NOVI “MAGNUM CRIMEN” NAD HRVATSKOM… – ŠUTNJA UVIJEK NIJE ZLATO…!

Od Papine lanjske odluke o maloj odgodi kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca – Step by step (!) – pa sve do ovogodišnjega Stepinčeva, Crkva u Hrvatskoj je trajno u napetom ozračju grčevite obrane Blaženika. Iskusio sam to posebno na predstavljanjima knjige “Rivellijeva zavjera laži – Blaženi Alojzije Stepinac i Srpska Pravoslavna Crkva” (a vodio sam program na tri priredbe).

Sada se vidi koliko je ta “panika” bila nepotrebna i promašena… – čak gotovo i neevanđeoska. Jer Isus je najavio progone onima koji Njemu budu vjerni, štoviše uvrstio ih je u Blaženstva – “Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” Na kraju nam je rekao (a to se čak može razumjeti i kao zapovijed): “Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!” Taj progon ne isključuje “mučenje” proroka i svetaca i poslije njihova “rođenja za nebo” (odlaska s ovoga svijeta). To je staro iskustvo Crkve – koja će biti progonjena do konca svijeta! – pa je čudno zbog čega se kršćani/katolici uzbuđuju kad ih netko “krivo pogleda”, umjesto da to trpljenje izaziva u njima radost. To više što se “milijun puta” ostvarilo biblijsko jamstvo kako se “Onima koji Boga ljube sve okreće na dobro!” – u što sam od početka “zaustavljanja Stepinca” bio siguran, a što je na svim predstavljanjima “Rivellija” istaknuo i moj biskup Bogović.

Jasno, ne zauzimam se za nepotrebnu šutnju, poglavito kad je riječ o apologetici (koje je žalostno malo u katoličkim medijima i općenito u hrvatskoj javnosti) – premda šutnja (ali ne i famozna “hrvatska šutnja”!) ponekad može biti gromoglasnija i uspješnija od najjače galame! Isto tako, uvijek je potrebno braniti istinu – i Istinu. Tu nema ništa sporno i glede toga nema(m) nikakve dvojbe ni trojbe.

Ali poticaj za ovaj post dolazi mi od blage bojazni da pojedini odgovorni u našoj Crkvi – čiji je glas jedini sposoban probiti “nadzvučne zidove” zakulisne i organizirane ignorancije svega što odudara od “službene istine” koju kroz javne medije nameću centri moći (koje, hvala Bogu, konačno stalno spominje i kolega Miklenić u Glasu Koncila) – u ovom trenutku ne procjenjuju dovoljno precizno ni brzo koliko bi bilo važnije stati u obranu ministra Hasanbegovića nego braniti Stepinca (kojemu kao svetcu nikakva obrana i nije potrebna!). Jer riječ je ovdje o obrani Istine i o upozorenju narodu kakva se opasna zamka i paklena zloba ponovno sručuje na Hrvatsku i poglavito na Crkvu. Doslovce kao u vrijeme kada je mason i otpadnik od Katoličke vjere Viktor Novak objavio “Magnum crimen” protiv kardinala Stepinca – a pravi cilj bila je Crkva i hrvatski narod.

Scena/rij se ponavlja – ovo što se već danima događa stara je “priča”. Izvoditelji skandaloznog “U-skazanja” su novi i drukčiji, kao i metode, jer živimo u potpuno novim okolnostima, ali na djelu je isti pakostni zloduh i jednaka paklena zloba istih režisera i “kuhara” iste “tajne kuhinje”, koji su stajali iza literarnog nedjela Viktora Novaka kojim je našem današnjem svetom Blaženiku pripisan “veliki zločin” (magnum crimen)!

Smatram stoga da su se mnogi u Crkvi već trebali očitovati, pa čak i u propovijedima na Stepinčevo, ali i u formi izjave, čak i s neke razine HBK (umjesto da se čeka proljetno zasjedanje na kojem će se sudionici sigurno “osvrnuti na aktualna zbivanja u hrvatskom društvu” – kao što se događa već dvadesetak godina…). Nažalost, u Crkvi se – čak i u vrijeme elektroničkih medija! – neki vladaju po srednjovjekovnom pravilu da se “dragom Bogu ne žuri”. A ima i onih koji kad progovore… bilo bi bolje da ništa nisu rekli. Premda zvuči gorko moram reći da se u to uklapaju i dva najnovija javna istupa naših crkvenih uglednika – korizmena poslanica slavonskih biskupa i poruka predsjednika Odbora HBK za život i obitelj (uz Dan života), koji su “sjajan” primjer promašenih poruka (koje služe samo za “arhiv” i “povijest”) odnosno koje pokazuju kako ne treba javno govoriti, jer se ne kaže ništa što već nije poznato i od čega nitko nema nikakve koristi (a izgleda kao kupanje u moru po kiši…). Neću navoditi velike dijelove (da se ne oduži post koji sam, uzalud kao i uvijek, zamislio kratkim!), nego ću nastojati ukratko prepričati bitno u obje spomenute poruke (prema sadržaju u Glasu Koncila).

