KILL KIRIL: Kad aktivizam postaje ‘zločin mržnje’?
Nedavno smo pisali o Michaelu Wolfeu iz Floride, kojem prijeti doživotna kazna zatvora jer je slaninom “napao” lokalnu džamiju. Njegov čin je cijela liberalna Amerika okarakterizirala kao zločin iz mržnje – a nema tome dugo kako se cijela ta liberalna Amerika digla na stražnje noge i pozvala praktički na sveti rat protiv megazločinca Putina jer je nekolicinu aktivistica dobro plaćenih od Soroseve mreže NGO-a osudio na dvije godine zatvora zbog vandaliziranja pravoslavne crkve i fizičkog napada na vjernike i svećenika.
Vrijede li zakoni jednako za sve? Očito, ne. Wolfe će zbog komada slanine na vratima džamije zasigurno provesti dugi niz godina u zatvoru. Zločin iz mržnje? Činjenica je da Wolfe nikog nije fizički napao, nije nikog ugrozio, za razliku od primjerice aktivistica Femena koje su ne tako davno i fizički napale katoličku procesiju. A nema tome tako davno kad je ista država koja traži doživotnu za Wolfea, SAD, oštro prosvjedovala kod Vladimira Putina i tražila puštanje uhićenih i na dvije godine osuđenih članica grupe “Pussy riot” koje su usred mise uletjele u pravoslavnu crkvu i tamo s oltara izvrijeđale vjernike jednominutnim “koncertom”.
To suđenje je bilo jedno od najpraćenijih posljednjih desetljeća u svijetu, a slučaj je dobio nezapamćen odjek. Još prije izricanja presude vršen je snažan pritisak na rusko pravosuđe, u nekoliko država održani su prosvjedi u znak potpore članicama “umjetničke skupine”. Prosvjedi su organizirani u tridesetak gradova. U Ukrajini je jedna prosvjednica u toplesu razrezala motornom pilom drveni križ na središnjem kijevskom trgu navodeći kako je on “simbol opresivnih vjerskih predrasuda koje podržavaju diktature.”
Ruski sud je presudio da su optužene pokazale “nedopustivo nepoštivanje prema vjernicima u katedrali, u kojoj su na oltaru održale improvizirani “koncert”, “duboko uvredljiv za vjernike i pravoslavnu vjeru”, kako je navedeno u presudi. Obama osobno je zatražio puštanje na slobodu Nadežde Tolokonikova, Marije Aljokine i Ekaterina Samutsevič, te napao diktatora Putina. Govorilo se o slobodi govora i slobodi izražavanja. U Francuskoj su prosvjednici tražili njihovo oslobađanje izvikujući “sloboda” na ruskom, a u Španjolskoj se tražila “pravda” za Pussy Riot. Podršku grupi dali su i Madonne, Paula McCartney, Bjork, i Sting.
Zašto sloboda govora ne vrijedi za Wolfea? Njegovo suđenje jedva da i američki mediji prate. Oslobađanje ne traži nitko: nitko ne govori o tome da je Islam “zla religija” kako se govorilo za kršćanstvo kad se pravdalo Pussy riot. Možda su one “umjetnice” pa je to “umjetnička sloboda”? Nemojmo se lagati: one su aktivistice. A i da su umjetnice – umjetnička sloboda ne daje nikom pravo da upadne na bogoslužje – pravoslavno, islamsko, katoličko, svejedno čije – i tamo vrijeđa ljude: vrijeđati vjernike mogu slobodno na svojim koncertima ako im je do umjetničke slobode. Bi li Wolfe svoj čin mogao predstaviti kao “umjetnički performans”? Ne, za Wolfea se svi u SAD slažu: to je zločin iz mržnje, to je nedopustivo, to treba najstrože kažnjavati!
