Molitva – Srijeda, 3. veljače
Božja prisutnost
A sada svoje misli uzdižem k tebi Gospodine.
Ostavljam po strani sve svoje brige i zanimacije
i tražim odmor i okrepu u tvojoj blizini.
Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.
Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.
Riječ Gospodnja
Mk 6,1-6
Dođe Isus u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.”
I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Francois Mauriac, francuski književnik, o Isusovu životopisu je napisao: “Zbunjujuće je za primijetiti da se u vremenskom periodu od trideset godina Sin Čovječji nije pojavljivao drugačije nego čovjek. Oni koji su s njim živjeli mislili su da ga poznaju. Popravljao im je stolove i stolice. Jeli su i pili s njegovom širom obitelji. Kad je izišao iz okvira koji su si oni o njemu zacrtali ismijali su ga kao običnog radnika.”
Gospodine, u svakome od nas postoji dubina, čak i u onima za koje mislimo da ih dobro poznajemo. U te dubine samo ti imaš pristupa. Ovakav način ponašanja – ismijavanje – više govori o samom govorniku, nego o žrtvi. Gospodine, molim te, očuvaj me od takve ludosti.
Razgovor
Kako sam doživio Božju riječ? Je li me ostavila hladnom?
Je li me utješila ili potaknula da djelujem drugačije?
Zamišljam Isusa kako stoji ili sjedi kraj mene,
obraćam mu se i iznosim sve što osjećam.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
