Pobačaj, poput svakog zločina, treba primjereno kažnjavati
U ovo internetsko doba lako je doći do potrebnih informacija. Tako tražeći koliko država na svijetu nije legaliziralo pobačaj ili, kako se drugi vole još izraziti, abortus, nailazim na podatak na nekim portalima (feminae.net, thequardian.com i drugim) kako ih je svega 6.
No, međutim nije napisano kao što ja ovdje navodim (legaliziralo) nego je ispisano kako je 6 država na svijetu potpuno zabranilo pobačaj. Sasvim kriv izraz, pojam ili naprosto tvrdnja. Od tih su većina u južnoj Americi: Čile, Nikaragva, El Salvador… i Malta u Europi. Ispravna je tvrdnja ili izreka: pobačaj nije legaliziran. Zabrana je represivna mjera nad nekim zbog počinjenog krimena ili zla. Neke zemlje su limitirale, također zakonom, obavljanje pobačaja samo za slučajeve ugroze života trudnice tj. dopuštaju da se pobačaj obavi, a neke su isto to te plus ako je trudnica silovana.
Iz ranijih napisa i izvornih spoznaja imamo znanje kako nije moguće zabraniti bilo koja ubojstva, razbojstva, pljačku,prostituciju, teror bilo koje vrste, narkomaniju, pedofiliju itd. Ali sve ovo moguće je tretirati kaznenim zakonom i raznim uredbama. Ne veliki broj država su legalizirale prostituciju, ali ne da se ona može bilo gdje obavljati, tj. na ulici, kafićima, plaži, restoranima, muzejima raznim galerijama, nego je to strogo uređeno gdje se može obavljati i tako „biti pod kontrolom“. Razni pedofilski pokreti ili udruge animiraju javnost da se spusti dobna granica obaju spolova za slobodno uživanje seksa.
Kad netko kaže da je negdje zabranjeno stupati u spolne odnose prije 14. godine života, jer do tada je to pedofilija, onda se krivo izražava ili pak kaže da je prostitucija zabranjena. Ne, nego prostitucija kod nas nije legalizirana tako i spominjana pedofilija. Jedno i drugo se suzbija represivnim mjerama od strane državnih organa, gdje se ona otkrije kao i sve druge, gore navedene, zločinidbe, naime od ubojstava pa do pedofilije.
Tu ili tada dolazi do izražaja ovaj termin-pojam zabraniti. Ubojici se zabranjuje nositi oružje; s lisicama na ruci odvodi ga se u pritvor, tj. zabranjuje mu se ostati na slobodi (u svojoj kući), na poslu u poduzeću i sl. Pronevjeritelju državnog poreza ili utajitelju se zabranjuje ili zatvara radnja, firma (trgovina) i udara pečat zabrane na vrata od strane državne inspekcije, kao i za druge nezakonite radnje.
Znam da bi graknule kod nas mnoge feminističke udruge kad bi se derogirao zakon o pobačaju, onaj iz 1978.i protestirale bi po ulici kako je u Hrvatskoj zabranjen pobačaj. Ne, i tri puta ne, drage feministkinje! Tretiralo bi se to kao i fenomen narkomanije, pedofilije, prostitucije, raznih ubojstava i sl. Ništa od ovoga nije zabranjeno ali nije ni legalizirano. Dakle, odveć jasno i jednostavno: kad se uhvati nekoga na ne/djelu a, spada pod sankcije, onda nastupaju razne zabrane. U slici rečeno: ne možeš svome susjedu, čak ni svom djetetu, zabraniti da nekoga napadne ili da nekoga pokrade, ali ćeš se zauzeti za provedbu sankcija (zabrana), pogotovo svome djetetu.
Isto tako (a ovo je kao da učimo abecedu) ne možemo nekome zabraniti ubojstvo bilo koje osobe pa ni pobačaj, ali zločin treba tretirati nekim sankcijama-zabranama. Sama spoznaja da za određene zlo/čine postoje sankcije odnosno kazneni progon potencijalnog počinitelja odvraća od toga. Ali opet bi se mnoge digle na zadnje noge vičući kako bi procvao ilegalni pobačaj i povećala bi se smrtnost žena. Feministkinje: nitko ne može zabraniti možebit/samoubojstvo žena koje ilegalno rade pobačaje. Nikoga se drugog tu ne može okriviti. Zar nekoga “legalno“ natjerati da to „stručno medicinski“, u klinici obavi, pa mu se plati; i svi „možemo trljati ruke“ kako je to kod nas „fino legalizirano“?
