Hrvatska sloboda i nada su se izgubile u komunističkom otajstvu – UDB-i i KOS-u.
Neokomunisti – liberali i levičari – su nam opet oduzeli slobodu i pravo na slobodno mišljenje te njegovo javno iznošenje u medijima preko svojih agenata koji nadziru sve medije u suverenoj i nezavisnoj hrvatskoj državi.
Kako su to ostvarili? Lako! Umjesto verbalnog delikata uveli su zakon o kleveti, koji uopće nije definiran, jer nigdje ne kaže da su političari javne osobe koje mogu i moraju biti izložene javnoj kritici, ako želimo njihovu odgovornost u demokraciji. Prozivanje političara i drugih javnih osoba nije kleveta nego poziv na odgovornost. Neokomunisti su preko svojih agenata u DORH-u i Sudstvu zaštitili svoju pljačku progoneći i kažnjavajući sve one koji se usude o njoj progovoriti. Takve zakone donose sabornici koji imaju komunističku svijest i savjest, a to nam je potvrdio i Most svojim izborom ministarstava.
Takvim zakonima se najviše štite političari, a to im omogućuje kriminalne ucjene, bez obzira na stranku kojoj pripadaju. Tako su ozakonjeni pljačka građana i države. Potom su neokumunisti od progona zaštitili samo novinare, koji su većinom bili suradnici UDB-e i KOS-a, ali ne i obični puk, pa danas iskrivljuju činjenice. O pravim lupežima ne pišu niti govore. Ako nešto napišu, zamagle istinu, a to su izvrsno radili u komunističkoj Jugoslaviji.
Zamislimo se malo jer u suverenoj i nezavisnoj Hrvatskoj još uvijek imamo komunističke sindikaliste koji se olako dogovore sa političarima. Izgleda da oni vode politiku umjesto da štite interese radnika, a to je protivno načelima sindikalizma. Demokratska i slobodna Hrvatska je nestala kad su na vlast došli drugovi Račan i Mesić početkom ovog stoljeća. U provođenju političkog nasilja su im pomogli veliki orator i politički slijepac Vlado Gotovac zbog neograničene taštine i dr. Ivo Banac zbog neizvjesnosti događaja i kalkuliranja. Obojica su gajili veliki jal prema pokojnom Tuđmanu i zbog toga su se priklonili Račanu i Mesiću, a tu cijenu danas plaćamo.
U Hrvatsku je ponovno uvedeno jednoumlje jer je ukinut Županijski dom i ograničene ovlasti predsjednika države pa danas ne znamo kakva je uloga predsjednika/ce države niti oporba ima bilo kakav utjecaj na politiku. U ovome se otkriva prepredenost boljševika i neokomunista. Potom su u Sabor ušle nacionalne, a ne etničke ili narodne manjine, što je omogućilo Pupovcu i Radinu da vladaju Hrvatskom. Na koncu kumrovačka učenica Kosor smanjuje broj zastupnika za dijasporu. Umjesto 12 zastupnika, dijaspora danas ima samo 3, a to je dalo još veću političku moć Pupovcu i Radinu.
Kakva je to demokracija ako država nije svim svojim državljanima, koji su većinom hrvatski iseljenici i njihova djeca, omogućila sudjelovanje na izborima? Zar zbog njih nismo trebali uvesti dopisno glasovanje? Upravo zbog velikog broja iseljenika, danas imamo demografske nevolje jer više Hrvata živi izvan Hrvatske negoli u njoj. Ako smo demokarcija, onda treba ukinuti etničke zastupnike u Saboru i povećati broj zastupnika za dijasporu i iseljeništvo u donjem Domu, barem na 12. Broj svih zastupnika u donjem saborskom Domu ne bi smio biti veći od 70 zajedno, pod uvjetom da vratimo gornji saborski Dom. Ako vratimo gornji saborski Dom, što je nužno u svakoj demokraciji, i uvedemo dopisno glasovanje, iseljenici bi još morali dobiti 4 zastupnika u gornjem saborskom Domu za iseljeništvo i dijasporu jer svaka županija bi morala imati 2 zastupnika u gornjem saborskom Domu. Zastupnici u gornjem saborskom Domu, kojeg bi nazvao Banski Dvor, moraju štiti interese svoje banice, a bani za dijasporu i iseljeništvo moraju štiti interese hrvatske dijaspore i iseljeništva.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se na početku obratila svim hrvatskim državaljanima kao Hrvatima i Hrvaticama, ali su je odmah napali tajni agenti UDB-e i KOS-a preko njihovih medija i ona je tu demokratsku poruku povukla. To je jedina greška hrvatske Vile otkad je postala predsjednica. Izgleda da komunisti ne razlikuju naciju od etnika ili naroda. Danas možemo slobodno promicati demokraciju jedino za stolom u svojem domu, ali ne i na ulici, jer milicija je spremna da nas uhiti zbog uznemiravanja javnog reda i mira, tog otrcanog komunističkog zakona koji je protivan demokraciji. Dakle, zabranjeni su prosvjedi ako u njima ne sudjeluju skojevci. Bože sačuvaj! Ako spomenemo nekog korumpiranog političara, udbaša ili kosovca, progon na račun klevete može nas osiromašiti.
Ovom Hrvatskom i dalje vlada komunistička svijest, dakle, komunistički zakoni. Zbog toga Hrvati ni danas ne smiju upoznati svoju noviju povijest. Tako pokliči: U boj – za narod svoj i Za dom – spremni i danas se povezuju sa NDH, mada su oba pokliča dosta starija od NDH. Štoviše, volio bih znati zašto je pjesma Vila Velebita smetala komunistima?
Sam Pusić/Kamenjar.com