Dakle, ta korizmena – valjda zato što dolazi u Korizmi; a po sadržaju bi mogla biti i adventska, i božićna, i uskrsna, i ljetna… i pogrebna (to bi joj najviše pristajalo!), a uklapala bi se i u stanje na Islandu i negdje u Juž.Americi i… bilo gdje jer je “katolička” – poslanica slavonskih biskupa nosi naslov “Siromaštvo i demografsko stanje u Slavoniji, Baranji i Srijemu”. Poslanica je, kako je istaknuo moderator na konferenciji za novinare na njezinu predstavljanju, postavljena socijalno jer u njoj oba biskupa UPOZORAVAJU… na ono što je u naslovu (a meni je odmah došla asocijacija na tzv. socijalno angažiranu rock liriku npr. benda Hladno pivo, koja opisuje socijalno stanje u Hrvatskoj…). Razloge objavljivanja odnosno “progovaranja o tom pitanju” objasnio je biskup Škvorčević – to je “duboko suosjećanje (crkvenih pastira) za naše ljude” bez namjere miješanja u politiku i druga područja, a sve s “polazišta vjere i crkvenoga socijalnog nauka”.

Sadržaj poslanice, koja ima dva dijela, predstavio je biskup Hranić. U prvom dijelu, pod naslovom “Nezaposlenost i siromaštvo u Slavoniji”, biskupi OPISUJUĆI stanje UPOZORAVAJU “na uzroke koji su nas doveli do postojećega stanja”. Nakon nabrajanja tzv. općih mjesta, uz nezaobilazni komunizam i njegove posljedice, glede demografske depopulacije istaknuto je samo “da se dio stanovništva poslije Domovinskoga rata nije vratio u svoje domove”. O katastrofi tzv. BIJELE KUGE, koja je desetljećima harala Slavonijom i “poslovično” se spominjala po cijeloj Hrvatskoj – ni riječi! Kao ni o današnjem moralnom rasulu upravo među kršćanskim vjernicima u Hrvatskoj (jer ne čine pobačaje u hrvatskim bolnicama ni Turci, ni Eskimi, ni Aboriđini, ni…!)…!
U prvom dijelu drugoga dijela poslanice, po frazeologiji socijalnog nauka Crkve – koji bi imao smisla samo kad bi vlasnici većine korporacija u svijetu bili katolici ili barem kršćani! (ovako, to je “sviranje gluhome”!) – biskupi žele pridonijeti pronalaženju prikladnijih “političkih, zakonskih i gospodarskih mjera za oporavak” njihove regije. Dakle, visok stupanj realizma – reklo bi se ironično – kao da je Hrvatska… npr. malo veći perivoj ili ranč HBK, a vlasnici većine banaka u njoj pojedine biskupije, a u Saboru sjede u većini članovi naših župnih pastoralnih vijeća…!

Na kraju poslanice – ruku na srce, to je najkoristnije! – biskupi su uputili jasnu kritiku našemu samodostatnom i uskogrudnom MENTALITETU, koji također sve očekuje od države, istaknuvši osobito korupciju i političku podobnost. Uz to, na fin način ali vrlo jasno, “osobito pozivaju SVEĆENIKE na veću socijalnu osjetljivost i život u jednostavnosti, skromnosti i zauzetosti za čovjeka”! Na tim riječima iskrena čestitka! Jer (znam da ću se ovim nekim kolegama zamjeriti), premda većina svećenika živi skromno i život ulažu za svoje vjernike, oni koji se natječu s kolegama u broju konjskih snaga automobila ter sličnim i raznim drugim svjetovnim glupostima zavrjeđuju još jasniju kritiku jer blamiraju svoj stalež i cijelu Crkvu. Naravno, sa svom poniznošću, svjestan svih svojih slabosti, prvi vičem na sav glas “mea culpa”, ali moramo priznati da se na sve nas odnosi gorki aforizam jednoga francuskog biskupa (parafraziram ga): “U Hrvatskoj svake nedjelje 2000 svećenika propovijeda, a ljudi još uvijek vjeruju!”