A, nažalost, to je i jest ta ili ona, anticivilizacijska crna stvarnost koja kod nas egzistira još od prošlog stoljeća kao testament „bajne“ nam SRH. „Malo je samo ubiti nerođeno“ pa još k tome to postaviti legalno i unosno za onoga tko to obavlja, a za pojačanje apsurda, egzekutor (dželat) je prisegnuti liječnik da će čuvati život od samog začeća.
No ipak okruženje, makar ga prostorno nije lako definirati, i ne drži do reda ili kozmosa, mislim na nas ljude koji ispunjamo taj prostor, ono okruženje koje i ne misli kako oduzeti nekome život, pa i, recimo, „legalnim“ putem, znači oduzeti i sva ona prava koja bi bila ostvariva kroz život, kako u biološkom tako i u psihosocijalnom smislu. Oduzeti život znači oduzeti: zrak, vodu, zemlju, sunce odnosno osnovne elemente za život.Tako što počiniti znači sebe postaviti kao stvoritelja i gospodara tih elemenata odnosno samog života. U psihosocijalnom smislu znači oduzeti pravo nekome da upozna svoje roditelje, braću, sestre, rođake, postigne poznanstva, prijatelje, kao i svi nabrojeni njega; istima pravo kao i oni upoznati ljepote života i kozmosa. O,zar taj ne bi pokazao svoje fizičke i umne sposobnosti, stvaralaštvo itd?
Njegovi ubojice se i tu stavljaju kao gospodari iznad svih ovih i svega nabrojenoga. Zamišljam kako Adamov potomak ili takovi potomci ostvariše ono što je Adamu bilo onemogućeno u rajskom vrtu, tj. jesti sa stabla života. Ubiti nerođeno dijete, moglo bi, doista, značiti jesti sa stabla života. Zna se što se je dogodilo Adamu i Evi jer su jeli sa stabla spoznaje. Strah me je da je neodgodiva kazna i velika po čovječanstvo za zločin pobačaja. Negdje sam pisao kako je to treći istočni grijeh tolikih ljudi koji hotimično čine pobačaj. Adam i Eva počiniše prvi istočni grijeh.Kajin ubija brata Abela; to je drugi istočni grijeh. Njihov potomak ubija nerođeno dijete; eto treći istočni grijeh.
I Kajin je kažnjen, zabranjeno mu je bilo ostati živjeti u blizini roditelja te biva istom protjeran u neplodnu zemlju Nod. Masovnost te pojave, tj. milijuni ubijene (možda već i milijarde) nerođene djece može izazvati Božji gnjev pa da uništi gotovo cijelo čovječanstvo te ostavi tek nekoliko obitelji ili neku malu naciju i stvori novu civilizaciju. Od osmeročlane Noine obitelji nastalo je novo čovječanstvo nakon potopa. 
Sve mi se čini da je Božji pravedni gnjev nad čovječanstvom zaustavljen, tj. da ga ne uništi, jest zasluga Majke Kristove odnosno njezino zauzimanje kroz gorke i krvave suze što ih liva za nas. Prisjetimo se Gospinog kipića iz Međugorja kod hodočasnika u Italiji (Civitavecchia) kako je nađen u njegovu vrtu u krvavim suzama, za što imamo svjedočanstvo i mjesnog biskupa Girolmo Grilloa.
A nije teško naslutiti da, po interventu Kraljice Mira u Međugorju koje traje već 35 godina, čovječanstvo se nalazi pred velikim katastrofama koja se mogu umanjiti, riječi su iste Kraljice, našim molitvama i postom-pokorom. Čini se da Gospine fatimske tajne korespondiraju s međugorskim… Zahvaljujući Njoj diljem sviieta djeluju molitvene zajednice a i lijepi broj karizmatika stoji pred svojim stadima. Mislim da bi moja vika pod prozorima naših duhovnih pastira(objavljen članak u GK 14.veljače 2016.i HT 11.02.2016., te na nekoliko portala) mogla ili može biti najozbiljnije prihvaćena.
Nikola Bašić, Vis
