KOJA BI ŽIVOTINJA POSTALA DOMINANTNA KADA BI LJUDI NESTALI S LICA ZEMLJE? Pokušajte pogoditi: najvjerojatnije ste u krivu!
Što bi se, u nekoj postapokaliptičnoj budućnosti, moglo dogoditi ako ljudi nestanu s lica Zemlje? Naposljetku, vjerojatnije je da će ljudi nestati prije nego naše sunce eksplodira i razori sav život na Zemlji, piše portal Iflscience.
Uz pretpostavku da ipak prije nećemo uništiti sve oblike života, možemo očekivati prilično opsežne promjene ako jednom ljudi nestanu s povijesne pozornice.
Da imamo mogućnost pogledati u budućnost kakvih 50 milijuna godina nakon nestanka čovjeka, što bismo našli? Koja grupa životinja bi preuzela ulogu dominantne vrste? Bismo li imali ‘Planet majmuna’ na kojemu bi ‘gazde’ bili neki primati ili bi Zemljom zavladali dupini, štakori, žohari, svinje ili mravi?
Ovo pitanje inspiriralo je mnogo spekulacija i mnogi su pisci načinili liste mogućih kandidata. No prije nego ih navedemo, treba objasniti što se točno misli pod pojmom ‘dominantna vrsta’.
Držimo se životinjskog svijeta
Netko bi mogao ustvrditi da je era u kojoj živimo era cvjetajućih biljaka, no rijetki će ipak zamisliti daleku budućnost pod njihovom kontrolom.
Zadržimo se stoga na životinjama i to više iz praktičnih nego filozofskih razloga: prema nekim standardima svijetom su uvijek, na neki način, dominirale bakterije bez obzira na to što se uzima da je doba mikroba završilo prije nekih 1.2 milijarde godina. To nije zato što su bakterije doista prestale postojati, nego zato što mi u našoj kratkovidnosti imamo običaj prednost dati većim, višestaničnim organizmima koji su došli poslije.
Prema nekim izračunima, četiri od pet životinja su nematode (oblik crva), pa je prema tome jasno da obilje ili raznolikost neke vrste nije glavni kriterij da bi ju se proglasilo dominantnom. Umjesto toga maštu nam zaokupljaju veći i karizmatičniji organizmi.
Krotki će naslijediti Zemlju
U određivanju dominantne vrste s naše strane postoji neprekriveni narcizam, pa smo skloni toma da titulu predamo nekom od rođaka. U ‘Planeti majmuna’ pretpostavlja se da bi naši najbliži rođaci primati mogli razviti govor i preuzeti našu tehnologiju ako ima damo dovoljno vremena i prostora za tako nešto.
Ali ne-ljudska društva primata teško će naslijediti našu dominaciju Zemljom jer je vjerojatnije da će izumrijeti zajedno s nama. Mi smo već sad jedini iz ovog društva kojima ne prijeti izumiranje, pa ako nastupi nekakva kriza koja će nas zbrisati s lica Zemlje vjerojatno neće poštedjeti niti našu rodbinu. Štoviše, događaji koji bi bilo kobni za ljude, najviše će pogoditi upravo one organizme s kojima dijelimo osnovne fiziološke osobine.
Čak i ako ljudi podlegnu nekoj globalnoj pandemiji koja bi poštedjela ostale sisavce, veliki majmuni i primati vjerojatno bi također ‘pokupili’ virus koji je nas uništio.
Hoće li stoga neki drugi, dalji rođak (majmun ili neki drugi sisavac) razviti inteligenciju i društvo nalik ljudskom? To se također čini malo vjerojatnim. Od svih vrsta koje su u nekom razdoblju bile dominantne, ljudi su jedini koji su razvili zavidnu inteligenciju i spretnost ruku. Iz toga slijedi da te osobine nisu ključne da bi neka životinja postala dominantnom niti je vjerojatno da će se te osobine kod neke vrste razviti.
Evolucija ne cijeni inteligenciju zbog nje same, nego samo ako vodi do više stope preživljavanja i većeg uspjeha u razmnožavanju. Posljedično, pogrešno je misliti da bi naši nasljednici bili posebno inteligentna ili društvena bića te da bi imali dar govora i bili vješti s tehnologijom.
Što onda možemo pretpostaviti o nekoj dominantnoj vrsti 50 milijuna godina nakon nestanka čovjeka? Odgovor je nezadovoljavajuć i uzbudljiv u isto vrijeme. Osim što možemo biti posve sigurni da nas neće naslijediti čimpanze, nemamo druge ideje kako bi nova dominantna vrsta mogla izgledati.
Svijet je već vidio brojna masovna izumiranja, a diversifikacija života nakon svakog takvog događaja bila je relativno brza. Vrste su se brzo prilagođavale novim okolnostima stvarajući nove oblike s osobinama različitom od njihovih predaka.
Mala stvorenja nalik rovkama koja su izmigoljila ispod nogu dinosaura u kasnom razdoblju krede izgledala su vrlo različito od pećinskih medvjeda, mastodona i kitova koji su se kasnije iz njih razvili. Slično tome, reptili koji su preživjeli izumiranje prije 250 milijuna godina, kad je nestalo oko 90 posto morskih i 70 posto kopnenih životinjskih vrsta, nisu jasno nagovijestili razvoj pterosaura, dinosaura, sisavaca i ptica koji su od njih potekli.
Pokojni Stephen J. Gould objašnjavao je da slučaj ili nepredvidljivost igraju veliku ulogu u tranziciji životinjskih vrsta, što je i dan danas kontroverzna tema. No Gouldova spoznaja da teško možemo predvidjeti razvoj budućih vrsta, tek je podsjetnik na kompleksnost evolucijske tranzicije.
Stoga, iako je moguće da će mravi od nas naslijediti Zemlju, možemo samo zamišljati kako bi njihovi dominantni potomci mogli izgledati.
Izvor: ovdje