Konačno – s malo sarkazma! – mora se priznati da je naš crkveni mentalitet na razini “moderniteta” 19. stoljeća, jer ta poslanica će se čitati u slavonskim crkvama tijekom korizme. Ali to je zapravo ispravno – jer vrijeme je pokore! Da zaključim, naslov priloga u Glasu Koncila o tome glasi: Slavoniji je potrebna čvrsta i postojana odlučnost. Znademo dobro da je Bl. Alojzije Stepinac bio upravo čvrst, postojan i odlučan! A kakvi smo mi danas? Zar je potrebno da se čudimo što su nam vjernici kao i mi…!

Drugi primjer promašenoga govora je Poruka i simpozij o demografiji u HBK-u uz Dan života (navodim također prema GK). O simpoziju neću ni riječi, jer demografi samo zbrajaju i oduzimaju. Poruka dragoga biskupa Mate Uzinića (koju je možda pripremilo Vijeće za život i obitelj HBK, na čelu kojeg je dragi prijatelj Petar-Krešimir Hodžić) ima sjajan naslov: “Optimizmom, velikodušnošću i zajedništvom do demografske obnove Hrvatske”. Lijepo zvuči – ali to je čista frazeologija. Jer u poruci je istaknuto samo porazno stanje Hrvatske koja izumire, a “biskupov poziv na demografsku obnovu” sadrži dosad već tisuću puta ponovljene zadaće za koje “najveću odgovornost imaju državne institucije i sve razine vlasti” kojima će vjernici, tj. članovi Katoličke crkve “dati svoj doprinos”. Evo ih: “ključni preduvjet demografske obnove stvaranje je optimističnoga ozračja i promjena MENTALITETA prema braku, obitelji i djeci…”

Ovdje želim podsjetiti na dvije činjenice. Prva je loša: od demografa predložene mjere gotovo nigdje u svijetu nisu donijele demografski pomak nabolje, a izumiru odreda bogati narodi! Jer zaboravlja se da je “kapitalizam najbolja kontracepcija” – kako je rečeno u Americi već u prošlom stoljeću. A druga činjenica je dobra: OBITELJI s brojnom djecom masovno pripadaju nekim KATOLIČKIM zajednicama ili KARIZMATSKOM pokretu (koji – katolički i protestantski – u svijetu spada među najbrže rastuće fenomene, poglavito u Južnoj Americi, Africi i Aziji, gdje je danas čak dvije trećine katolika u svijetu, dok se broj u Europi i Sj. Americi ubrzano smanjuje)!

Uz to moram, nažalost po milijunti put, budući da biskupi spominju MENTALITET, istaknuti da danas u zapadnome svijetu pa i u Hrvatskoj na promjenu mentaliteta nagore najjače utječe KULTURA SMRTI koju šire SVI jaki MEDIJI, a poglavito ESTRADA. Tako, na primjer, više od 75% zabavnih, tj. pop/rock pjesama na Narodnom radiju, svakodnevno, zarazno lijepim melodijama pjeva o nevjeri, prjevari, rastavi, razlazu, preljubu, piću, drogi, seksualnom nemoralu… itd.; strane pjesme, najviše na engleskom, npr. na Otvorenom radiju, kao i cijela koncepcija toga medija, odurno je destruktivna u moralnom pogledu! A slušanost katoličkih radio-postaja sramotno je mala…! A najnoviju pjesmu koja opisuje radost nerođenog djeteta nad životom gromko su – što je skandal bez presedana! – napali svi liberali i njihovi mediji…! A najodvratnije (m)oralno smeće katastrofalno blasfemičnog riječkog (tzv. art) rock benda (Toi)LET3 stalno reklamiraju svi liberali i njihovi mediji…! Odreda oni ISTI koji medijskom brutalnošću još uvijek likvidiraju ministra dr. Hasanbegovića! Znakovito? Sapienti sat (a “cromoljubnom” blenti ni budilica)!

