Milorad Pupovac je uputio predsjednici pismo kojim se požalio na “ugroženost” srpske nacionalne manjine. Između ostalog je istaknuo da mu na ulici viču da je četnik.

Predsjednica je brzo odgovorila na svoj elokventan način, pristojno ukazavši tko je stvorio podjele i tko je odgovoran za netrpeljivost i podjele u društvu. Ipak, ona nije mogla Pupovcu i njegovima reći sve što ih ide, a ukoliko se pažljivo posluša kako narod diše, zaista se čuje nezadovoljstvo određenim političarima i javnim licima, a to što su to većinom ljudi nehrvatske narodnosti nije stvar naroda već upravo tih ljudi.

Bivšu su nenarodnu i protuhrvatsku Vladu u dobrom dijelu sačinjavali Srbi. Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva je Srbin. Predsjednica Vijeća za elektroničke medije je Srpkinja. Ravnatelj HRT-a je Srbin. Bivši glavni urednik Novog lista, sad glavni urednik Novosti (!) je Srbin. Znatan broj rukovodećih položaja u državnoj službi i javnim poduzećima čine Srbi. Dakle, u ove četiri godine su sve relevantne položaje u državi držali Srbi ili prosrpski političari (Milanović, Josipović, Pusić), a iz navedenoga se vidi da su mediji aposlutno bili (i još su) u srpskim rukama.

I što su učinili uza svu tu moć? Umjesto da zdušno rade na zacjeljivanju rana koje je prouzrokovala srpska agresija početkom 90-ih, umjesto da su prestali provoditi velikosrpsku politiku zacrtanu u Načertanijama, a koja se provodila od 1918., umjesto da se ograde od ubojica i silovatelja, aboliranih zločinaca i četnika koji i dalje neopterećno koračaju hrvatskim gradovima rugajući se i smijući dojučerašnjim žrtvama te ih privedu pravdi, umjesto da integriraju manjinu od 5% u koherentno i nedaćama ujedinjeno društvo; od svega toga ništa.

Umjesto toga, omalovažavaju se i batinaju branitelji, izjednačuju se žrtva i agresor u Domovinskom ratu, pravoslavni popovi pjevaju četničke pjesme, stvaraju se mitovi o bivšoj zločinačkoj državi, onemogućuju se povijesna istraživanja Drugog svjetskog rata i poraća, promoviraju se srpsko-hrvatski jezik, mijenjaju se (hrvatska) imena ministarstava, nasilno se uvode ćirilične ploče tamo gdje još nije vrijeme za to, forsiraju se jugoslavenske serije i filmovi na televiziji, kroz kulturu, prosvjetu, ekonomiju i gospodarstvo se prisilno Hrvatsku trga iz njezine srednjoeuropske sredine, i stalno nas se obavještava što se događa u Beogradu i ostatku Srbije.

Hrvatska je 45 godina slušala “vesti” iz Srbije i 45 je godina trpjela “bratstvo i jedinstvo” na način da su osobe željne napredovanja u Hrvatskoj ili eliminiranja poslovne konkurencije učestalo optuživale Hrvate za nacionalistički šovinizam ili kleronacionalizam – svi se sjećamo kako je onda to završilo. No, Hrvatska je sad suverena i samostalna zemlja koja pokušava nadomjestiti sve što je propustila od ’45., odnosno 1918. godine. Hrvatsku nikada nije zanimala srpska država kao takva, koja je dobar dio svoje povijesti bila samo najobičnija turska čaršija, koja je uz laž, obmanu, izdaju i nasilje došla do ovoga što sad jest, a svakim je danom sve manja i tanja… S druge strane, Hrvati nikad Srbe u Hrvatskoj nisu smatrali različitim od sebe i prihvatili su ih kao svoje sugrađane i prijatelje.

Mesićeva i Josipovićeva politika “regijona” i politika tri poljubca bijaše gnjusna, no politika Zorana Milanovića i njegove vlade bijaše u biti, ne više “regijonska”, nego velikosrpska, dakle antihrvatska. Svakodnevno se Hrvatice i Hrvate omalovažava i ponizuje počev od izrugivanja hrvatskoj himni do dnevno-političkog “poustašivanja”, a to sve čine (prvenstveno) Srbi i prosrbski političari.

I tko je onda kriv za povišenu netrpeljivost prema Srbima? Mogli bi se okladiti da Raškoviću i Ajdukoviću nitko na ulici ne dovikuje da su četnici – zašto je tomu tako? – neka razmisle oni koji se osjećaju napadnutima. Hrvatska i Hrvati nikad nisu imali problema sa Srbima, već sa velikosrbima I svetosavljem, dakle domaćim izdajnicima, nečasnim ljudima i “heretičnim” pravoslavljem u službi velike Srbije, a to što se među njima većinski nalaze pripadnici srpske nacionalnosti, nije stvar netolerantnosti Hrvata, već pokvarenosti domaćih Srba (čast iznimkama!).

Mila Marušić/hrsvijet.net

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save