. Dobro što se tim povodom javio Tin Radovan, glavni strateg britanske javne TV. Kaže Tin: “Izbila bi pobuna da se u izbor čelnika BBC-ja umiješa politika.“ Baš sam iskreno tronut kad se netko tako uspješan “sa ovih prostora“ obrati urođenicima da malo pripaze što u pobjedničkoj euforiji rade. Tin misli “da je nezamislivo da se išta u smislu smjena dogodi prilikom promjene političke garniture.“ Naš Tin-tilinić ima problema s memorijom pamćenja. Kad su pred četiri godine progresivci došli na vlast u roku odmah smijenjeno je bilo oko 40 urednika. S punim pravom. Sve im je to tada gadno zaudaralo na desničarenje, tako da se mladi poletni ljudi kao Stipe Alfier i Munižaba nisu se mogli izraziti čitavim obujmom svojih raskošnih (anti)talenta. U tadašnjem općem demokratskom ozračju, između ostalog, odletjela je na ulicu i urednica Karolina Vidović-Krišto, žena s četvero maloljetne djece. Kod ljevičara je uvijek postojala naglašena briga za čovjeka. Nakon nje odletjele su i Hloverka i Elizabeta Gojan, također s djecom. Kad bi danas mogli odletjeti Radman, Runjić i ekipa, eto poruke iz uvijek nam naklonjenog Londona “pazite na pobunu!“. Neke od gore navedenih dama vraćene su na posao odlukom suda. Takav rasplet stoji na dispoziciju i onima koji će morati otići u novoj čistki koja slijedi. Što bi naš progresivni londonski Tin rekao za 2.439 šefova u MUP-u koji su ilegalno pometeni u otprilike isto vrijeme kao i četrdeset urednika na HRT-u? Presudom Upravnog suda RH utvrđeno je kako je njihova smjena bila nelegalna. Ako sad 2.439 bivših šefova MUP-a zamjeni one koji su došli na njihova mjesta protuzakonito, iskreno se nadam da u Scotland Yardu neće doći do pobune. Ako i dođe, HRT će imati ekskluzivni izvještaj od Tina Radovana zvanog Soko-okolovo koji budno motri na hrvatske ognjištare koji ne vole EU. Baš kao i njegovi Englezi.
Neki dan je astrolog na BBC-ju najavio: “Djevicama će ova godina biti plodna!“
Novinarka Večernjaka objavila na dvije strane razgovor s notornim Bojanom Glavaševićem. Uvjerena kako su čitatelji njenog lista jedva dočekali da čuju pravu istinu od lika koji ni danas nije siguran je li Vukovar 18. studenog 1991.g., pao ili je bio oslobođen. Ovih dana, nakon “Bujice“ i Otvorenog, HRT-a je objavio sramotne snimke sa sastanaka kolegija Ministarstva branitelja. “Duhovitosti“ Glavaševića i Matića preplavile su društvene mreže. “Bosančerosi“(misli se na HVO), “Pomoći ćemo im kad uđu u EU“ popraćeno sprdnjom, “Halo Prijedor“ itd. I kao svaka dobra mama, Večernjakova novinarka o tome s čednim Glavonjom ni riječi. Stvarno, kako reče Trocki, neki su novinari stvarno «intelektualni proleteri».
Arsen Oremović je u Večernjaku avanzirao ili kako kažu na tenisu retardirao u filmskog kritičara. Gledao Arsen film “Trumbo“ o poznatom američkom scenaristi koji se nakon Drugog svjetskog rata našao na “crnoj listi“ zbog pripadnosti komunističkoj partiji SAD. Progresivni Arsen misli da je film“ zapravo slika Hrvatske ovih dana, tako da ovo neće biti baš klasična filmska kritika.“ Likovi kao da su skrojeni prema temama i nekima danas medijski i društveno istaknutim likovima iz sfere šatoraša, desničarskih ekstremista koji zazivaju lustraciju i stvaraju krajnje zaoštrenu frontu prema onima koje etiketiraju kao Jugoslavene i nostalgičare…“ Ova nesuvisla i zajapurena kobasica od rečenice ide i dalje. Pitam je li sada jasno ljudima koji vode Večernjak zašto im tiraža pada k’o kruška sa stabla? Uspaljeni Arsen ne shvaća da “šatoraši“ nisu krivi što on ne mrči papir u “Politici“. Oni su gubili ruke i noge boreći se za RH, a ne Jugoslaviju. Pa ako jedan Arsen Oremović piše filmske “kritike“ u jednom tobože katoličkom dnevniku, sprdajući se sa 100% invalidima, onda je Večernjaku najbolje da se fuzionira s Novim listom iz Rijeke i Pupovčevim “Novostima“. Bit će im zajedno lakše preživjeti ova olovna vremena .
Nakon prvog i drugog Pravopisa, izašao je i treći Pravopis tzv. Hrvatski pravopis, radi lakšeg nesnalaženja.
Autor: Zvonimir Hodak/dnevno.hr