Zato smatram da “u ovom strašnom času” svi auktoriteti u našoj Crkvi moraju “kriknuti” odnosno javno i jasno ustati protiv medijskog terora kojim se već odavno svakodnevno ubija u pojam i psihički muči naš narod. Ali ISTINU i PORUKU treba reći (i stalno govoriti) jednostavnim jezikom, kao u Evanđeljima, da narod sve razumije i lakše shvati, a ne teškom teološkom retorikom ili frazeologijom upućivati šifrirane poruke onima koji ih niti ne žele čuti i koji im se rugaju ter se istodobno raduju što crkveni pastiri govore narodu nerazumljivim jezikom i životno najvažnije teme ne komentiraju odnosno ne otkrivaju ISTINU i ne razotkrivaju LAŽ. To mora biti proročki govor s auktoritetom, kakvim je nastupao naš sveti mučenik Stepinac, i sa spremnošću na progon i mučeništvo. Kao što je bio spreman naš sveti Blaženik! On nam zapravo cijelim svojim životom i svojom smrću i sada poručuje kako je i danas spreman na nova mučenja ter da bismo takvi trebali biti svi mi koji ga (nepotrebno) branimo! I da bi trebali šutjeti oni koji ga hvale, a sami nisu spremni ni na kakvu žrtvu, a kamoli na progon, mučeništvo i svjedočku smrt!

Usuđujem se stoga, kao hrabrog svjedoka u hrvatskoj sadašnjici istaknuti ministra Hasanbegovića, ujedno kao borca za istinu, koji govori jasno i otvoreno, kako su govorili i Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman. To potvrđuju i njegove najnovije riječi (VL, 12.2.):
“Nikada nisam ni na koji način bio apologet bilo kojega zločinačkoga režima, bio to ustaški režim ili komunistički režim. Dapače, iz svojih javnih nastupa i radova jasno sam isticao da su ustaški zločini opterećeni ne samo hipotekom poraza već da predstavljaju najveće moralno posrnuće u povijesti hrvatskoga naroda, čija sjena i zloduh do danas stoji nad hrvatskim narodom. Protivnik sam svakog totalitarizma, i fašističkoga i komunističkoga, pripadam Vladi i stranci koja jasno stoji na zasadama demokratskog antifašizma, antikomunizma i antitotalitarizma i koja je predana demokratskim vrijednostima i parlamentarnoj vladavini. To je moje ljudsko, građansko, političkog, moralno i, ako hoćete, znanstveno stajalište.”

A kardinal Stepinac – u završnom (posljednjem) govoru na sudu (3.10.1946.) kaže:
“Nisam bio persona grata ni Nijemcima ni ustašama. Nisam bio ustaša, niti sam položio njihovu zakletvu, kako su učinili vaši činovnici, koji su ovdje. Hrvatski se narod plebiscitarno izjasnio za hrvatsku državu i ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.” Isto tako (nakon dojave o jednom zločinu) jasno je rekao: “Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitavi Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku. (…) Čitava javnost, a napose rodbina ubijenih traži zadovoljštinu, odštetu, izvođenje krvnika pred sud. Oni su najveća nesreća Hrvatske!” Sapienti sat!

Dalje kaže ministar: “Koristiti selektivno potpuno periferne izjave izvađene izvan konteksta prije više od 20 godina iz mog mladenačkog i studentskog razdoblja predstavlja najobičniju političku manipulaciju. Kao znanstvenik i povjesničar afirmirao sam se u javnom životu, moji radovi su prošli znanstvenu verifikaciju najvećih historiografskih autoriteta koji se ni na koji način ne mogu dovesti u vezu s apologijom bilo kojeg zločinačkog režima. Dapače, mislim da se moje ministarsko djelovanje treba suditi po mom radu, a ne preko selektivne manipulacije činjenicama iz davne prošlosti. Savjest mi je čista i u ljudskom, i u moralnom, i u političkom smislu. Sve ostale detalje svima koji su zainteresirani spreman sam objašnjavati u svako doba dana i u svakom trenutku, u mirnom ozračju, u intelektualnoj raspravi, a ne u ozračju linča, javnoga progona koji u mom slučaju poprima elemente i stanovitog ludila.”

A kardinal Stepinac (na kraju svojega govora na montiranom procesu) reče: “Uz dobru volju se može doći do sporazumijevanja, no inicijativa je na današnjoj vlasti! Niti ja, niti episkopat nismo stranka za načelno sporazumijevanje, nego državna vlast i Sv. Stolica. A to se tiče mene i moga suđenja, ja ne trebam milost, savjest mi je mirna.”

