Mišić predao predsjednici dokumentaciju da vidi tko su Pupovac, Stanimirović i Ajduković
Razgovor s Predragom Mišićem, vukovarskim herojem i braniteljem srpske nacionalnosti nakon susreta s predsjednicom R
Predrag Mišić, vukovarski branitelj, bivši zatočenik srpskih koncentracijskih logora, inače Srbin po nacionalnosti, početkom godine obratio se otvorenim pismom predsjednici Kolindi Grabar Kitarović. Nakon što je Predsjednica sredinom siječnja boravila u Vukovaru, gdje je na nekoliko dana izmjestila svoj ured, dogovoren je sastanak između nje i Predraga Mišića.
Podsjetimo, Mišić u svome otvorenome pismu Predsjednici piše kako se u obranu Vukovara uključio 30. travnja 1991., kako niti jednoga trenutka nje razmišljao koga će braniti, iako, priznaje, takva zvjerstva i zločine nije očekivao, ponajmanje od dojučerašnjih prijatelja iz djetinjstva. Mišić je u Vukovaru bio do pada 18. studenog 1991. kada je zajedno s još 182 osobe odveden na Ovčaru, gdje su ih pripremali na strijeljanje, ali na kraju je odveden u Srijemsku Mitrovicu. Razmijenjen je u Nemetinu 14. kolovoza 1992. U otvorenome pismo pita predsjednicu zna li tko su Milorad Pupovac, Vojislav Stanimirović i Jovan Ajduković? I drugi četnici iz Sabora?
Znate li Vi sve o njima? Na koji način i kako jedan deklarirani četnik može imati čin pukovnika Hrvatske vojske, kao što ima Milorad Pupovac? Milorad Pupovac, Stanimirović i sada Ajduković kao novi političar koji želi rušiti Pupovca, nije ništa drugo do trojanski konj koji će svoje lice pokazati u onome trenutku kada za to dođe vrijeme, i to s kokardom na glavi. Jer jednom Ajdukoviću nije stalo do mira i napretka, i na koncu suživota – kojega ne može biti i nikada do njega ne će doći dokle god se traže nestali bojovnici iz Vukovara, dokle god se ne poništi oprost četnicima i ratnim zločincima, dok se ne pronađu svi nestali civili i članovi obitelji bojovnika i dok se ne procesuiraju zločinci iz Rajšićeve pekare, gdje su žive ljude spaljivali… dio je otvorenoga pisma.
Krajem siječnja Predrag Mišić se na Pantovčaku sastao s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović.
‘Sam razgovor prošao je baš kako sam i očekivao. Znao sam će me shvatiti i to je pokazala ovim sastankom. Ono što sam iznio Predsjednici više-manje je sve ono što sam i napisao u pismu. Odnio sam dokumentaciju koju sam imao, CD na kojem su neke stvari zabilježene, papire na kojima se jasno vide optužbe za ljude koje sam spominjao u pismu, kao i to da dokumente iz kojih se vidi kako te optužbe do danas nisu opovrgnute. Tu su izjave svjedoka sa suđenja iz Haaga i u Hrvatskoj, na koje se ni jedan od prozvanih – Vojislav Stanimirović i Jovan Ajduković – nisu očitovali pa su izjave zabilježene kao vjerodostojne, kazao je Predrag Mišić o sastanku s predsjednicom.
Prema njegovim riječima, dokumentacija, koju je odnio na Pantovčak, odnosi se na to da ljudi poput Ajdukovića i Stanimirovića ne mogu predstavljati srpsku manjinu i srpski narod u Hrvatskoj jer, kaže Mišić, moraju odgovarati za sva nedjela koja su učinili. Ističe kako ne može prejudicirati, ali po onome što je pročitao u dokumentaciji, u kojoj se nalaze i izjave svjedoka, moraju odgovarati za sve zlo koje su učinili. Naglašava kako ‘oni nisu vjerodostojni predstavnici Srba, posebno Srba koji su branili Hrvatsku, koji žele živjeti u normalnome suživotu… Smatra da dok god su oni u vrhu vlasti samo će biti većih razdora jer oni na takav način funkcioniraju.
