HRVATSKA SE UBIJA KAOSOM
Svjedoci smo, kako izgleda pakao, o kojem nam je Milanović govorio, nakon što je izgubio na izborima i morao sići s vlasti. Još je rekao, da: »Demokratski izborni ciklus, a pogotovo politički rasplet koji je uslijedilo nakon njega, nije nam omogućio da dovršimo svoj posao…..“ Što je mislio pod „dovršiti svoj posao“?
Postoje nepobitne činjenice da je Hrvatsku doveo do samog ponora. Jedino, što je ostalo nedovršeno je brisanje hrvatske povijesti i povratak u Regiju ili ti njihovu jedinu priznatu državu Jugoslaviju. Sve što nisu uništili, dok su bili na vlasti, žele sada uništiti uspostavom determiniranog kaosa, u kojem se, na sve načine, onemogućava i ometa rad hrvatske Vlade. Koliko će njihov pakleni plan uspjeti ovisi o nama Hrvatima i o tome, koliko ćemo mi Hrvati, dozvoliti da nam brišu hrvatsku povijest i prave kaos u našoj državi koju smo krvlju stekli.
Njihov govor, uvijek je isti, bez obzira na vrijeme. Komunistička retorika i govor propovjednika globalizma posve su slični. Oni imaju uvijek isti cilj, širenje društvenog nereda i neuravnoteženost u raznim društvenim segmentima a sve po načelu podjeli pa vladaj, potičući individualističko i egoističko ponašanje diskreditirajući kolektivnu naciju, nas Hrvate.
Poticanje sukoba i relativizacija
Tako oni, sve preokreću i relativiziraju, po njima sve može biti ovako i onako. Individualna sloboda im je iznad kolektivne i općih interesa. Traže da se žrtvuju kolektivni interesi u ime individualne slobode ili slobode bilo koje socijalne i mikro grupe (Srba), a njihov društveni inženjering paralizira svaki konkretni rad dok oni putem anorganskog nereda šireći privid lažnog individualnog aktivizma i pobuna stvaraju kaos.
Razmnožavajući manjinska prava bez postavljenih odgovarajućih obveza u biti omogućuju porast bipolarizacije i entropije društva potičući sukobe između raznih društvenih zajednica i manjina, igrajući na kartu svih protiv svih. Vjera i Bog, po njima nema mjesta u javnom životu. Bogu je mjesto u Crkvi i neka šuti. Boreći se za sekularnost, žele izbrisati sve vrijednosti i to čine namjerno. Država, to smo mi, a mi smo sljedbenici Kristovi i to je Država. Baš to oni ne žele. Iako ne vjeruju u Boga, znaju dobro kolika snaga se u Njemu krije, koliko je moćan i da može čuda činiti. Zato je najbolje, njega staviti u okvire zidina i neka tamo šuti a oni će činiti u sekularnoj državi što oni žele. Ne može to tako!
Oni zagovaraju teoriju „svi protiv svih“. Homoseksualci protiv homofobije, etničke manjine protiv većinskog pučanstva, međuvjerski i civilizacijski rat i tako su sve vrijednosti relativizirali. Za njih je sve relativno, tako je za njih izjednačeno dobro i zlo, mir i rat, moral i nemoral, ubojstvo i pravo na život….., mogla bih puno toga nabrojiti a što je nepotrebno, jer nažalost, svakodnevno živimo u tom relativizmu. Nasilno nam sve to nameću, kako bi nam uzeli Boga i oni postali naši bogovi.
Do kad tako? Dok mi ne kažemo: Dosta! Vrijeme nam isječe! Moramo se probuditi i prestati sa svojom ravnodušnošću. Ravnodušnost je Sotonsko sredstvo. Ne možemo mirno gledati kako nam sve vrjednote uništavaju. Stvorili su kaos u državi, u glavama mnogih koji više ne znaju ni misliti, stvorili su sirotinju koja nema od čega živjeti, stvorili su državu pesimista i depresivaca.
Moramo reći da je dosta!
Mora se reći dosta! Mora! Svjedoci smo neprestalnih napada na rad Vlade. Ona zapravo i ne radi. Ona se samo brani od napada. Razjedinjena je i sve reforme stoje. Branitelji, najugroženija skupina građana je bez svoga Ministra. Svi se boje imenovanja, boje se donijeti odluke i tako se obistinjuje „pakao“ koji nam je Milanović najavio. Ništa on ne može činiti, što mu hrvatski građani ne dozvole.
Teško vrijeme! Jako teško! Razjedinjen Hrvat. Hrvat više ne misli svojom glavom. U svojoj nemoći u kojoj ne vidi izlaza prihvaća i komunističke ideologije o sreći života u Jugoslaviji. Razvijaju empatiju kako je Tito, ubojica tisuća i tisuća Hrvata u ratu i miru ima dobrih osobina. Dobre osobine su mu da je punio jame tijelima Hrvata koji su imali jedini grijeh što su htjeli svoju domovinu Hrvatsku. Zato su ubijeni! Ubojica jednog čovjeka odleži u zatvoru a masovni ubojica živi životnu slavu. Božju pravdu nikada neće izbjeći i to je jedino u čemu mi Hrvati nalazimo svoju utjehu.
