Zemlja s tri milijuna fašista

Evo za početak jedan mali test. Jeste li glasovali za Domoljubnu koaliciju, inzistirate li na čistom hrvatskom jeziku, podržavate li ministra Hasanbegovića, jeste li za povratak naziva Hrvatski državni sabor, solidarizirate li se s braniteljima u njihovim zahtjevima, mislite li da je masovno smaknuće ljudi završetkom Drugog svjetskog rata bio zločin, jeste li ravnodušno gledali kako skupina mladića viče „za dom spremni“, stavljate li ruku na srce dok svira himna, jeste li bili za definiciju braka kao zajednice raznospolnih osoba, držite li kako između kršćana i muslimana postoje određene kulturne razlike, bi li trebalo ograničiti priljev izbjeglica, je li vjeronauk u školama prihvatljiv dio obrazovanja i odgoja, je li pobačaj prekid života, mislite li kako je homoseksualnost ipak protuprirodna?

Bit će sad dosta, a moglo bi se nizati u nedogled.

Test za čitatelje

Ako ste, dragi čitatelji, na barem jedno od postavljenih pitanja odgovorili potvrdno, ideološki krug radikalnih i kroatofobičnih nazoviljevičara sasvim sigurno će vas smjestiti među fašiste ili ustaše, što je njegova domaća inačica.
Na taj način bismo lako došli do najmanje tri milijuna fašista koji žive u ovoj maloj zemlji. I taj broj neprestano raste, nekako upravo proporcionalno vremenskom odmaku od 1945. i obrnuto proporcionalno smanjenju broja stanovnika.
Sjekira je ključni instrument kojim se ljudi manihejski dijele na fašiste i antifašiste. Arsenal metoda kreće se od pretjerivanja, tendencioznih interpretacija i podvala do čistih izmišljotina. Taj bauk fašizma naročito se proširio i pojačao nakon promjene vlasti, najprije na Pantovčaku a onda i u Banskim dvorima i Saboru, kada kreće svojim akcijama i Liga antifašista. To znači da je novi „antifašistički“ pokret izraz gnjeva zbog tih neželjenih promjena koje donosi prokleta demokracija.
Nasljednici jugoslavenske političke klase i njihovih privilegija služili su se antifašizmom kao i fašizmom zaista kao floskulom za difamaciju i diskvalifikaciju političkih suparnika. Taj je refleks iz nekih prošlih vremena sačuvan do danas.

Režiseri pakla

Profesionalnim ideolozima antifašizma je više stalo da fašizma ima nego da ga nema. A tko pita za posljedice? Duboko u sjeni ovih ideoloških rasprava, podjela, optužbi i progona ostaju eventualne reforme, gospodarski oporavak, iseljavanje, i druge banalnosti.

Tek formirana Vlada na sve se načine nastoji srušiti. Domaće snage, kao i devedesetih, pokušavaju problem fantomske „fašizacije“ društva internacionalizirati i djelomice uspijevaju u tome.

Već “Le Monde” piše o porastu nacionalizma i ekstremizma, famozni Zuroff prosvjeduje zbog „ustaškog ministra“, itd.. To je valjda taj pakao kojim je zaprijetio Zoran Milanović nakon što je izgubio izbore.

JOSIP JOVIĆ/SLOBODNA DALMACIJA

Odgovori

Skip to content