TIHOMIR DUJMOVIĆ: Koga štiti Most?
Možete li zamisliti da američki predsjednik Obama javno istakne kako šef CIA-e više ne uživa njegovo povjerenje, da mu jednostavno više ne vjeruje, stavi to na papir i potpiše mu otkaz, a mediji pritom nagađaju da je šef CIA-e zapravo tajno prisluškivao Obamu kroz neku obavještajnu operaciju, da mu to nije rekao i da je zbog toga između njih puklo?
A da se onda negdje u kadru pojavi potpredsjednik Joe Biden koji bi na to sve rekao da se on uopće ne slaže sa smjenom šefa CIA-e?! Možete li zamisliti da se tako nešto dogodi u Njemačkoj ili Engleskoj? Nezamislivo, zar ne!
E, pa dok god je jedna takva posve nezamisliva stvar de facto surova hrvatska realnost, svi jugoslaveni ovoga svijeta mogu ostati posve mirni, Hrvatska ostaje čvrsti dio Balkana i mentalni dio bivše Jugoslavije, mala zalupana provincija koja je miljama daleko od političke civilizacije. Osobita je tragedija da je takvu realnost Hrvatskoj donijela nova mlada snaga, tobože reformski nastrojena, mlada skupina tobože neovisnih stranaka i pojedinaca koji navodno pod svaku cijenu žele izbjeći pogreške bivših vlasti.
I onda nakon što Predsjednica potpiše smjenu šefa centralne obavještajne agencije, Božo Petrov čupa premijeru iz ruke olovku kojom treba supotpisati tu odluku i tako počinje ljuljati i lomiti jedva dosegnutu koalicijsku Vladu! Naime, doista je nevjerojatna realnost u kojoj živimo i nije nikakvo čudo da ljudi mahnito bježe iz ove lude zemlje.
Je li se ikada Božo Petrov upitao tko bi želio živjeti u „njegovoj“ Hrvatskoj u kojoj se šefa tajne službe ne treba smijeniti čak niti kad ovaj prisluškuje predsjednicu države? Tko želi živjeti u državi u kojoj kompletna obavještajna zajednica nije bila kadra predvidjeti da će ovamo nahrupiti više od pola milijuna izbjeglica, nego su političari raspolagali procjenama da nam stiže od dvije tisuće do pet tisuća migranata?
U kojoj normalnoj zemlji već u tom trenutku ne bi letjelo s posla pola obavještajne zajednice? Tko želi živjeti u državi u kojoj u kapitalnom trenutku formiranja vlasti upravo iz tajnih službi procuri podatak da je jedan od aktera pregovora svojedobno bio pripadnik hrvatskog obavještajnog miljea. Osim toga, taj čovjek koji je cijelo vrijeme rata radio za nas, a boravio je u ratu „preko“, sad se zahvaljujući hrvatskim medijima još predstavlja i kao izdajnik!
I uza sve ove neviđene megaafere nikada nitko iz obavještajne zajednice za te stvari nije odgovarao! Nego čak i kad takvo vodstvo tajnih službi hrvatska predsjednica više ne želi gledati u svom okruženju, nađe se naš najveći reformator, Božo Petrov, koji prijeti raspadom koalicije ako se takvog čelnika službi smijeni! Priča o smjeni šefa SOA-e, Lozančića, uopće nije priča o Lozančiću, niti je u tom kontekstu on ovdje centralna figura. On je izravni i neupitni, osobni izbor Zorana Milanovića, koji je privrženost svom šefu pokazivao čak i dok je Josipović bio na Pantovčaku, prema tome njegova grozničava borba za opstanak na vlasti je tipično političko gladijatorstvo.
Bilo bi, doduše, politički pristojno da odstupi nakon što mu je predsjednica države otkazala poslušnost, ali ovdje se rijetko tko više ustaje starijima i u tramvaju, a kamoli da bi doživjeli pristojnost u politici. Stoga je glavna figura ove tragedije u kojoj svjedočimo da smo teška provincija i Balkan u najgorem smislu riječi, upravo naš veliki reformator.
No, pogledajte njegovu dvoličnost. Božo Petrov i cijeli MOST su kod smjene ministra Crnoje tvrdili da u njegovu ponašanju, doduše, nema kaznene odgovornost, ali da govorimo o „jasnoj i ogromnoj“ političkoj i moralnoj odgovornosti, te da temeljem te odgovornosti Crnoja jednostavno mora otići. Postavlja se pitanje: kako možete u slučaju Crnoja gdje govorimo o životu na dvije adrese i nenamjenski trošenom kreditu tražiti ostavku nekoga s naslova „jasne i ogromne“ moralne i političke odgovornosti, ali ne tražite ostavku, dapače, ne dopuštate smjenu u slučaju Lozančić gdje sve vrišti od moralne i političke odgovornosti?
Jer je tu predsjednica države uistinu prevarena, jer je prisluškivana, a da joj to nije rečeno, a transkripti njenih razgovora su stavljani na stol premjeru Milanoviću! Jer imamo posla sa šefom tajne službe koja uopće nije predvidjela biblijsku migraciju, gdje imamo čelnika tajnih službi iz kojih u najdelikatnijem trenutku pregovora o novoj vladi iscuri podatak da je jedna osoba svojedobno bila suradnik hrvatskih tajnih službi.
I ništa od toga po Boži Petrovu ne potpada pod „jasnu i ogromnu“ moralnu i političku podobnost, po kojoj je „odstrijeljen“ ministar branitelja? Dvoličnost političarima dakako nije strana, ali dvoličnost u kojoj se od publike otvoreno radi idiote iritira preko svake mjere. A upravo to ovoj naciji radi Božo Petrov kad zabranjuje smjenu Lozančića.
Osim toga, dobro obaviješteni krugovi ističu da Petrov i čelnici MOST-a ne dopuštaju čak niti smjenu najeminentnjih Milanovićevih ljudi u MUP-u! Pod egidom da se profesionalce ne dira! Ali, zar se nismo „dogovorili“ kao što je uostalom uzus u Uniji, da svi oni koji su na vlast došli s novom garniturom, s tom garniturom i odlaze?
Osim toga informirani krugovi ističu da Most i Petrov ne žele velike promjene čak ni na HTV-u. Koji je nedavno potpisao sporazum o tijesnoj suradnji s RTS-om, a čija je tamošnja kompletna nomenklatura stigla na Prisavlje s Milanovićem. I dakako s Josipovićem. Ostaviti u MUP-u i na HTV-u Milanovićeve kadrove pod egidom profesionalizma to znači ostaviti Milanovića i Josipovića de facto na vlasti. Ako dođemo do toga, onda će Božo Petrov ovu koaliciju dovesti do raskola jer HDZ ne može izići pred oči svojoj publici s takvim stavovima. Niti to ovo vodstvo HDZ-a želi.
Osim toga držanje Bože Petrova je na ovaj način u najmanju ruku uvredljivo prema premjeru Oreškoviću.
Jer, Petrov je zapravo sam isforsirao smjenu Crnoje, Petrov je vrlo nježno stao uz Hasanbegovića, a još ćemo vidjeti kako će se držati u nastavku napada na sjajnog ministra kulture kojeg je dopao posao kojeg se nitko u hrvatskoj državi nije htio primiti svih ovih 25 godina hrvatske samostalnosti.
Nema dvojbe da će se glede smjene šefa tajnih službi Petrov morati povući, ali ovo političko nasilje mu valja zapamtiti. Da se drugi put ne iznenadimo.
Tihomir Dujmović / Slobodna Dalmacija