Zato je prvi hrvatski predsjednik Franjo Veliki, u intervjuu za list MI (u siječnju 1992., u kojem sam i sam sudjelovao) rekao: “Nasuprot i Mačeku i Paveliću i Titu imamo ličnost Alojzija Stepinca, prvog čovjeka Crkve u Hrvata, hrvatskog muža koji je bio za hrvatsku državu, za uspostavu i održanje hrvatske države bez ideoloških ograničenja, i u tome je veličina i povijesna zasluga Stepinca. Po tome se može govoriti o Stepinčevoj Crkvi, Crkvi koja je bila sa svojim narodom, koja je željela samostalnost Hrvatske države.” Treba li dodatno pojašnjavati u čemu je za sve “viktornovakovske” Tuđmanove kritičare i njegov “magnum crimen”?!

Dakle, i kod ministra kulture je očit izvorni “stepinčevski” govor. Zlobni prigovor da “nije osudio NDH” samo cilja na mržnju prema SVAKOJ HRVATSKOJ DRŽAVI! Dakle, ono isto što je i Stepincu bio “magnum crimen” – što potvrđuju njegove prije navedene riječi na sudu. Dr. Hasanbegović je također izvrstno uočio – premda nije ni teolog ni egzorcist! – da ZLODUH zločina stoji nad hrvatskim narodom! Jer i u slučaju osude Stepinca, i u “slučaju Hasanbegović” (kao što je bila i još uvijek traje u “platformi detuđmanizacije” Hrvatske!) na djelu je sotonska manifestacija mržnje i zla prema čovjeku i njegovu narodu (i Crkvi). U ovom dosad neviđenom političko-medijskom orkestriranom pokušaju višestruke likvidacije jednoga doktora povijesnih znanosti očituje se trostruki plan paklenoga zloduha: 1. stalno (novo-staro) i sve dublje udaranje “ustaškoga” žiga-stigme hrvatskom narodu, kako bi ga se, kao poslije 1945., kontinuirano lakše držalo pod čizmom komunističkoga antifašizma; 2. maksimalno maskiranje onoga što Vlada doista ne može učiniti, poglavito na području obećanih “reformi”; 3. podpuno blokiranje svega onoga što bi ova nova hrvatska Vlada željela i što može učiniti pod vodstvom premijera Oreškovića, a poglavito na polju kulture.

Na kraju, moramo se zapitati (kao što su Židovi pitali Sv. Petra nakon propovijedi na dan Duhova): “Što nam je činiti, braćo?” Svi “mi kao vjernici, članovi Katoličke crkve”, kako je napisao biskup Uzinić, možemo dati svoj doprinos moralnoj preobrazbi i demografskoj obnovi hrvatskoga naroda samo ako prihvatimo recept koji nam je Bog dao već u Starom zavjetu: Ako se NA ME ne oslonite održat se nećete! Sjetimo se IZBORA pred koji je svojedobno Bog stavio svoj izraelski Izabrani narod (kako stoji u Ponovljenom zakonu 30,15-20) – bio je to izbor između života i smrti, blagoslova i prokletstva. Te iste riječi Bog govori nama sada:

“Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Gospoda, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Gospoda, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Gospodin, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš. Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zaista propasti; nećete dugo živjeti na zemlji u koju ćete, prešavši Jordan, ući da je zaposjednete.”

——————–

N(pn)B (s napomenom da sam ovu drugu od nekoga dobio mejlom!):

1. PAPA I PATRIJARH NA KUBI – VELIKI ZNAK!
Magnum signum! – za one koji znaju iščitavati, susret pape Franje i patrijarha Kirila je doista “veliki znak”. Kuba, kao mjesto njihova susreta, također je znakovito, kao što je znakovito bilo Papino posredovanje u vrijeme velike krize (“kubanske krize”) i “bure” u “Zaljevu svinja” početkom 60-ih godina prošloga stoljeća, kad je svijet bio na rubu globalnog rata. Sada je svijet – zbog planova globalnih korporativnih “svinja” i pohlepnih “pasa rata” (pod vodstvom ideološke ‘sotonerije’) – ponovno na rubu svjetskoga sukoba. Ne pišu ruski mediji slučajno da je povijesni susret vjerskih poglavara na Kubi događaj “koji može zaustaviti veliki rat”! Sljedeća godina je obljetnica velike ruske odnosno Oktobarske revolucije, kao i Gospina ukazanja u Fatimi 1917. godine, gdje je rekla da se “KRUNICOM može zaustaviti RAT!” To je također VELIKI ZNAK…!