Na licemjerje tog tipa smo se svi već navikli – ali ovdje stvari postaju stvarno gadljive. Na zapadu su velik publicitet dobivale aktivistice “Femena”, koje su se također proslavile uglavnom vulgarnošću, napadima na vjernike, upadima u katedrale i crkve. Jedna od njih je patrijarha Kirila presrela s natpisom na golim leđima “Kill Kirill”. Na engleskom, jasno. Mediji o tim besprizornim osobama koje ne poštuju ništa što je nekom drugom sveto, koje nepoštovanje spram sugrađana i prezir spram civilizacije uostalom pokazuju i samom golotinjom na ulici – uvijek pišu samo u superlativima. Za medije, one su “studentice”. Ali kad se otkrilo da se jedna od njihovih liderica bavi prostitucijom – niti jedan mainstream medij to nije prenio. A dokazi su bili jasni – “novinarka” Eloise Button, aktivistica koja se revno bori za feminističke ideale pod parolom ‘Ni kurve ni pokorne’, je nudila svoje usluge na stranicama namijenjenim pružanju seksualnih usluga, uz tekst koji obiluje pojmovima poput svršavanje, oralni seks, ejakulat, analni seks, poza 69… Problem dotične “novinarke” je što ima vrlo prepoznatljive, jedinstvene tetovaže po cijelom tijelu, a kad prosvjedujete goli po pariškim ulicama, nekom bi to moglo pasti i u oči…
No gospođica je eto ugledna aktivistica. Čime su se femenke istakle? Fizičkim napadom na katoličku procesiju, recimo, pri čemu su vjernici ispali negativci jer su se drznuli pružiti otpor. I s drugim aktivizmom tog tipa je isto. Gledali smo snimke LGBT divljanja u katedrali u Argentini, gledali smo sva moguća izrugivanja s kršćanskim simbolima na svakom prideu, koječime. Na sam Božić jedna femenka je u katedrali u Kölnu, na jutarnjoj božićnoj misi koju je predvodio kardinal Meisner, skinula kaput ispod kojeg je bila gola, popela se na oltar te glasno izvikivala: Ja sam Bog, ja mogu odlučivati, apelirajući pritom i na pravo na pobačaj. A lani su dvije aktivistice Femena upale na pozornicu tijekom muslimanske konferencije u francuskom Pointoiseu blizu Pariza, naravno golih grudi, i vrijeđale vjernike.
Kada smo već kod FEMEN-a, krajem 2012. se u njihove redove uspio ubaciti ruski novinar koji je otkrio da iza njih zapravo stoje mutni financijski izvori i još mutnije interesne skupine. Femenke, koje inače preziru kapitalizam, ali ne preziru novac, dobivaju honorar u iznosu od barem 1.000 američkih dolara mjesečno, a za Ukrajinke je to ogroman novac. Najamnina za njihov ured u Kijevu je 2.500 američkih dolara, a za onaj u Parizu preko pet tisuća. Za putovanja na prosvjede im je sve plaćeno – po tisuću eura dnevno za troškove putovanja, hotelske sobe, hrane, taksija, kostima, šminke i usluge stilista(!).
No kad Pussy riot divljaju po pravoslavnim crkvama, kad femenke divljaju po katedralama, pa i pred muslimanskim svetištima, džamijama, to je posve košer. Amerika tada ustaje u njihovu obranu, štiti njihova ljudska prava, diže se pola planete na stražnje noge. To je sloboda, to je ljudsko pravo, kako se tko uopće usuđuje dirati te mirne prosvjednike! Zato je suđenje Wolfeu, kojem prijeti doživotna kazna, najgori primjer lijevo-liberalnog licemjerja u posljednje vrijeme. Da su Femenke stavile svinjsku glavu u džamiju, to bi bio performans, to bi bila umjetnost, to bi bio prosvjed! A kad to napravi netko tko nema veze s ničim, bilo tko tko nije povezan sa sumnjivim strukturama koje financiraju te i takve pokrete, e onda je to zločin iz mržnje!
Osnov svakog civiliziranog društva treba biti jednakost sviju pred zakonom. Na žalost, danas je situacija na zapadu u mnogo čemu gora u tom pogledu nego što je bila u komunizmu u Jugoslaviji, kad se znalo za koga točno važe kakvi zakoni: jedni za srpski nacionalizam, drugi za hrvatski, treći za jugoslavenski, jedni za narodne neprijatelje i njihovo potomstvo, drugi za antifašiste. Osnovni alat te nove neravnopravnosti, koja se provodi pod geslom “nediskriminacije”, su optužbe za “govor mržnje” i “zločin iz mržnje”, kao da postoje zločini iz ljubavi! Još malo pa će u SAD možda, pobijedi li Hillary na izborima, osnovati i “Ministarstvo ljubavi”: Oni koji su čitali Orwela, znaju da se iza tog eufemizma skrivala okrutna tajna policija, “policija misli”, koja je mržnju vrlo precizno usmjeravala prema posve određenim ciljanim skupinama. A da je ta distopija postala realnost, možemo danas vidjeti na svakom koraku.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