Iako ne želi previše govoriti o razgovoru s Predsjednicom, barem dok ne dobije njezine odgovore nakon što pregleda dokumentaciju, ističe kako je Predsjednica bila upoznata s nekim stvarima koje joj je rekao, a s nekima ne.
Predsjednica nije bila upoznata da su Jovan Ajduković i Vojislav Stanimirović imali ulogu u Borovu Selu, točnije 2. svibnja kada se dogodila pogibija policajaca. Oni su izravni sudionici toga događaja, nisu bili oni koji su to organizirali, nego su bili izravni sudionici stravičnoga zločina u Borovu Selu. Imate izjave svjedoka, kao i onih iz Haaga gdje je vojnik četnik iz odreda Dušan Silni, koji su bili u Borovu Selu, dao izjavu da su izravno pod njihovim naputcima to napravili. Do dana današnjega ta izjava nigdje nije demantirana, govori Mišić.
Ističe da bi bio strašno razočaran da je neke odgovore dobio odmah nakon završetka razgovora s Predsjednicom. Smatra kako je ovo daleko ozbiljnija situacija s kojom se treba pozabaviti zbog čega s nestrpljenjem očekuje odgovor s Pantovčaka.
‘Zadovoljan sam razgovorom i drago mi je što je Predsjednica pokazala da zaista želi saslušati me i razumije to o čemu govorim. Očekujem odgovor, onda na osnovu toga mogu dalje raditi i iskazati što mislim o tome. U svakom slučaju, očekujem da se situacija krene rješavati. Ali, tražit ću razgovor i s predsjednikom Sabora, ministrom branitelja. Ako se Pupovac ovako nastavi ponašati, zatražit ću zaštitu svih Srba koji žele jednostavan život u Hrvatskoj. Mi ne želimo još veće razdore i probleme’, jasan je Mišić oko svojih stavova.
Čuo sam da je iz Rajšićeve pekare tekla krv u potocima
U otvorenome pismu Predsjednici Predrag Mišić zatražio je da se procesuiraju zločinci iz Rajšićeve pekare, gdje su žive ljude spaljivali… Upitali smo ga da nam pojasni o čemu se tu zapravo radi.
Na Ovčari sam završio 18. studenoga 1991. O pekari znam iz usmene predaje što su mi ljudi govorili, ne mogu potvrditi ili nijekati. Ali nemam razloga ne vjerovati onome što sam čuo, jer su tolika zvjerstva učinjena. S druge strane, toliko ljudi je još nestalo i traga se za njima. Ne želim prejudicirati, ali zamislite kako bi se osjećao roditelj kad bi znao da mu je dijete zapaljeno u peći. Ne mogu govoriti o tome iz prve ruke, ali po svjedočenju ljudi koji su išli u koloni prema Veleprometu, znači iz Pekare, koja je na Drvenoj pijaci (dio grada), od samoga središta grada udaljena 200 metara, nalazila se jedna srpska kuća u kojoj je bio Slavko Pekar. Tako smo ga zvali još odavna. Iz te kuće je krv u potocima tekla…. Po iskazu ljudi, jedna žena je otvorila vrata i ugledala kako oni klečeći režu grkljan jednome od zarobljenih. Ne mogu govoriti o nečemu što nisam vidio i uzmite ovo s rezervom, jer nisam taj koji je to vidio, ali o ovome se govorilo u Vukovaru.
Na području Vukovara još uvijek se traga za nešto više od 200 ljudi od ukupno 900, za koje se ne zna gdje su im grobovi. Zbog toga i ovo oko Rajšićeve pekare drži vodu. Ne želim spletkariti, ali ljudi nema i sigurno je da su završili na jedan tako tragičan način. Netko tko je bio tamo i vidio to, bilo bi dobro da to iznese. Moj iskaz ne može biti vjerodostojan jer sam ja to čuo, nisam vidio.
Andrea Černivec/Hrvatski tjednik