2 NEVJEROJATNO, DO SADA UOPĆE NISMO PRIMIJETILI!
DAKLE, MUSLIMANI…
Oni nisu sretni u Gazi
Oni nisu sretni u Libiji
Oni nisu sretni u Maroku
Oni nisu sretni u Tunisu
Oni nisu sretni u Jemenu
Oni nisu sretni u Iraku
Oni nisu sretni u Iranu
Oni nisu sretni u Pakistanu
Oni nisu sretni u Afganistanu
Oni nisu sretni u Siriji
Oni nisu sretni u Libanonu
Oni nisu sretni u Bahreinu…
Dakle, gdje su sretni?
Sretni su u Njemačkoj
Sretni su u Francuskoj
Sretni su u Engleskoj
Sretni su u Izraelu
Sretni su u Nizozemskoj
Sretni su u Belgiji
Sretni su u Španjolskoj
Sretni su u Italiji
Sretni su u Australiji
Sretni su u SAD
Sretni su u Kanadi
Sretni su u Švedskoj
Sretni su u Norveškoj
Sretni su u Austriji
Sretni su u Švicarskoj
Sretni su čak i u Sloveniji…
Ukratko, oni su sretni u svim državama, koje nisu muslimanske!
A koga krive za svoju nesreću?
Ne islam.
Ne njihovo vodstvo.
Ne sami sebe.
Oni krive države u kojima su sretni!
I žele ih promijeniti, da budu kao države iz kojih su došli, jer u njima nisu bili sretni!
——————–
Oprostite, možda sam idiot, jer to ne razumijem…
PS (moj komentar):
1. “Ne, nisi, jer idioti sve razumiju, ali kreteni – ništa! Čak ni tu razliku…!
2. (ovaj sam dodao sada): A znadeš li možda čiji je to plan? Ne znaš? Nadam se ipak da će neki “idiot” uočiti povezanost fenomena emigranata i teme ovoga posta… jer ljudi u izbjegličkim kolonama na tzv. balkanskoj ruti – jednako kao što su bili u kolonama “križnoga puta” (od Bleiburga do Osijeka, dokle je došao moj otac!), kao i oni u koloni nakon pada Vukovara… – jednake su žrtve planova “arhitekata Novog svjetskog poretka”…! Ali to je posebna tema…

3. OPASNOST IZ BRAZILA I ZA BRAZIL
U svijet se (nakon uspješnoga testiranja u nekom laboratoriju, kao što je bilo i u slučaju virusa za AIDS!) – preko Brazila, najmnogoljudnije kršćanske zemlje u “globalnom selu” – širi virus nazvan Zika, a kao glavni krivac ozloglašeni su komarci! Bilo bi smiješno da nije tragično, jer upućenijima je jasno: ta najnovija “skladba” stara je farmacEUtsko-virUSna muZika boga Profita. Sada dvoglavi lobi (farmako i abortivni) istodobno provodi plan smanjenja “demografske eksplozije”, u narode svijeta unosi golem strah i paniku ter već ubire golem profit od povećane prodaje kondoma, a uskoro će dodatno zarađivati kad krene prodaja “lijeka” (koji je “pronađen” prije nego bolest)!

4. POZOR – U HRVATSKOJ SE ŠIRI NOVA ZARAZA!
I kod nas je na sceni opasan virus – čiju epidemiju financira Zikin farmakološki “očuh” – koji također smanjuje mozak, ali odraslima, ter štetno djeluje ne samo na trudnice nego na sve staleže pučanstva (osim na one koji ne gledaju televiziju i nisu ovisni o internetu). Mutirao se u muškoj i ženskoj varijanti. Ipak, brzo je izoliran i otkriveno mu je ime: RaukarEllaOne antifashit(i)s cronica et acuta i/li Bruckneritis anticroatica depresiva et occulta! Dakle, čuvajte se, ljudi! I redovito uzimajte dugoročno najučinkovitiji zaštitni preparat: “MOLI – RADI – RODI”.

