OPREZ: Evo kako djeluju drugovi!
Neviđeni bijes zatucane i očerupane peradi!
Teško je podnijeti izborni poraz pa je donekle i razumljivo da na izborima poraženi Kuku-rikavci pod svaku cijenu žele od političke scene u Hrvatskoj a po nalogu i planu one ‘šake jada’, upriličiti pravi pakao.
Iz dana u dan, nemoćni, bljulju svoj bijes po političkim suparnicima, trude se pronaći bilo kakve njihove izjave iz daleke prošlosti ne bi i poštene ljude ponizili i dezavuirali ne birajući ni riječi ni sredstva umjesto da počiste smeće pred svojim pragom.
Izraz ‘šaka jada’ tek je, eto, bezazlena metafora, nije čak ni satira, kaže očerupani bivši premijer a kamoli uvreda za razliku od Pauletićevog ismijavanja japanske turistice u Splitu s gas-maskom na licu koju je nekad davno na svom face-booku Robert Pauletić poslao u Kinu-materinu; poslao Japanku u Kinu!?
Osulo se drvlje i kamenje po budućem zamjeniku ministra turizma jer su ‘čačkajući’ po Google-u crveni oporbenjaci pronašli kako vrijeđa strane goste, izaziva netrpeljivost prema strancima(rasizam??), a posebno mu zamjeraju što je povrijedio osjetljivu turističku kategoriju, vječno ugrožene paradazj-turiste, Istočne nam susjede; ajme majko!
I gle tko se javio, Jaroslav Pecnik-manjinski Slovak iz Osijeka i samodopadni Goran Beus (von) Richembergh, reklo bi se podrijetlom čisti-arijevski ‘Švaba’.
Pa, pročačkajmo poput njih dvojice i mi malo po njihovoj ‘životnoj crti’, isto tako kao i oni, s face-booka!
Evo što o Jaroslavu Pecniku piše Jaro Jaro, Top Commenter, dakako, na www.facebook.com/jaro.stuck (prenio tjednik ‘Hrvatski fokus’):
„Treba pobliže znati iz kojeg miljea dolazi drug Pecnik.
Otac došao krajem Drugoga svjetskog rata s ‘osloboditeljima’ u Osijek, u pletenim čarapama kakve su nosili u Bačkoj i Banatu i nekakvim jadnim kožuhom i naravno s ‘lijepom kapom partizanskom’ na glavi.
Već nakon nekoliko dana je zajedno s ‘drugovima iz komiteta’ iz stana u strogom centru grada, Štrosmajerovoj 1a, izbacio obitelj dr. Enderlea, liječnika osječke gradske bolnice i ženu mu prof. na jednoj od osječkih škola(to se može, ako hoće, i provjeriti!, nap. a.).
Ubrzo mu je otac postao i direktor nekih osječkih poduzeća koja su u to vrijeme bila oduzeta domaćim industrijalcima, mahom u vlasništvu domaćih ‘švaba’.
Iz tog partizanskog miljea ‘izrastao’ je, a u njemu se i školovao, kasniji komunistički aparatčik Jaroslav Pecnik.
Bio je u raznim ‘društvenim organizacijama’ i na raznim funkcijama, naravno, baštineći ‘tekovine komunističke revolucije koja traje’.
Dosljedan je i danas, negirajući otvoreno Hrvatima pravo na samostalnost i državu riječima kako je Hrvatska ‘mala i beznačajna državica u kojoj živi zatucan narod’“(autentična izjava, nap. a.).
A kakav je tek tajanstveni kurikulum prepotentnog i samodopadnog partijskog aparatčika, čudnog ‘splitskog’ imena Goran Beus (von) Richembergh!
Na velikogoričkom području 2011. bilo je 109 registriranih Nijemaca, ali za ove izbore za predstavnike njemačke manjine upisana su samo dva kandidata.
A na izborima su dobili – jedan glas!
Naime, Goran Beus (von)Richembergh alias Emir Tahirović glasao je u Velikoj Gorici – i izabrao sam sebe!
Imbro Berkeš, kordinator za nacionalne manjine Grada Zagreba, u svezi jednog vrlo znakovitog slučaja koji oslikava hrvatsko kazalište apsurda – našu političku scenu priča zanimljivu priču:
„Glavni glumac je (kvazi-Švaba) Goran Beus (von)Richembergh, i nastavlja:
„Na velikogoričkom području 2011. godine bilo je 109 registriranih Nijemaca, ali na ove izbore za predstavnike njemačke manjine upisana su samo dva birača.
Od tih dvoje birača odazvao se samo jedan-i to Goran Beus (von) Richembergh. On je glasao u Velikoj Gorici i izabrao je samog sebe“, kroz jedva suzdržani smijeh priča hrvatskim medijima koordinator za nacionalne manjine Grada Zagreba Imbro Berkeš, i dodaje:
„To u ovoj situaciji znači da je on izabran za predstavnika Nijemaca.
Njegova ambicije mi nisu jasne, poglavito jer njegova prošlost ničime ne dokazuje da je on Nijemac.
