Koliko ih sudjeluje u ubojstvu jednog nerođenog djeteta kod nas u Hrvatskoj?
U početku domovinskog rata, devedesetih prošlog stoljeća, činilo se da je cijeli svijet protiv hrvatskog naroda odnosno protiv osamostaljenja od komunističke Jugoslavije. Ta tko je od vođa zapadnih država pomišljao da će se Hrvatska bez jakog oružja odhrvati, tj. samo s kaljašnikovima i lovačkim puškama. Ali o ovome je, takoreći, sve rečeno pa ponovimo kako je baš to naoružanje bilo ključno za sam početak, kad se uzme da je iza njega stajala sila složnih srdaca i domoljublja, kao i pameti lidera osobito ondašnjeg generala Franje Tuđmana.
Ma bila je to slika sudara Davida i Golijata, tj. tako slabo naoružanog hrvataskog naroda i vojne sile, armije, po nazivu JNA. Sudar jakog i slabog. Taj sudar bio je u stvari oružani rat između agresora i branitelja domovine Hrvatske, pa je i dobio naziv Domovinski rat u odnosu na agresora JNA i pohlepne Srbe za tuđim teritorijem.
Taj rat je za nas dobiveni rat, za osamostaljenje Hrvatske ali ovdje traje još jedan rat, kao i diljem cijeloga svijeta, rat protiv nerođene djece i pogiba se samo na jednoj strani, tj. pogibaju samo djeca koja nisu ničim naoružana i koja se ne mogu braniti. U gore navedenom slučaju, domovinskom ratu, ginulo se na obje strane. Ali niti jedno nerođeno dijete nema ni najmanju šansu poput Davida pa da kakvom praćkom pogodi neprijatelja Golijata.
Sila ili oružje koje se usmjeruje na nerođeno dijete u utrobi majke za vrijeme ubija-nja (pobačaja) je neizrecivo, neusporedivo s bilo kojim dosadašnjim oružjima. Kolika je, zapravo, sila zla usmjerena na to dijete samo „oni crni“ u paklu znaju. Jer, gledajte, što se sve survaje na to nemoćno i beskrajno nedužno dijete. Ne samo majka i otac, medicinski službenici; ginekolog i medicinska sestra ili pak još netko iz bližega roda i prijatelja koji nagovaraju na pobačaj nego je tu i država koja svojim zakonima to dopušta. A država je ovdje najuže zakonodavno tijelo odnosno parlament ili zas-stupnički dom.
Naš zastupnički dom je Hrvatski (državni) Sabor. No, tu nisu neke imaginarne osobe nego osobe izabrane od naroda na slobodnim izborima. Može se sa sigurnošću reći da je velika većina birača odgovorna baš za takav izbor zastupnika. I kad je riječ o dopuštenosti ubijanja nerođene djece kod nas onda je to regulirano još u onom, sada nepostojećem, Saboru SRH iz 1978. Tako znamo svi da ovi i prošli zastupnici nakon osamostaljenja Hrvatske, kao i njihovi birači, stoje u ratu protiv nerođene djece a da samo djeca pogibaju i ne misleći u kakvim mukama i okolnostima na ginekološkim stolovima plaćenih ubojica.
A „nema dvojbe da je pobačaj ubojstvo“ priznao je to i prof. dr. Matko Marušić, kako nam piše u Slobodnoj Dalmaciji, na 29. 01. 2016. na održanoj tribini organiziranoj od studentske udruge „SplitMisli“ i dodao:“Ali ako gledamo s društvene strane, ljudi koji žele pobačaj zabraniti, jako griješe. To je nerješiv problem…“(SD, članak pod naslovom: “Vječna dilema-Pobačaj: izbor ili smrt pojedinca).
Da je to rekao moj pokojni rođak Ilija (iz mog rodnog sela Prugova) onda se ne bih osvrtao na izrečeno glede ovoga oko zabrane pobačaja. Pokušat ću malo ilustrirati nekim događajima, koji nisu nimalo simpatični ni za uho ni za oko. Naprimjer, čitatelju ili gospodine M. Marušiću (ispričavam se, gospodine doktore Matko) sjedite s prijateljem u nekom kafiću – kavani i odjednom pucanj iz samokresa i nedaleko od vaših nogu pada žrtva u krvi, guši se, koprca, jauče. Kako postupiti? Ta tko bi, ili bili itko odmahnuo rukom i dodao: ah, ta i onako nijednim zakonom nije zabranjeno ubijati! Idete ulicom a nekakav muškarac pokušava silovati mlađu ženu, a vi ne marite i kažete: taaa i onako nije zakonom zabranjeno silovati! Ulazite u dućan-samoposlugu a kad tamo vidite ispred sebe kako neka stranka puni svoju torbu i izlazi van mimo blagajne. I vi kažete u sebi: ta i onako nije zakonom zabranjeno krasti! Malo smiješno.
