Ne provede li se lustracija, potpisat će se kapitulacija
Jedina stvarna kvaliteta Tomislava Karamarka, ono zbog čega je HDZ unatoč svemu bio opcija za koju ima smisla glasati, je bila jasna osuda komunizma i jugoslavenstva, dva zla koja se prodaju pod zajedničkim nazivom “antifašizam”, a koja su Hrvatsku dovela do samog ruba fizičkog izumiranja, koje se u ovom trenutku, obzirom na natalitet, čini neizbježnim.
No, sudeći po najavama, od lustracije ipak neće biti ništa. To, u prijevodu, znači da je Hrvatska zemlja u kojoj smijete ubijati, cinkati susjede tajnoj policiji, u kojoj možete jedan dan sjediti u CK a drugi dan u redakciji visokotiražnog “lijevoliberalnog” dnevnog lista koji čvrsto stoji na braniku ljudskih prava i demokracije i osuđuje – koga drugog – do li zločinački HDZ jer nije dovoljno demokratičan. U kojoj možete jedan dan proganjati ljude zbog verbalnog delikta, a drugi dan nastaviti raditi to isto “zbog govora mržnje”, poput Mirjane Rakić. To znači da možete biti jednog dana ravnatelj partijske TV koja služi kao instrument održanja na vlasti komunističke partije, kao alat agitpropa i sredstvo za pranje mozga masama, a drugog dana možete biti ravnatelj “javne” TV u kvazidemokratskoj državi i otpuštati urednike koji nisu na liniji partije u ime demokracije.
Ukratko, to znači da smo mi i dalje divlja zemlja u kojoj možete raditi što god vas volja, uključujući i najteže zločine, u ime ideologije i partije, i ne trebate brinuti da ćete zbog toga ikad biti kažnjeni. Dapače, moglo bi vam se desiti da doživite duboku starost kao ugledni član društva, moglo bi vam se desiti, kao recimo Manoliću, da u optužnici protiv vas piše da ste se igrali nožem bušeći zarobljenim ženama grudi i zabavljali se dobro pritom, a potom zarobljenim muškarcima rezali uši i bacali to na hrpicu, a da svejedno u 92. godini budete rado viđen gost kod novoizabranog premijera a u 96. da dajete intervjue novinarima koji su, naravno, za ljudska prava i demokraciju i za strijeljanje na licu mjesta svakog tko pljune u smjeru gay pridea. Možete uništavati egzistencije, gaziti po leševima, i najgore što vam se može desiti je da jednog dana, u demokraciji, umjesto da završite na banderi, postanete ministar ili ugledni novinar. Ili bar član jedno pet-šest NGO-ova koji se bave zaštitom ljudskih prava. I da umrete u dubokoj starosti, uz dobru “antifašističku” mirovinu, nakon što ste imali privilegiran život.
Na žalost, danas većina Hrvata vjeruje da lustracija nije niti potrebna, da je to “lov na vještice” a ne lov na – stare naciste. Zašto? Jer su se ti nelustrirani kadrovi su se raširili kao picajzle u javnoj kući po svim institucijama sistema, i danas sa svojih pozicija palamude kako je lustracija nešto primitivno, loše, osvetničko. Dakle civilizirane države su valjda one koje nisu provele lustraciju, poput Rumunjske i Srbije, a Njemačka, Češka, Poljska, su zaostale? Ne treba biti neki stručnjak da bi se vidjelo da su naprednije i bogatije zemlje provele lustraciju, zaostale zemlje kojima i dalje vladaju otpaci securiratea, kgb-a, ili udbe, nisu. Oni nam govore kako 25 godina nakon propasti “antifašizma” lustracija nema niti smisla. Kako da ne!!! Lustracija će imati smisla i za sto godina, ali ako je se ne provede sad, za sto godina ove zemlje i naroda možda neće ni biti! Zbog toga što nije provedena lustracija, zbog toga što Hrvatskom i dalje drma ista ekipa koja je drmala i u “antifašizmu”, se već 25 godina ljude koji znaju, mogu i hoće tjera u Irsku i Kanadu, kako bi se pogodovalo “antifašističkom” udbaškom ološu i nelustriranom ljudskom otpadu. A sve se to radi u ime “socijalne pravde”, “oprosta”, “humanosti”, tko zna čega.
Lustracija je preduvjet opstanka nacije, i to treba biti jasno. Otrov treba izbaciti iz organizma. Lustracija ne znači nikakav lov na vještice, nikakvo osvećivanje, znači povijesnu osudu komunizma kao režima, znači uklanjanje ostataka totalitarnog režima i njegove tajne policije iz politike i javnog prostora. Da oni taj prostor zagađuju, jasno je. Da i nakon 25 godina vladaju Hrvatskom, jasno je iz toga kolikim su se žarom mediji, pravosuđe, i vlast bacili na obranu Perkovića od izručenja u Njemačku. Da su nedodirljivi i iznad zakona, svjedoči to što Karamarko nije uspio pred sud izvesti genocidne sociopate Manolića i Boljkovca.
Je li Karamarko beskičmenjak, ili su oni bili toliko moćni? To je otvoreno pitanje, no dio odgovora je možda u tome što je Karamarko vrlo brzo reterirao kad je rekao da ga je sram antifašizma, a bio je u pravu, jer i mene bi bilo sram da me netko trpa u isti koš sa Staljinom, Slobom Miloševićem, Kadijevićem i Ceaussescuom. Ali sigurno je da birači HDZ-a neće Karamarku oprostiti ako se ne donese zakon o lustraciji.
A sva je prilika da neće. Karamarko je preksinoć u Varaždinu rekao da HDZ ne priprema zakon o lustraciji, a u HDZ-u su jučer poručili da ih ne zanima tko piše taj zakon jer da je HDZ htio zakon, sam bi ga napisao. Podsjetimo, nedavno Ivan Tepeš, šef HSP-a AS i potpredsjednik Sabora, u intervjuu Globusu govorio o tome da se upravo radi zakon o lustraciji. A sad priča nešto drugo, pa je čak naveo kako se protivi “lovu na vještice” i kako nije za pojedinačne obračune s ljudima, već da se osude svi zločini počinjeni u ime komunističkog režima, onako, generalno. Po sistemu “pojavu osuditi, a drugove poštedjeti”. Ako postoji išta ogavno i licemjerno, to je “načelna osuda” nečeg. Što se tu ima “načelno” osuđivati!! Ako je netko suspendirao demokraciju, uveo diktaturu, uživao njene plodove, ogriješio se o sve što je ljudsko, onda jasno da treba za to odgovarati, pa ako i nije kršio tadašnje zakone, i dalje ne može u demokraciji biti na položaju! Lustracija ne znači zatvorske kazne, već jednosavno znači da udbine špijunčine i partijska vrhuška ne mogu danas obnašati određene javne dužnosti, i to je ključno. Priprema li HDZ kakvu “načelnu osudu” komunizma, neka se počnu lagano opraštati od vlasti. Jer, kako rekoh, birači su HDZ-u spremni oprostiti dosta toga, uostalom znaju s kim imaju posla, ali sigurno im nikad neće oprostiti beskičmenjaštvo. HDZ je stvoren da bi oslobodio zemlju terora antifašizma i antifašista, na čelu s JNA i Slobodanom Miloševićem, a ne da bi pričao “ko nas zavadi”, u ovoj verziji bez bre. Devedesetih Tuđman nije iz raznih razloga obavio posao do kraja, jednog neprijatelja je porazio, drugog, opasnijeg, nije. Na Karamarku je da nastavi gdje je Tuđman stao, ili da potpiše kapitulaciju zemlje.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