Njegovo rođeno ime navodno je Emir Tahirović, a otac mu se zove Edhem Tahirovć iz Goražda, prema pisanju tiska. Ime majke mu je Marija Beus (iz Sanaderovih Dugobaba, nap. a.) i po ničemu ovaj saborski zastupnik ne može biti Nijemac (i to…rodom iz Splita!?, nap. a.).
Jedino iz vlastite koristi, po tim podacima.
Pokušavao je on biti i Židov, o čemu je isto tisak svjedočio, ali je vrlo brzo ‘provaljen’ i ta priča sa židovskim podrijetlom je propala. Zbog toga sumnjam da Beus ima ikakve veze s Nijemcima” – rekao je Berkeš jasno i glasno a nismo mogli ćuti ili pročitati da ga je navodni ‘austrijski grof’ tužio zbog grozomorne klevete.
I za kraj…
Svojim javnim nastupima Robert Pauletić, novinar, putopisac, enigmatičar, dokazao je ne samo izvrsnost svog intelekta, svoj kvocijent inteligencije, pokazao je za naše pojmove nezamisliv nacionalni altruizam:
Kada netko razdijeli milijun kuna, prva je pomisao da je ili blesav ili istinski altruist. Robert Pauletić dosad je dokazao da je istinski altruist. Novac koji je zarađivao kao kvisko-znalac dijelio je potrebitima i prije.
Na čuđenje mnogih, učinio je to i s milijun kuna koje je dobio za briljantnu pobjedu u Kviskoteci. Pauletić je svojim darom napravio nesvakidašnji čin, rijedak u ovoj zemlji.
U zemlji koju mnogi potkradaju, on daruje!
U zemlji u kojoj se za rata prodavala čak i humanitarna pomoć, Pauletić u miru dijeli milijun kuna!
Da nije posrijedi Robert Pauletić, bilo bi nevjerojatno.
E, to je ono što među ostalim smeta tipovima koji nikad nisu voljeli niti su poštovali svoju domovinu Hrvatsku poput Jaroslava Pecnika.
Oni ne mogu podnijeti da u Hrvatskoj ima ljudi koji vole ovu zemlju jer za njih je Hrvatska ‘mala i beznačajna državica u kojoj živi zatucan narod’ (citat Jaroslav Pecnik), pa svoju intelektualnu i moralnu inferiornost ali i zluradost, zlobno pokušavaju kompenzirati niskim podvalama izvučenim s face-booka.
Uzalud, jer poznato je ‘dok bijesni psi laju karavana prolazi’ ili ‘uzalud vam trud, crveni svirači’!
Ili, intelektualno superiornog Roberta Pauletića nastoje diskreditirati opskurne osobe poput neidentificiranog(vječnog studenta, nap. a.) Gorana Beusa (von) Richembergha alias Emira Tahirovića kome je opasni nacionalizam svojedobno predstavljala i nazočnost predstavi ‘Nikola Šubić-Zrinski’ u Splitu.
On je, navodno, za vrijeme Domovinskog rata, ali u Beogradu, cvijećem zasipao i srbijanske tenkove u pohodu na Hrvatsku; uistinu, Milanovićeva ‘šaka jada’!
I za kraj:
Ovjereni iskaz Beusove kolegice iz srednje škole:
U studenome 2007. velikogorički mediji objavili su veliku priču o Beusovim grijesima iz srednjoškolskih dana u Splitu.
Godine 1984. Goran Beus obrušio se na 16-godišnje učenice brodograđevinske škole koje su napisale prikaz opere ‘Nikola Šubić Zrinski’.
U svom članku koji je bio odgovor na prikaz, taj čovjek plave krvi, lažni ‘grof Beus von Richtemberg’ je učenice optužio za ustaštvo.
Epilog slučaja bio je da su učenice izbačene iz škole odnosno prebačene u drugu školu, a nastavnica koja je uređivala školski list završila je na bolovanju zbog živčanog sloma i političkih pritisaka koji su započeli Beusovim tekstom (‘Nacional’, 15.srpnja 2008., autor Plamenko Cvitić; u tom članku ima još ‘puno lipih stvari’, pročitajte na Google-u!).
Dodatak, originalni tekst:
60. MEĐUNARODNI SAJAM KNJIGA U BEOGRADU
MOSTART je na ovogodišnjem Beogradskom sajmu knjiga (25.oktobar- 01. Novembar 2014.) zajedno sa Zadrugom Res publica izlagač u Hali 1 na Galeriji.
Promocija izdanja MOSTART-A – sreda 28. oktobar u sali Ivo Andrić, od 17h. Gost na promociji biće Dragan Markovina, istoričar iz Splita, i autor knjige “Jugoslavenstvo poslije svega”
Promocija je bila posvećena završetku trogodišnjeg projekta izdavanja ‘Memoara jugoslovenskog revolucionera Vicka Krstulovića’ i izdanju treće knjige.
Govorili su Nebojša Popov, sociolog, Jaroslav Pecnik, publicist iz Osijeka i Vladimir Krstulović priređivač i autor.
-Komentar je suvišan, zar ne!?
Damir Kalafatić/hrsvijet.net