A meni je upravo smiješno kad netko, pogotovo s titulom doktora, govori da neki ljudi žele zabraniti pobačaj. Zašto se ovdje rabi ta riječ, pojam, ideja, logos ili što već kad je riječ u ubojstvu nerođenog djeteta. Da li je ikakvim zakonom bilo moguće spriječiti ono ubojstvo u kafiću odnosno zabraniti. Ja sam siguran da nije. Što bi to značilo ili kako je uopće izvedivo tako nešto? Za izvesti nekakav zločin, ubojstvo postoji neograničen broj mogućnosti mjesta i vremena. I kad se pojedinac odluči na to ne može ga spriječiti nikakva tajna služba jer ne čita njegove misli ni odluku. Zabraniti pobačaj je isprazna (ispraznica) izreka kao i zabraniti ubojstvo u kafiću. Ubojstva se događaju ali ih nitko i ne može zabraniti. Generalno ono bi se moglo zabraniti kad bi bilo moguće zabraniti svim ljudima činiti bilo kakvo zlo, tj. zabraniti izbor na zlo jer nam samo dobro odgovara.
Ne, i ja stotine i tisuće puta vičem, pišem i govorim kako se ne može zabraniti pobačaj kako ni bilo kakvo činjenje zla. Ali vratimo se na onu priču o ubojstvu u kafiću. Netko je upucao žrtvu koja je na podu i vidimo je u mukama. Što se događa s počiniteljem? Postoji li nekakav zakon koji tretira takav događaj, tj. počinitelja zložina (ubojicu)? Ne treba drugo ni dugo razmišljati. Postoji Kazneni zakon koji će ili po kojem će se zločincu suditi i izreći kazna zatvorom. Ako je dr. Matko rekao da je pobačaj ubojstvo onda ne treba govoriti o nekim ljudima koji žele zabranu pobačaja nego jednostavno postupiti kao i s onim ubojstvom u kafiću. Zabraniti ovdje je u igri obmanuti i sebe i druge.
Godišnje se kod nas ubije na desetke tisuća nerođene djece i da je društvo tako bešćutno i da zastupnici primaju plaću čuvajući i onaj zakon koji dopušta ubijanje nerođene djece, zakon iz pokojne SRH i SFRJ-ota. Dakle, plaćeni ubojice. Eto, koga smo izabrali! Naaa.moj narode! Kod nas je varijabilna veličina registriranih birača preko 3 milijuna. Obično ih na izbore iziđe oko 2 milijuna. Ako, pak, egzistira i dalje onaj zakon iz 1978.znači da ga podržava preko milijun birača. Nije li to onda milijun na ubojstvo jednog nerođenog djeteta (1 000 000 : 1) Kakva li paklena mašinerija udara na jedno nemoćno, nedužno, nevino dijete!?
Tražimo kosti naših ubijenih prije sedamdeset i manje godina i urlamo na ubojice tražeći osude, a naše sestre, braća, nevjeste, rodice, rođaci plaćaju ubojice po klinikama da ubijaju neželjenu nerođenu djecu. Kakve li civilizacije!? Grijesi koji vape u Nebo za osvetom! Zato vičem pod prozorima Kaptola i sličnih palača, manjih dvoraca i vila velikih i manjih klerika da nije dopušteno stajati šutke pored svega što se događa, te neka povedu narod na iskajavanje grijeha i stoje na čelu pokorničkih pobožnosti, adoracija i raznih četrdesetnica, uz euharistijske kongrese po biskupijama, metropolijama i napokon NEK (Nacionalni Euharistijski Kongres)! Sigurno ćemo uspjeti ako to učinimo pod patronatom blaženog Alojzija Stepinca odnosno Blažene Djevice Marije!
Nikola Bašić, Vis
