‘Ugroženi’ uzvraćaju udarac
Ne izvode samo Amerikanci preventivne udare, to u okviru svojih skromnih mogućnosti čine i neki skupine u hrvatskom društvu. Jer kako drugačije objasniti balvan-bunu početkom devedesetih, nego kao preventivni udar na eventualnu ”ustašku” ugrozu!?
A u toj optici ustaška je, da ne bi bilo zabune, svaka hrvatska država. Ta stvar se može protegnuti i dalje u prošlost, recimo do Nikole Stojanovića, bosanskog Srbina, koji ničim izazvan usred Zagreba 1902. kliče: ”Do istrage naše ili vaše!” Vaše, kad ste već navalili, odgovorio bi mu neki manje trpeljiv narod od Hrvata.
Samoprozvani se ”antifašisti” osjećaju ugroženima već i činjenicom da novi ministar kulture drži da je njihov ”antifašizam” tek floskula kojom pravdaju svoju navezanost na državne jasle. Pa ga unisono proglašavaju fašistom, kao da ne biti nešto automatski znači biti nešto sasvim suprotno!? ”Antifašistički” govor ljubavi fijuče poput metaka oko glava svih onih koji se usude sumnjati u njihove istine i njihovo pravo da u već poodmakloj dobi vise na državnoj sisi.
Ovih dana se pismom o vlastitoj ugroženosti hrvatskoj predsjednici obratio Milorad Pupovac. Požalio se da su ideološke i međunacionalne tenzije u hrvatskom društvu porasle do usijanja. Predsjednica mu je odgovorila da se slaže kako su raznorazne netrpeljivosti u našem društvu porasle, ali da one nisu počele s dolaskom nove vlasti nego mnogo ranije. Iz predsjedničina pisma bilo je razvidno da se ona i Pupovac slažu oko toga da je netrpeljivost u društvu velika, ali da se ne slažu oko toga što je akcija, a što reakcija. To jest, tko je prvi počeo. Nikola Stojanović, Puniša Račić, Ante Pavelić, Josip Broz, Slobodan Milošević ili Franjo Tuđman?
Teško je tu naći odgovor koji bi obje strane prihvatile, zato neki kažu da bi povijest trebalo prepustiti povjesničarima, a okrenuti se budućnosti. Ali stvari ne funkcioniraju tako, potisnuta prošlost stalno se upliće u sadašnjost. No, s prošlošću bismo još kako-tako izašli na kraj da nema tog nesretnog ”preventivnog” reagiranja. Iako, samo po sebi, svojevrsni oksimoron, ono je postalo obrazac koji funkcionira. Tako se nakon Pupovčeve pritužbe našla skupina vukovarskih mladića srpske nacionalnosti da, ne čekajući neku hrvatsku psinu, unaprijed uzvrate. Pretukli su Tomislava Šandora, mladića hrvatske nacionalnosti, samo zato što je drukčiji, to jest nije jedan od njih.
Ovo bi po definiciji bio ”zločin iz mržnje”, ali nekako predmnijevam da će proći tek kao prekršaj. Jer nekako slutim da se ”oni koji ne mrze” baš i neće pretrgnuti oko osude ovog zločina. A i državni se organi neće baš prevše trsiti oko ovog slučaja. Da se ne bi Milorad Pupovac uznemirio i opet nekomu pisao.
Damir Pešorda/hrsvijet.net