5. JAKOV – ‘PČELINJE POLJE’! SLAVKO – ‘ZLATNI KAMEN’?
U svojoj redovito sjajnoj kolumni subotom u VL-Obzoru Milan Ivkošić podsjeća kako za hrabrog Jakova Bienenfelda, uglednog hrvatskog Židova koji je nedavno otišao s ovoga svijeta, nisu svi Hrvati bili ustaše odnosno prenosi njegovu izjavu: “Hajdemo pojednostavniti priču, jedan dio Hrvata u povijesti je mom narodu nanio zlo i… točka! Gotovo. Amen. Hrvati se nemaju za što iskupljivati. To što su ustaše napravili ne ide kao grijeh u nasljedstvo!” Neovisno o značenju njihovih prezimena, nažalost ne misle tako npr. Slavko Goldstein i Milorad Pupovac, kao ni toliki drugi koji ponavljaju da se “Hrvati nisu dovoljno pokajali za ustaške zločine”, a poglavito Crkva, koja se još “nije poklonila (u) Jasenovcu”. Slavkov sin dr. Ivo, hrvatski veleposlanik u Francuskoj, nije se izjasnio – on je svoj stav filozofski ‘rekao’ slanjem filozofa Pascala Brucknera u Hrvatsku da oblati novog ministra kulture i prenese nam poruku da u “EU neki stavovi više ne prolaze”. Kao da smo mi mala djeca pa ne znamo što u EU sve prolazi i kakvo se ideološko smeće tamo svakodnevno “valja po ulicama”…!

6. IVKOŠIĆ I N.N. – KAO SVEZNALAC & NEZNALAC…
U svojoj redovito sjajnoj kolumni subotom u VL-Obzoru Milan Ivkošić istoga dana (13.2.), nakon simpatične i oštroumne analize predhodnih dana “tjedne inventure” – ovaj put sve uprska na kraju. Ističući, plitko(!), podpunu ravnodušnost prema ishodu susreta pape Franje i patrijarha Kirila na Kubi, kaže: “Svaki čestit Hrvat, blago rečeno, razočaran je Vatikanom zbog toga što je papa dao osnovati pravoslavno-katoličko povjerenstvo koje će raspravljati o Alojziju Stepincu…” što je, kako on misli, odgodilo kanonizaciju, i koja se neće dogoditi “sve dok je argentinski ljevičar poglavar Katoličke crkve”. To je prostački govor za uglednog medijskog djelatnika, koji na kraju iskazuje i golemo (teološko) neznanje (koje se od njega i ne traži, kao što se očekuje pristojnost i uljudba!) pa ističe simboliku susreta na Kubi “jer papa Franjo više slijedi Fidela Castra i Huga Chaveza nego Ivana Pavla Drugog i Benedikta Šesnaestog”. Prvo, ja kao čestit Hrvat nisam razočaran Vatikanom, jer sam uvjeren da Bog sve vodi i da je susret Franje i Kirila novo STEPINČEVO ČUDO! Drugo, potičem dragog Ivkošića da pročita encikliku “Bogat milosrđem” Sv. Ivana Pavla ter djelo “Europa” pape Benedikta pa će vidjeti da papa Franjo nastavlja gdje su oni stali! Isto tako bih volio da jedan drugi kolumnist VL-Obzora prestane (svake subote – kao da je “subotar”!) s visoka ‘filozofski’ pljuckati po vjeri i Katoličkoj crkvi, jer blamira i sebe i medij koji ga uredno honorira (možda za liječenje njegovih frustracija?)!

7. “OBRAZLOŽENJE NADE KOJA JE U MENI”
Ako bi slučajno bilo koji član HBK – možda iznenađen mojom “hrabrošću” da sve javno komentiram i/li nekoga “prozivam”, ili pak zaprepašten mojom “drskošću”… ili čak ražalošćen i povrijeđen zbog svega toga – osjetio potrebu doznati zbog čega tako postupam ili čuti “obrazloženje nade koja je u meni” (na što nas potiče Sv. Petar), jer ja sam ipak realistični optimist, najusrdnije molim neka se telefonom ili e-poštom obrati izravno meni (a ne možda mojemu ordinariju, kako su neki činili dok sam bio u Vojnom ordinarijatu) – kao što mi se izravno obratio Nuncij i u Gornjem Brgatu i u Gospiću! – a spreman sam (o njihovu trošku, samo za gorivo i cestarinu) doći im u ordinarijat na kavicu i “čašicu razgovora”… Za sve njih svakodnevno molim Božji blagoslov i svima iskreno želim da jednom budu proglašeni svetima!

Izvor: ovdje

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save