Mi Hrvati, ponekad kao da gubimo zdravu logiku i razum. Vjerujem, da je to posljedica titoističko komunističke ideologije kojom nam peru mozak i dovode nas do pomračenosti uma i da na tren ne vidimo razliku od dobra i zla. U Svetom pismu piše, da zlo dovodi čovjeka do pomračenja uma. Moramo se dobrom i ljubavi boriti, kako bi mogli gledati Božjim očima i vidjeti istinu a zlo osuditi i kloniti ga se. To možemo samo, ako se okrenemo Bogu i ako branimo istinu i hrabro svjedočimo vjernost Crkvi. Bog svoje nikada ne ostavlja. Mi katolici to dobro znamo. Pritecimo se zato Njemu u pomoć.
U tebe se Bože uzdam, rekao je naš bl. Alojzije Stepinac koji je služio kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi. Njegove moći su velike a njegova vjernost i ljubav doveli su ga do svetosti. Slijedimo ga i volimo našu Hrvatsku kako ju je i On volio. I dok se, nesmetano veliča lik ubojice Tita, koji je dao nalog da se osudi i zatvori naš bl. Alojzije Stepinac, da mu se nepravedno u „ime naroda“ sudi zbog ljubavi spram Hrvatske, njegovo ime nose najljepši trgovi po našoj domovini, a ime Ante Pavelića se ne smije ni spomenuti. U čem je to, razlika između Tita i Pavelića? Tito je ubijao i zatirao trag Hrvatima koji su čeznuli za svojom voljenoj Hrvatskoj a Pavelić je igrom nesretnog slučaja bio u krivom savezu velesila ali je čeznuo za nezavisnom Hrvatskom. On je osuđen a Tito je nakon toga činio još mnoga zla Hrvatima.
Crveni ubojica Hrvata
Hrvati nikada Titu nisu sudili, za masovna ubojstva Hrvata u domovini i diljem domovine gdje su se nedužni skrivali i mučki bili ubijani. Nije mu suđeno ni za zatiranje slobode i sijanje straha zbog ljubavi i čežnje za našom domovinom. Nikad mu se nije sudilo ni za jedno zlo koje je učinio. Njegovo ime se veličalo i slavilo i nitko nikada ne reče, da je fašist i ubojica. Danas, njegovi titoisti, komunisti, razaraju iznova temelje naše domovine a mi šutimo.
Vlada umjesto da vlada, ona se bez prestanka brani. Svom silinom i bez prestanka je napadaju i optužuju da u njoj sjede fašisti. Njima je svatko fašista, tko voli svoju domovinu Hrvatsku. Tek, da izgovori ime Pavelić, satrli bi ga komunistički ideolozi. Oni se nikada ne mogu pomiriti da Hrvat ima svoju Hrvatsku. Za sve to, još i danas krive Pavelića i ne dozvoljavaju, da spomenemo njegovo ime. Hrvati su još uvijek u strahu i šute na braniku svoje domovine, dok titoisti i komunisti, potiho pjevaju pjesmice „Druže Tito ljubičice bjela tebe voli zemlja cijela“. Tu su i ankete i pitanja – Koga više voliš Tita ili Tuđmana? I kad vidiš odgovor, čak i od Hrvata, smrači ti se im i hoćeš u zemlju propasti.
Teško neko vrijeme rekao bi naš Matoš. Cijena slobodne Hrvatske, plaća se i u ratu i u miru. Zbog tuge i boli, za sve što se događa u našoj domovini, zbog omalovažavanja i proganjanja branitelja, prepuklo je srce i našoj Nevenki Topalušić. Nije izgubila život u ratu ali ga izgubi u miru, iz ljubavi prema svojoj Hrvatskoj. Neka joj je vječna slava i počivala u miru Božjem.
Odbacimo pogubnu ravnodušnost
U teškim vremenima, uvijek padaju i velike odluke. Ova Vlada, ima veliki zadatak, koji neće moći odraditi, ukoliko ne odredi prioritete. Moraju zaustaviti i javno se sučeliti sa komunističkom ideologijom i presjeći je kako bi se izbjegla propast Hrvatske. Za pravdu je prekasno, jer su nam puno zla činili, ali za istinu nikad nije kasno! Postavimo i mi pitanje – Koga više volite, Tita ili Pavelića?
Oslobodimo se nametnute krivnje i veličajmo namjeru a osudimo ono loše, što se u tim zadanim okolnostima dogodilo. Tito je činio zlo ali je imao i zlu namjeru. Ubijao je nevine i sve koji su u srcu gajili čežnju za svojom voljenom Hrvatskom. On nema ni jednu dobru osobinu, na koju bi se Hrvat mogao pozvati, da opravda išta od onoga što je on činio.
Dragi moji Hrvati, ne smijete biti ravnodušni! Ravnodušnost je Sotonsko sredstvo. Smišljeno su nas doveli, u stanje ravnodušnosti, kako bi mogli činiti, što god žele s našom voljenom Hrvatskom koju nikada nisu željeli ni voljeli. Ne smijemo im to dozvoliti! Preveliku smo cijenu platili, da bi se tako lako predali. Sudit će nam povijest i Bog, što nismo ljubili svoje, jer domovina to smo mi, a bez domovine gdje smo.
Slavica Vučko/Kamenjar.com
