NOVI SKANDAL: Vlast u Srbiji odaje počast Slobodanu Miloševiću i dijeli lekcije Hrvatskoj!
Navršilo se deset godina od smrti balkanskog Hitlera, Slobodana Miloševića, a počast su mu odali brojni političari u Srbiji, pa i jedan ministar u vladi. Istovremeno, taj isti ministar često dijeli Hrvatskoj lekcije iz demokracije, a prethodna vlada je na to šutjela. Hoće li i ova?
Svake godine na godišnjicu smrti bivšeg srbijanskog predsjednika na njegovom grobu u Požarevcu se skupi velik broj ljudi. Ove godine je bila deseta obljetnica, a pokloniti se neprežaljenom zločincu došli su brojni građani, mahom stariji, koji ne mogu prežaliti devedesete.
Bila je i delegacija Miloševićeva nacional-socijalističkog (kraće, nacističkog) SPS-a, Socijalističke partije Srbije, koja je dio danas vladajuće koalicije. Milutin Mrkonjić, član predsjedništva stranke, rekao je da će inzistirati da ljudi iz vrha države stvore uvjete za povratak obitelji Milošević u Srbiju – naime supruga Slobe Miloševića, Mira, koju mnogi opisuju kao “srpsku lady Macbeth” i sin nasilnik i mafijaš su negdje u Rusiji. A prvog čovjeka stranke, koji je vodi od smrti Miloševića i kojeg je osobno Milošević postavio na to mjesto, nema jer je – kaže Mrkonjić – Ivica Dačić “na važnom državnom zadatku u Zagrebu”! Ali nije propustio istaknuti da u SPS-u svi poštuju Miloševića.
Dakle, štovatelj balkanskog Hitlera i njegov pravni nasljednik je danas u gostima u našoj metropoli, “na važnom državnom zadatku”, a Hrvatska država ne vidi u tome problem. Teško je zamisliti situaciju u kojoj bi netko zamijenio Hitlera na čelu NSDAP-a po njegovoj smrti pa potom postao ministar u vladi Njemačke i odlazio obavljati “državničke poslove” u London. Još je teže to zamisliti s Izraelom.
Na Miloševićevu se grobu pojavio i drugi ratni zločinac, Vojislav Šešelj, koji je za Slobu rekao kako mu je bio “iskreni prijatelj” i onako usput izvrijeđao ubijenog bivšeg premijera Zorana Đinđića. Šešelj, kojeg je sud u Haagu pustio na slobodu bez nekog valjanog razloga, jer je, eto, teško bolestan, pa tako bolestan godinama već šeće po Srbiji i govori što je govorio i devedesetih. Za stare naciste takve milosti nikad nije bilo, njima se sudi i kad im je devedeset i pet! I s razlogom. No očito za svaki fašizam ne vrijede ista pravila, naročito ako sebe proglasi antifašistom.
Pa su tako i neki sljedbenici Milošević Slobe igrom okolnosti danas postali “antifašisti” i bore se protiv “povampirenog ustaštva” u Hrvatskoj, a istovremeno pohode Slobin grob. Jedan od njih je i ministar u trenutnoj vladi Srbije Vulin, koji je na grobu Slobodana Miloševića danas rekao: “Narod u demokratiji ne može da pogreši, kakva god odluka bila, to je odluka Boga. A da li je Milošević grešio? – Jeste. Posebno je grešio oko saradnika, ali su ga neprijatelji nepogrešivo izabrali. Nijedan neprijatelj nije bio samo njegov, nego i cele Srbije”
Dakle, Vulin je, kao ministar u vladi Srbije, zemlje s kojom imamo diplomatske odnose, pa čak i pokušavamo uspostaviti donekle dobrosusjedske, sve one koji su se borili za slobodu proglasio neprijateljima cijele Srbije, praktički je sve Hrvate proglasio neprijateljima cijele Srbije! Da diplomacija Vesne Pusić, koja je bratske odnose sa Srbijom, makar i notorno četničkom, čuvala kao zjenicu oka u glavi, ne bi uradila ništa, posve je jasno, ali minimum koji se očekuje od OVE hrvatske vlasti je da pošalje oštru diplomatsku notu i zaprijeti konkretnim diplomatskim mjerama, pa i povlačenjem veleposlanika, ako Srbija ne smijeni ministra Vulina! To je jednostavno moralna obveza Hrvatske prema gotovo 13.000 ljudi koji su izgubili život zbog čovjeka kojeg je, po Vulinu, “sam Bog izabrao”.
On je još izjavio: “Istina o Miloševiću je u ovom narodu dovoljno dugo i dovoljno duboko i ona se ne može promeniti”, te rekao kako je Milošević iznad svega volio Srbiju i kako je zbog toga “surovo proganjan i surovo kažnjavan”. “Miloševića su napadali zbog Srbije, a nisu Srbiju napadali zbog Miloševića”, rekao je.
No tragično je da Hrvatska uopće takvim ljudima dozvoljava da normalno dolaze u Hrvatsku, i onda sred Hrvatske drže Hrvatima moralne prodike, umjesto da ih proglasi “nepoželjnim osobama”, i zabrani im ulazak u zemlju. Sredinom prošle godine Vulin je, na komemoraciji žrtvama Jasenovca, izazvao skandal kad je blaženog Alojzija Stepinca nazvao “ustaškim vikarom”. “Što da kažem svojoj romskoj braći kada na stadionima gledamo kukaste krstove. Što da kažem jevrejskoj braći kada gledam kako gore zastave Izraela? Što da kažem pobijenoj srpskoj djeci koja nakon 74 godine na ulicama najljepših gradova čuju istu pjesmu i imena onih koji su ih bacali u jamu? Koji je to život koji je vikara ustaške vojske preporučio za sveca?”, rekao je tada Vulin. “74 godine su izgleda preduge da bi se pamtila istina, ali ipak prekratke da bi se od dželata napravila žrtva i od žrtve dželat. Mir treba živima, a ne mrtvima jer se ne mogu pomiriti dželati i žrtve. Ne može isti vijenac na Bleiburg i u Jasenovac”, ispalio je, a potom besramno dodao kako Srbija nudi mir i želi postati najbolji susjed i najpouzdaniji partner.
Treba li nam takav susjed i partner? Na njegovu izjavu službena politika u Hrvatskoj nije tada ni na koji način konkretno reagirala, osim mlakog iskazivanja neslaganja. Konkretni potezi su izostali. Vrijeme bi bilo da se Srbiji od strane vlasti u RH jasno i nedvosmisleno poruči da štovanje Miloševića od strane članova vlade i dobri odnosi s Hrvatskom ne mogu ići zajedno. Srbija, u kojoj notorni četnici sjede u vladi, drži Hrvatskoj lekcije o antifašizmu i usput traži smjenu naših ministara, poput Hasanbegovića! A najtragičnije od svega je što se stavovi četnika Vulina o Stepincu, katoličkoj crkvi, i mnogo čemu drugom, ni malo ne razlikuju od stavova domaćih “antifašista” o istim pitanjima.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
